Dva su načina da zabudalimo. Prvi način je da povjerujemo u nešto što nije istina. Drugi bi bio u odbijanju da prihvatimo istinu. Seren Kjerkegor
Skoliše me opet mlade arhitektice - mnogo mlade, mnogo slatke (i mnogo neudate) - i vele da je krajnje vrijeme da se nešto preduzme oko Bloka V. Vele da se svakoga trenutka može desiti da (mrski nam - op.a.) investitor uzme da gradi neboderčinu na raskrsnici Bulevara sv. Petra Cetinjskog, odnosno Bulevara Mihaila Lalića i Bulevara Džordža Vašingtona - neboderčinu od 100 m - i još vele da bismo, u to ime, zajednički morali dejstvovati u pravcu...
— Polako drage djevojčice, molim vas. Hajdemo redom. Davno sam vam rekao da je najbolje početi od urbanističkih, odnosno katastarskih parcela, a zatim...
— Ma kakvih sad parcela? - povika arhitektica u crvenoj (kao krv) majici i snažno udari šakom o sto — Nemojte, molim vas! Najbolje je početi upravo od ljudi koji žive u Bloku V. Moramo pokrenuti ljude! To je naš prioritet!
Primijetih da ne nosi grudnjak i kao da osjetih neku malaksalost...
— Ne smijemo dozvoliti još jedan pogrešan neboder na pogrešnom mjestu! - nadoveza se arhitektica koju su krasile oči boje livadskog meda (Gornja Morača) — Moramo pokrenuti ljude! Ljudi to neće dozvoliti! Ljudi su...
— OK, slažem se draga - pribrah se nekako — Ljudi jesu prioritet, bez daljnjega. Ljudi su naše najveće blago. Ali prije nego pokrenete ljude, ili još bolje paralelno sa pokretanjem ljudi, morale biste utvrditi što kaže planski dokument - "Izmjene i dopune DUP "Blok V", dio" - po pitanju parcelacije. Morate po redu...
Osjećao sam da me strahovito pritiska kombinacija nekakve, recimo ipak realne predstave o tome kako funkcioniše sistem i spoznaje da se mlade arhitektice, upravo iz razloga što su mnogo mlade i mnogo slatke, ni sekunda ne bi ustezale, zlu ne trebalo, da svoje mlade i slatke živote polože na oltar prečiste djevice arhitekture.
— Bojim se - nastavih — da je ta velika katastarska parcela - 1146/24, KO Podgorica I - parcela na kojoj je planskim dokumentom predviđen neboder od 100 m - u međuvremenu iscijepana na nekoliko manjih katastarskih, odnosno urbanističkih parcela. Čini mi se da tih parcela ima pet ili šest, i čini mi se da se površine tih parcela poklapaju, otprilike, ali ne sasvim...
— Ma to je nebitno... - poče da zapomaže mlada arhitektica u teksas jakni, ne podižući pogled sa tableta — Ovo je strašno. Nama nisu potrebna pitanja čovječe, nama su potrebni odgovori...
— Više je pitanja nego odgovora, u svakom slučaju. Što je motiv cijepanja parcele 1146/24? To bi bilo jedno od pitanja. Ko je donio odluku o cijepanju? Koji je zakon mjerodavan u takvim slučajevima?
— Ali to je užasno, ta pitanja...
— Treba početi od Uprave za nekretnine, naravno. A zanimaju nas i tzv. tereti...
— Ne, ne...
Moje nadasve razumne riječi su ostavljale vrlo malo, ili nimalo efekta na mlade arhitektice - mnogo mlade, mnogo slatke - ali sam ipak nastavio da insistiram...
— Kladio bih se da se te parcele još uvijek vode na Podgoricu, na Glavni grad - što bi svakako trebalo provjeriti - a trebalo bi provjeriti i na koga se vode okolne parcele - parcele na kojima su već podignute zgrade - pa ako se ispostavi da su te parcele prodate, tj. da se nalaze u privatnom vlasništvu - što je gotovo izvjesno - za pretpostaviti je da će Skupština Glavnog grada u jednom trenutku - prije nego što počnu radovi na tom neboderu, molim vas - donijeti odluku o...
— A da mi odmah organizujemo radionicu i da pozovemo ljude, građanke i građane Bloka V, pa da ih pitamo što oni misle o tom neboderu? - uskoči arhitektica, pljunuta Karol Galager (iz mlađih dana) — Možda će se ispostaviti da građanke i građani Bloka V žele baš neboder na tom mjestu - bez obzira što mi, kao struka, ne možemo ni da pretpostavimo, u ovom trenutku, kakve bi benefite neboder mogao donijeti. U estetskom smislu, recimo...
— Lako ćemo za estetiku, molim vas. Estetici će svakako prethoditi prodaja zemljišta - prodaja tih pet ili šest parcela koje su trenutno u vlasništvu Glavnog grada i koje su odavno proglašene za građevinsko zemljište - što će reći da su spremne za prodaju. Sjetite se samo budućeg poslovnog objekta uz Hotel Podgorica. Svemu je prethodio planski dokument, kao i odluka glavnog grada da se investitoru proda gradsko zemljište - nekih 1.300 m2 - i to putem direktne pogodbe - kroz tzv. zahtjev za dokompletiranje urbanističke parcele - mimo javnog nadmetanja, molim vas...
— Ne, ne, nikako, to već zalazi u domene politike - opet me prekide gospođica Galager (iz mlađih dana) — Ne želimo da se bavimo politikom.
— Slažem se, apsolutno se slažem. Ali ako želimo da ostvarimo uvid - naglašavam, molim vas, isključivo kao građanke i građani Podgorice, nikako ne kao subjekt na političkoj sceni, daleko od toga - dakle, ako želimo da ostvarimo uvid u sve odluke koje su donijete u naše ime - u naše ime, naglašavam - i uvid u sve procese koji se vode u naše ime i koji će, eventualno, dovesti do realizacije grandioznog projekta - oprostite, ali to nije politika. To bi zapravo bila manifestacija građanske svijesti, ili demonstracija građanske...
— OK, da se razumijemo - uze riječ mlada arhitektica pred kojom je očigledno blistava karijera, ako je suditi po njenoj haljini (Burberry - ili nešto što je strahovito podsjećalo na Burberry) i oblaku parfema u kojemu je bitisala (da li je to bio Jar falim te bože...) — Naše ambicije su relativno skromne. Te stvari o kojima vi govorite su važne, naravno, ali mi smo samo mlade žene. Nismo toliko verzirane. Uostalom, naše silne obaveze nam jednostavno ne dozvoljavaju da zalazimo u detalje. Naša namjera je da stupimo u kontakt za građanima Bloka V, da ih upoznamo sa činjenicama i da im ponudimo stručnu pomoć - ne bismo li, kroz podsticajni dijalog, precizno definisali interese građana vezano za ovu stvar. Sljedeći korak bi se sastojao u prezentovanju tih interesa organu koji je nadležan za izradu planske dokumentacije, kao i potencijalnom investitoru, odnosno investitorima. Mi smo medijatorke - ni manje, ali ni više od toga. Ne zanima nas kako funkcionišu sistemi lokalne uprave. Ne zanima nas, u ovoj fazi, čak ni kontakt sa lokalnom upravom. Nadam se da se razmijemo.
— Razumijemo se, naravno. Ali mi se ipak čini da bi morao postojati set osnovnih informacija koje ćete prezentovati građanima - ne bi li građani imali neku osnovu za definisanje svojih interesa.
— I? Što nam vi predlažete?
— Počnite od urbanističkih, odnosno katastarskih parcela, a zatim...
— A zatim ćemo zapjevati onu o belom slonu i jednom crnom telefonu. Znate ono: Halo! - reče beli slon. Halo! - reče telefon. Ko je? - pita beli slon. Ko je? - pita telefon.
— I tako u beskrajon...
— Da: I tako u beskrajon...
Bonus video:
