Nikšićki punk-rock bend Off Duty, nakon pauze duge pet godina, objavio je novi singl pod nazivom “Novi život” koji se može preslušati na Youtube kanalu. U pitanju je singl koji je inspirisan reakcijom ljudi i protestima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu, nesreće u kojoj je 15 ljudi izgubilo život.
Kako su pojasnili iz benda Off Duty, pjesma je nastala u decembru prošle godine, a snimljena je i producirana u januaru, u nikšićkom studiju Disorder.
Bend Off Duty, koji čine Bojan Kandić (vokal i ritam gitara), Vuko Jovanović (solo gitara), Veljko Vučurović (bas, prateći vokal) i Vasilije Savović (bubnjevi), oformljen je 2008. godine, a iza sebe imaju album “Još jedan dan” (2013), singl “Oni su uvijek u pravu” (2015), EP “Putokaz” (2018) i singl “Na groblju robova” (2019).
Pored rada u sastavu Off Duty, tri od četiri člana rade i u drugim bendovima, a o tome da li su ih drugi angažmani “natjerali” na pauzu u intervjuu za “Vijesti” pričao je Bojan Kandić. On je otkrio i kako je nastala povratnička pjesma, nagovijestio nastup u maju, a kako je kazao, možda Off Duty ubrzo fanove počasti još nekom novom pjesmom.
Zašto smo čekali pet godina na novu pjesmu benda Off Duty? Zašto je došlo do pauze?
Do pauze je došlo iz više opravdanih razloga. Naš posljednji nastup je bio na Lake festu 2019, takođe te godine i posljednji studijski snimak, singl “Na groblju robova”, a godinu prije toga smo proslavili deseti rođendan na Bedem festu, promovisali EP “Putokaz” (neke od tih pjesama smo svirali uživo neko vrijeme prije zvaničnog izdanja), spot za naslovnu numeru, i nekako se osjetili ispunjenim u produktivnom smislu, a i zatvorili taj mali krug mogućih festivalskih nastupa kod nas, koji nam se ponavljao na svake dvije-tri godine. Osim par nastupa na nekim festivalima u Trebinju u ranijim godinama, nismo izlazili iz Crne Gore. Nakon toga i korona, pa ostvarenje na privatnim i poslovnim poljima, malo i rad sa drugim bendovima i prođe pet godina, a da nismo baš ni bili svjesni da je prošlo toliko.
Da li ste svakako planirali da se vratite radu u bendu ili je okidač za to bio nesrećni događaj u Srbiji?
Mi smo bend koji se prilikom stvaranja pjesama, okupi oko nečije ideje i onda tokom ovih pet godina, na moje pitanje bubnjaru Vasiliju: “Kad ćemo probu?”, dobijao sam odgovor “Napravi pjesmu pa ćemo raditi”... Kako sam bio koncentrisan na rad na Punkreasovom EP-u, nekako sam potiskivao taj mod razmišljanja koji namjestim za Off Duty... Ovoga puta, probu smo odsvirali nevezano za novu pjesmu, iniciranu pozivom za jedan događaj u maju, na kojem treba da nastupimo i prošli nekoliko starih pjesama, i mogu vam reći da se prilično zaboravila materija (smijeh).
Iako sam ja imao tekst za “Novi život” manje-više gotov, pomenuo sam ga samo Vasiliju (nas dvojica inače komentarišemo najviše autorske ideje, jer smo od početka benda moglo bi se reći podjednako učestvovali u pisanju) sa pitanjem da li da ga objavimo sa stranice kao tekst. Iskreno sam mislio da je trenutak aktuelan i da se nema šta čekati, ako je uopšte mislimo objavljivati u bilo kom obliku. Opet sam dobio sličan odgovor - “Napravi muziku, pa da radimo, kad smo se već okupili”. Srećom, i muzika je došla u narednih nekoliko dana.
Kako je nastala pjesma “Novi život”? Ona je više posvećena reakciji i događajima koji su uslijedili nakon nesreće u Novom Sadu?
Tako je. Pjesma je inspirisana reakcijom prvenstveno mladih ljudi i tom odlučnošću koja se vidjela u njihovim pogledima. Nekako sam mislio da je vrijeme reakcije prošlo za ovo naše podneblje (o toj temi govori pjesma “Na groblju robova”), jer zaista se imalo zbog čega i do sada reagovati, a sve što smo dobijali je odlazak sve većeg broja ljudi u neka zdravija društva i sve veći broj apstinenata kad su politički odabiri bili u pitanju. Naravno, uzrok tome je i realan nedostatak nekog normalnog izbora... Tužno je, međutim, što je moralo da pogine 15 ljudi, među kojima i djeca, da bi ljudi shvatili da je u pitanju borba za goli život i da nije rješenje čekati da se ponovo nešto tako desi, da ne mogu baš svi da odu vani ili ne žele, ali ne žele ni da poginu ispred svoje kuće zbog nečijeg nemara, bahatosti i očigledne korupcije. Pjesma je, nekako, moj vrisak njima, da ovog puta ne odustanu. Naravno, kad pišete ubacite se u taj svijet, nađete se mislima na ulici ili barikadama, a tek kad pjesma nastane i kad je pročitate kao tuđu, postanete svjesni da kao i do sada, iz više razloga, vjerovatno nikad i neće doći do onih kojima je namijenjena ili bar do nekog značajnijeg broja, ali u mom slučaju sve to postane manje bitno ako smo mi u bendu zadovoljni konačnim rezultatom. Svakako, drago mi je da se protesti odvijaju onako kao da su svi primili našu poruku.
Koliko je trajao cijeli proces, odnosno koliko je trebalo da se pjesma finalizira?
Na samoj pjesmi se nije radilo puno efektivno. Osim same ideje, mi smo je zaokružili na jednoj probi prije Nove godine, imali dogovor za još jednu početkom januara da se malo usviramo za studio i da se snima u prvom slobodnom terminu. Svi znamo šta se dogodilo 1. januara, da se ne ponavljam, jer smo o tome govorili već u medijima... Zaista nam tih dana nije padala pjesma na pamet.
Poslije nekoliko nedjelja i razmišljanja unutar benda, došli smo do odluke da ipak snimimo “Novi život”. Sam proces snimanja i produkcije je završio naš stalni saradnik Bojan Dobrilović, u svom studiju “Disorder”, a i taj proces je završen dosta brzo i pjesma je objavljena sa naše stranice krajem januara.
Kako ste zadovoljni reakcijama publike na novu pjesmu?
Reakcijama publike smo zadovoljni. Naravno da nam prijaju pozitivni komentari, naročito kolega. Iako kao što sam rekao, u našem slučaju nije lako obezbijediti pjesmi neki veći doseg i s obzirom na neka pravila društvenih mreža, na nužnost konstantne prisutnosti i aktivnosti, na broj pratilaca itd. Sve bi to iziskivalo neka veća sredstva koja bi trebalo uplatiti tim platformama, reklame, što mi nismo htjeli da radimo jer i dalje smo mišljenja da je to što smo napravili pjesmu dovoljno, pa ako može to malo ljudi i medija koji nas prate i kojima se svidjela, da proširi glas o njoj može, ako ne može da smo zdravo... možda neka sljedeća prođe bolje.
Možemo li očekivati još novih pjesama od benda Off Duty u skorijem periodu?
To što nismo svirali pet godina ne znači da se usput nije zabilježila poneka ideja, što kao tekst, što kao melodija, tako da se nadam da će se nešto od njih i realizovati. Odavno ne osjećamo pritisak da nešto moramo uraditi u nekom periodu, što se i vidi, tako da na nama je da malo češće sviramo, a kao rezultat toga ne sumnjam da će biti i novih pjesama.
Da li imate planove za nastupe i svirke?
Za sada imamo u planu taj nastup u maju, kad se primakne ne sumnjam da ćete svi znati o čemu se radi, ne bih sad da otkrivam. Za dalje, nemamo planove, ali eto sad kad smo ponovo aktivni, možda uz još neku novu pjesmu dobijemo i neki poziv od organizatora festivala. Najbolje je ne praviti neke dugoročne planove, bar u našem slučaju, jer obično je mali procenat njihove realizacije.
Dosta članova benda Off Duty rade paralelno i u drugim muzičkim sastavima. Koliko je teško uskladiti se? Da li je i to bio razlog duge pauze?
Tako je. Jedino Vasilije nije bio muzički aktivan. Vuko (gitarista) je svirao sa Džanumom, ja sa Punkreasom, dok je Veljko Vučurović (basista na bini, u studiju multipraktik) jedini od nas profesionalni muzičar sa skoro 35 godina na sceni, što kroz bendove DST i Autogeni trening, tako i posljednjih desetak godina kroz Punkreas, prateći bend dječijeg hora “Zahumlje”, Džanum, takođe radi muziku za predstave, samostalno nastupa sa akustičnom gitarom, nešto ću sigurno zaboraviti...
Ne mogu reći da je angažman u drugim bendovima uticao na pauzu toliko, jer je on počeo i dok je Off Duty bio aktivan, ali možda neki odabir prioriteta u tim godinama jeste. Konkretno što se mene tiče, ja sam s Punkreasom od 2017. godine. To malo ljudi koji kod nas prate rad underground bendova, zna da je to bend koji je za 22 godine karijere obišao više gradova u regionu i zemljama susjedima bivše SFRJ (sve zemlje od Austrije do Grčke) nego što je ijedan crnogorski muzičar ili grupa koja se bavi i popularnijom muzikom. Naravno, i mene je to ponijelo, ti dani turneja su nešto posebno i neprocjenljivo. Gledao sam iz prvog lica pozicioniranje benda na regionalnoj sceni, svirali smo na većini bitnijih festivala u regionu i na neki način sam osjetio potrebu da doprinesem autorskom radu, jer kad se ukažu prilike za takve nastupe morate stalno biti aktuelni i objavljivati novi materijal. Nadam se da su me zbog toga i zvali u bend, ne samo da preuzmem ulogu vozača (smijeh) i da sam na kraju i opravdao očekivanja. Uskoro i Punkreas ulazi u studio tako da će biti novosti i sa te strane.
Biće bolje kad ne budemo znali imena ministara, već da li rade svoj posao ili ne
Koliko je bitno da su muzičari i generalno javne ličnosti društveno angažovani?
Mi smo odabrali žanr koji smo inače privatno slušali, ali i za koji smo imali sviračkog i pjevačkog znanja da se u njemu izrazimo, u kojem je mnogo bitnija poruka koju pjesma nosi, od komplikovanosti muzike i neke savršene tehnike kojom bi se ta pjesma odsvirala ili otpjevala, što zahtijevaju možda neki drugi žanrovi koje takođe privatno slušamo...
Od samog početka 2008. godine, preovladavali su angažovani tekstovi, koji su uz par izleta na prvom albumu, ostali do danas naš primarni način izražavanja. E sad, možda je isti taj odabir žanra uzrok tome što nas nikako ne mogu nazvati javnim ličnostima, jer neko sporadično pojavljivanje na televiziji ili neki intervju za portale, ne mogu se takmičiti sa pravim superstarovima u našem društvu, a to su političari. Zaista mislim da će sve biti bolje kad ne budemo znali imena ministara ili poslanika, već rade li svoj posao ili ne, iako za malu sredinu kakva je Crna Gora to zaista zvuči utopijski... Da je sreće javne ličnosti bi bili umjetnici, naučnici, sportisti koji su svojim uspjesima zaslužili vidljivost u javnom prostoru, dok kod nas obično dolaze u centar pažnje ili nekim skandalima ili pojavljivanjem na nekim političkim listama, čast izuzecima. Da je takva srećna situacija, svakako da bi društvena angažovanost bila poželjna, a za trenutne javne ličnosti, koje sam gore pomenuo, mislim da je najbolje da ne diraju više ništa i da im se bilo kakav angažman svodi samo na završavanje svog posla.
Tužno je, međutim, što je moralo da pogine 15 ljudi, među kojima i djeca, da bi ljudi shvatili da je u pitanju borba za goli život i da nije rješenje čekati da se ponovo nešto tako desi, da ne mogu baš svi da odu vani ili ne žele, ali ne žele ni da poginu ispred svoje kuće zbog nečijeg nemara, bahatosti i očigledne korupcije. Pjesma je, nekako, moj vrisak njima, da ovog puta ne odustanu”
U našem slučaju nije lako obezbijediti pjesmi neki veći doseg i s obzirom na neka pravila društvenih mreža, na nužnost konstantne prisutnosti i aktivnosti, na broj pratilaca itd. Sve bi to iziskivalo neka veća sredstva koja bi trebalo uplatiti tim platformama, reklame, što mi nismo htjeli da radimo jer i dalje smo mišljenja da je to što smo napravili pjesmu dovoljno...”
Bonus video:
