Roman „Priviđenje ’38“ finsko-švedskog pisca Ćela Vestea, napisan u najboljem maniru skandinavskih trilera, spada u one rijetke knjige koje produbljuju naše razumijevanje istorijskih događaja i ljudi. Radnja romana počinje početkom 1938. kada advokat Klas Tune zapošljava u svojoj helsinškoj kancelariji novu službenicu, strogu i uzdržanu gospođu Matildu Vik. Uprkos staleškim razlikama, među njima se rađa intuitivna simpatija i odnos povjerenja. Ipak, jedan kratak susret natjeraće Matildu da se suoči sa svojom prošlošću i, u saigri sa Tuneovom neodlučnošću i utonulosti u refleksije o vlastitom životu i ljudskom udesu, ujedno osujetiti svaku mogućnost iskrenog prijateljstva i zbližavanja...
Kako je nastajao roman „Priviđenje 38”?
- Pisao sam o prvim decenijama 20. vijeka u nekoliko prethodnih romana, s naglaskom na finsku istoriju. Htio sam da napišem drugu vrstu romana, čvrst kamerni komad, ulazeći dublje u glavne likove knjige, i u ožiljke koje je ostavio finski građanski rat iz 1918. godine na generacije Finaca koji su morali da ga prožive.
Koja je istorijska pozadina ovog romana?
- Roman se odvija između marta i novembra 1938. godine u Evropi koja je na rubu još jednog svjetskog rata, sa Hitlerom i nacistima na vlasti u Njemačkoj, i sa Staljinom na vlasti u Sovjetskom Savezu, i sa Španskim građanskim ratom koji je bijesnio. Istovremeno, to je razdoblje relativnog prosperiteta u mnogim zemljama, ljudi su pokušavali da pobjegnu od opasnosti od rata i nasilja kroz neku vrstu konzumerizma, uz pomoć filmova i muzike i dobrog provoda. Još jedna osnova romana je, naravno, Prvi svjetski rat i finski građanski rat iz 1918. godine. Dvadeset godina je kratak vremenski period, a protagonisti pokušavaju da sakriju ožiljke, koliko god mogu, posebno ženski protagonista, Matilda Vik.
Tajanstvena žena, Matilda Vik, opterećena prošlošću je junakinja vašeg romana. Šta ste htjeli njenim likom da predočite?
- Htio sam da se kroz lik Matilde Vik ogledaju ožiljci koje je ostavio finski građanski rat. Ona je žrtva, ona je bila u zatvoru i povrijeđena je kao tinejdžer, iako je ona jedva počinila bilo kakav zločin uopšte. Ali ona je i jako i talentovano ljudsko biće koje naporno radi kako bi prevazišla loš start kakav je imala u svom životu. Ona je i žrtva i heroina u isto vrijeme.
Opisali ste predratne godine u sjevernoj Evropi, u Finskoj. Koliko se čovjek mijenja u takvim uslovima? Naročito pod naletom velike ideologije kao što je bio nacizam?
- Svi smo mi pod velikim pritiskom u nemirnim vremenima. Pod teškim vremenima, mislim na vremena kada totalitarne ideologije jačaju i kada ima mnogo nasilja ili prijetnji nasiljem. Ni najjači ne mogu proći bez uticaja u takvim vremenima, koja imaju tendenciju da izvuku bilo najbolje ili najgore u nama ljudima. Krajem 1930-ih su bila takva vremena, naše vrijeme je takvo vrijeme.
Roman „Priviđenje 38“ opisuje i klice antisemitizma. To se vidi na primjeru sportiste. To je zapravo, istinita priča. Recite nam nešto više o tome?
- Da Drugi svjetski rat nije izbio, Finska i njen glavni grad Helsinki bi bili domaćin Olimpijskih ljetnih igara 1940. godine. U tu čast, napravili smo veliki stadion u Helsinkiju. Na prvom atletskom takmičenju na stadionu, u junu 1938. godine, bila je trka na 100 metara i pobijedio je jevrejski trkač, Abraham Tokazier. Međutim, on nije dobio pobjedu koja mu je pripadala, bio je proglašen kao četvrtoplasirani u trci, i niko ništa nije učinio da ispravi to nedjelo. Došlo je do nagađanja da su na stadionu kao počasni gosti bili prisutni visoki njemački nacistički funkcioneri, ali to nikada nije dokazano. Ostaje misterija zašto su zvaničnici zakinuli trkaču Tokazieru njegovu zasluženu pobjedu.
Pisali ste o antisemitizmu i klimi u društvu koja mu je prethodila. Ima li sličnih društvenih pokreta u Evropi danas? Da li su moguća poređenja?
- Kasne 1930-te su bile period mržnje, straha i nepovjerenja u mnogim evropskim društvima. Danas smo svjedoci uspona desničarskih ekstremističkih pokreta u mnogim evropskim zemljama, a svjedoci smo da ima sve više i više antisemitizma i patimo zbog terorističkih napada na civile, čak i nad djecom, od džihadista u velikim evropskim gradovima najmanje jednom mjesečno. To je, na mnogo načina, vrlo opasno vrijeme u kome živimo.
Što se tiče naslova romana, on se odnosi na beznačajan šlager toga doba, ali ukazuje i na varljivost i promjenljivost ugodnog građanskog života, koliko sam u pravu?
- Da, po meni, naslov romana se odnosi za krajnju ranjivost ne samo udobnog, buržoaskog života, već i za ranjivost naše demokratije, ranjivost naših dobrih vrijednosti, kao što su nečije pravo na život, život slobodan i u miru, izražavanje slobode misli i govora. Toliko toga što je dobro u životu može nam biti tako lako oduzeto. To je “privid” u knjizi: svi likovi u knjizi suočavaju se sa gubitkom svoje slobode i svojih života u još jednom okrutnom svjetskom ratu, ali oni to ne shvataju, oni ne vide opasnost.
U vašim knjigama pišete često o kolektivnom iskustvu kroz viziju pojedinca. Šta Vam omogućava ovaj postupak?
- Morao sam da napravim mnoga istraživanja da postignem moju svrhu, a to je upravo ono što vi napominjete: trudim se da prikažem velike promjene u društvu, velike promjene u istoriji, kroz život takozvanih “običnih ljudi”, ljudi koji samo pokušavaju da žive svoje živote što pristojnije i tiše koliko je to moguće. Trudim se da pokažem kako velike istorijske promene utiču na svačiji život. Uvijek moram da čitam puno knjiga, razmjenjujem pisma, i proučavam puno fotografija i dokumentarnih filmova, i tako dalje, da nađem te obične živote koji su skriveni iza “velike istorije” naroda, ekonomija, predsjednika i kraljeva.
Zašto je 1918. godina bila važna za istoriju Finske?
- Proglasili smo nezavisnost od Rusije u decembru 1917. godine, i potom je počeo građanski rat, gdje se komšija okrenuo protiv komšije, krajem januara 1918. Građanski rat je trajao od januara do maja 1918. godine, 37 000 ljudi je poginulo, a rat je u narednom periodu od više decenija ostavio ožiljke u finskom društvu.
Pišete na švedskom i finskom, živite u Finskoj. Je li privilegija biti nacionalna manjina? Kako gledate na to?
- To može biti i privilegija i teret. Manjina koja govori švedski je vrlo dobro zaštićena u finskom ustavu. Ipak, postoje i tenzije između jezičkih grupa, uglavnom zbog istorijskih događaja. Ja sam lično izabrao da budem dvojezičan, naučio sam finski kad sam bio klinac i govorim ga i pišem tečno, tako da se osjećam kao kod kuće u Finskoj. Ali postoje i oni koji govore švedski, a osjećaju se kao neželjeni stranci u sopstvenom društvu, a to nikada nije dobra stvar.
Šta nam možete reći o savremenoj finskoj književnosti? Gdje je vaše mjesto u njoj?
- Ne mogu ništa reći o svome mjestu u savremenoj finskoj književnosti, to je na drugima da kažu. Ali savremena finska književnost je vrlo jaka i vrlo višestruka, kako na finskom, tako i na jeziku manjine, švedskom. Jedna izuzetna osobina je međunarodna slava nekih mlađih ženskih autora. Sofi Oksanen i Katja Ketu su dva primjera, a među piscima u žanru fantastike imamo, na primjer autorke kao što su Sala Simuka i Marija Turtšaninof.
“Zmajevi nad Helsinkijem”
Prema mišljenju kritike jedan od najboljih skandinavskih romanopisaca, Ćel Veste proslavio se ciklusom od pet epskih romana koji se odvijaju u Helsinkiju tokom 20. vijeka.
Njegov roman „Priviđenje 38“, koji se najprije čini kao interesantni prikaz Helsinkija u međuratnom periodu, ubrzo se pretvara u vrhunsko napeto štivo u kojem se sudbine likova ispreplijeću na neočekivane načine.
Ćel Veste rođen je 1961. u Helsinkiju. Studirao je žurnalistiku i književnost. Odrastao je u porodici govornika manjinskog švedskog jezika i u djetinjstvu je naučio i finski. Uz književnost, Vesteova rana ljubav je i rok muzika, i ti biografski afiniteti prisutni su i u njegovom djelu.
Veste je debitovao 1986. zbirkom pjesama „Tango orange“, a proslavio se romanom „Zmajevi nad Helsinkijem“.
Laureat je Velike književne nagrade švedske „Devetočlane akademije“ i Finske nagrade. U više navrata je nominovan za prestižnu Književnu nagradu Nordijskog savjeta kojom je nagrađen 2014. za roman „Priviđenje ’38“ nama dostupan u izdanju zrenjaninske Agore i prevodu Jelene Lome.
Bonus video:
