Roman “Ptičji sud” norveškoj spisateljici Agnes Ravatn je donio niz književnih nagrada i čitanost van granica svoje zemlje.
Agnes Ravatn (1983) spisateljica je mlađe generacije, koja je već 2007, nakon debitantskog romana “Sedmica '53”, zapažena kao jedinstven glas u savremenoj norveškoj književnosti. “Ptičji sud” je njen drugi roman, objavljen 2013. godine.
Kako je nastajao roman “Ptičiji sud”?
- Željela sam da saznam kakva je to priča i ko su dva glavna lika. Oba su se pojavili tokom vremena, zapravo u nekoliko godina. Počela sam da pišem knjigu 2007. godine, ali u jednom trenutku sam se bila zaglavila, i mislim da je to bilo najviše zbog toga što nijesam znala likove dovoljno dobro. Tako sam počela da radim na njihovoj prošlosti. Koje su bile njihove tajne, kakav pad u nemilost je Alis iskusila, zašto se Bage ponašao onako kako je to on činio? I na kraju, priča je ponovo krenula.
Šta podstiče vašu junakinju Alis Hagtorn da napušti grad i započne novi život?
- Ona doživljava stvarni pad u nemilost koji joj rađa želju da u potpunosti nestane. Ona je veoma poznata i omiljena TV voditeljka koja se javno osramotila nakon seksualnog skandala.
Kritika opisuje Vaš roman “Ptičiji sud” kao “očaravajuću priču o stidu, krivici i iskupljenju”. Slažete li se sa ovim tvrdnjama?
- Veoma. To su velike teme, naravno, ali nadam se da sam donijela nešto novo i svježe na sto ovim mojim knjigama.
Važna tema u ovom romanu je unutrašnja strana ljudske prirode. Da li Vaš roman otkriva neku novu vrstu odnosa između muškaraca i žene?
- Teško je to meni da sudim, ali mislim da priča pokazuje kako ljudi mogu biti iracionalni i samodestruktivni kada su vođeni požudom, strahom ili ljubavlju.
Je li “Ptičiji sud” neka vrsta nordijskog noir-a?
- Rekla bih da, jeste, iako to nije tipičan krimi roman. Mislim da je to više psihološka drama ili triler.
Vaši junaci žele novi identitet. Zašto je pitanje identiteta važno danas?
- Identitet je uvijek bio i uvijek će biti zanimljiva i velika tema u fikcionalnim pričama. Čitaoci se uvijek nadaju da će naučiti više o sebi kada čitaju o drugima.
Kako objašnjavate simboliku naslova vašeg romana?
- Ne želim da je u potpunosti objašnjavam ovdje, ali naslov potiče iz vizije ili sna koji muški protagonista ima, čitaocu postaje jasno da se nešto strašno dogodilo u prošlosti zbog čega je on sam kriv.
“Ptičiji sud” je pretočen u uspješnu predstavu. Šta nam možete reći o ovoj predstavi, kao i o filmu?
- Predstava je postigla veliki uspjeh u jednom od najvećih pozorišta u Oslu, a igrala se gotovo dvije godine. Sada će je izvoditi još jedno norveško pozorište, premijera će biti u septembru 2017. Takođe, sam veliki fan režisera, i grupe fantastičnih glumaca pretočiti će ovu knjigu u film. Ali ja ne znam kada će to biti završeno.
“Ptičiji sud” vam je donio uspjeh i brojne prevode. Da li ste zadovoljni kako su čitaoci u raznim zemljama primili ovaj roman?
- Da, veoma! Ja nikada nijesam ni sanjala da će moja knjiga doprijeti do toliko čitalaca, u toliko različitih zemalja.
Šta nam možete reći o savremenoj norveške književnosti?
- To je veliko pitanje, ali mogu reći da dosta norveških pisaca piše odlične i uzbudljive knjige! Neki poznati i sjajni autori su Dag Solstad, Karl Ove Knausgard, Jon Fose, Vigdis Hjort, Trude Marstein. Međutim, neki mlađi pisci na koje treba obratiti pažnju su Ingvild Rishoi, Kjersti Rorgemoen, Erlend O. Nodtvedt i Rut Lilegraven. Među mnogim drugima!
Tajne i potreba za iskupljenjem
Junakinja ovog romana, TV voditeljka Alis Hagtorn napušta svog muža i posao u prestonici usled javnog seksualnog skandala. Odlazi u dobrovoljno izgnanstvo sa jedinom preokupacijom: da iznova izgradi svoju ličnost kako bi se vratila prethodnom životu. Posao kućne pomoćnice i baštovanke kod čovjeka koji živi tamo gdje nijedan put ne vodi, daje joj priliku da se oporavi, a ona se raduje danima ispunjenim poslom u bašti i kuhinji. Međutim, njen poslodavac nije stariji čovjek kome su potrebni pomoć i pažnja, kako bi se moglo očekivati. Riječ je o Sigurdu Bageu, četrdesetogodišnjaku koji potražuje rad oko kuće i bašte dok mu se žena ne vrati sa puta, bez namjere da se i sa kim zbližava. Njih dvoje su spojeni tajnama i potrebom za iskupljenjem, jedno se izjeda zbog sramote, a drugo osjećanjem krivice.
“Ptičji sud” nedavno se pojavio u izdanju zrenjaninske Agore, u prevodu Marka Vukovića.
Bonus video:
