Dvanaesto festivalsko veče XXX Barskog ljetopisa proteklo je u znaku umjetnika koji su stasali u ovom gradu, zbog čega je i bilo mnogo više publike nego u prethodnim programima u Dvorcu kralja Nikole.
U književnom dijelu večeri, uz moderaciju novinarke, književnice i kritičarke Jovanke Matunović Ljubenko svoja najnovija djela promovisali su poete Srđan Leković i Slavica Milošević. Leković je kazivao stihove iz upravo objavljene zbirke „Reč i tišina“, a Milošević iz zbirke poezije u formi mikroeseja „Sve je rečeno Ameli“.
Ističuči da su oba autora već obavljivali svoje tekstove i stihove na grčkom, francuskom i engleskomjeziku, Matunović je akcentovala njihovu toplu misaonu liriku.
"Srđan Leković je zaista pjesnik iz prostora “Reči i tišine”, kako je naslovio svoju novu knjigu, koji dolazi iz prostora začuđujuće tišine i godinjske ljepote. On u djelu priznaje da je pisanje smisao, svjedok našeg bola. Jedan od recenzenata, Labud Lončar, zapisao je da je Leković pjesnik suptilnog izraza i izveo dobar zaključak da autor suptilno zna da komunicira i sa pticama, i sa mjesečinom, čak i ćutanjem kojim smiruje vodopade među kostima", rekla je Matunović o poeziji Lekovića .
Srđan Leković koji živi i radi u Baru, prve stihove objavio je 1996. u zborniku „Izgleda da će jugo“ u izdanju Udruženja književnika Bara Ars Antibari, a već 1997. bio je jedan od pobjednika konkursa mladih poeta SRJ u Pančevu . Prvu samostalnu zbirku poezije „Kad je reč o tebi“ objavio je 2005, a do danas je objavio još i zbirke poezije „Svitac“ i „Sveimen“. Kritika cijeni da se svojim poetskim ostvarenjima ističe kao neobičan i nesvakidašnji autor ljubavne poezije efektnog i originalnog pjesničkog izraza .
"Umjetnici poput Slavice Milošević ne traže priznanje, ali ih raduje eho sopstvene pjesme, riječi, stiha. Kazivanje sebe je težak i iscrpljujući posao, ali, vjerujem da ovako talentovani mladi ljudi znaju cijenu tog istrajavanja u višoj i plemenitoj sferi. Njene riječi svjedoče mudrost, toplinu, dar i zapitanos", kazala je Matunović za stihove Milošević.
Slavica Milošević koja živi i stvara u Novom Sadu, poetesa je, esejistkinja i blogerka izraelskih listova „Jerusalem Post“ i „Times of Israel“. Kritika kaže da je autorka osobenog intelekta i lirskog senzibiliteta, a do sada je objavila zbirku refleksivne poezije „Cirkuzant idealista i budala“, poeziju u prozi „Neka me uteši nebo“, te „Sve je rečeno Ameli“, uskoro joj izlazi knjiga-rezime dosadašnjih radova na engleskom jeziku, a piše i dramu „Ti, ja i Prever“.
Za muzičke sladokusce, u sali Dvorca koncert je priredila sopran Aleksandra Vojvodić Jovović, direktorica barske Muzičke škole, uz klavirsku pratnju Nataše Popović. Poznata operska pjevačica iz Bara pjevala je čuvenu Šubertovu „Ave Marija“, arije iz opera Pućinija i Rosinija, te djela Kalamana, Mokranjca , Čajkovskog, Krstića, Lehara i Geršvina, a svojim šarmom u interpretaciji obojila je veče i izazvala ovacije publike.
Večeras u 21 sat u galeriji „Velimir A. Leković“ prvi put samostalno u rodnom gradu izlaže Nataša Drešić, koja predstavlja postavku „Samoozbiljenje“. Drešić je osnovne i specijalističke studije završila na grafičkom odsjeku cetinjskog FLU u klasi prof. mr Anke Burić 2016, dobitnica je brojnih stipendija i priznanja, među kojima je i stipendija CANU za podsticanje umjetničkog podmlatka Crne Gore za 2017.
Bonus video:
