Specijalni tužilac izviđa "Beranku"

Nikola Božić podnio prijavu protiv šest osoba zbog sumnji u malverzacije prilikom stečaja i privatizacije
13 komentar(a)
Beranka, Foto: Tufik Softić
Beranka, Foto: Tufik Softić
Ažurirano: 24.04.2017. 05:56h

Fabrika papira “Beranka” našla se pod lupom Specijalnog tužioca, nakon što je vlasnik firme “Sinex”, beogradski biznismen Novak Božić, podnio krivičnu prijavu zbog navodne višimilinske štete.

Božić je u telefonskom razgovoru “Vijestima” rekao da je krivičnu prijavu podnio protiv šest lica, kao i nekoliko neidentifikovanih izvršilaca, i da je od tužilaštva dobio povratnu informaciju.

„Obaviješten sam da je Specijalni tužilac pokrenuo izviđaj i da prikuplja informacije. Takođe je zatraženo da im dostavim još dokaznog materijala, što sam ja u međuvremenu dijelom učinio“, rekao je Božić.

Biznismen tvrdi da mu je višemilionska šteta nanijeta uvođenjem stečaja i privatizacijom nekadašnje fabrike papira u ovom gradu.

On je zato krivičnom prijavom, čiju kopiju je dostavio “Vijestima”, obuhvatio stečajnog upravnika fabrike papira Moma Jokića, biznismena pljevaljskog porijekla koji je kroz stečaj kupio fabriku Radoja Gomilanovića, bivše direktore Uprave za nekretnine Crne Gore, Područne jedinice Berane Darka Mališića i Moma Saičića, koji su nedavno hapšeni po nalogu Specijalnog tužilaštva zbog umiješanosti u nezakonitosti u drugim predmetima, šefa Uprave carina u Beranama Feha Kožara, kao i stečajnog sudiju u postupku stečaja nad Fabrikom papira u stečaju ''Beranka'' Zorana Ašanina. Prijavom je obuhvaćeno i nekoliko nepoznatih izvršilaca.

Prema njegovim sumnjama, ova lica su počinila krivična djela zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju, nesavjesnog poslovanja i protivzakonitog uticaja.

„Cijela stvar je više nego jasna. Mi smo po ugovoru izvršili kompletan remont i rekonstrukciju ''Beranke'', koja do saradnje sa nama nije ni radila, a počela je sa radom isporučivanjem prvih od 1.000 tona celuloze, energenata, rezervnih djelova“, objašnjava Božić.

On dodaje da je bilo planirano da se celuloza uvozi iz Ruske Federacije, a da se gotov proizvod, odnosno papir za specijalne namjene izvozi, takođe, u Rusku Federaciju, koristeći pogodnosti Bilatarelnog sporazuma o ekonomskoj i trgovinskoj saradnji zaključenog i ratifikovanog između tadašnje SRJ i Ruske Federacije.

„Kada je na opšte zadovoljstvo Vlade i Opštine Berane proizvodnja pokrenuta, zbile su se prve nezakonite radnje koje su predstavljale teške krađe i otimačinu. Rukovodstvo “Beranke” je bez znanja i ovlašćenja vlasnika robe, ukralo tri šlepera gotovih proizvoda i prodalo ih na Kosovu, što je utvrdila i Finansijska policija“, navodi se u krivičnoj prijavi koju je “Sinex” dostavio Specijalnom tužilaštvu.

Ove i druge brojne tvrdnje o malverzacijama u beranskoj fabrici papira dokazuju se dokumentacijom finansijske policije, krivičnim prijavama, spisima predmeta Privrednog suda, Upravnog suda, Uprave za nekretnine.

„Ovi dokazi govore o tome da je Uprava za nekretnine nezakonito skunula fiduciju sa imovine fabrike papira, kojom smo se mi obezbijedili za dugovanja, odnosno potraživanja od te kompanije. Fiducija je skinuta da bi fabrika mogla da se privatizuje i prebaci na privatnog vlasnika. Sve to je urađeno na nezakonit način“, kaže Božić.

On u krivičnoj prijavi tvrdi da u nekim poslovima ima krivičnih djela davanja i primanja mita.

Nekada najveća kompanija u gradu na Limu, koja je zapošljavala dvije hiljade ljudi, prva je žrtva antibirokratske revolucije. Zatvorena je uprkos proračunima kanadskih stručnjaka da bi sa manjim brojem uposlenih mogla optimalno da radi.

Tada je uglavnom i opljačkana od temelja do krova, i njen celulozni dio ugašen za sva vremena. Polovinom 2004. uvedena je u klasični stečaj i ekspresno prodata. Imovina knjigovodstveno vrijedna 12 miliona, ustupljena je beogradskom preduzeću “Tigoimpeks” zvanično za 999.573 eura. Gomilanović je, kada mu je fabrika prodata, istog trenutka zatražio reprogram dugovanja od povjerilaca, što mu je odobrilo Ministarstvo finansija na čijem čelu je tada bio Igor Lukšić. Fabrika je Ministarstvu dugovala oko 400.000 eura. Vlasnik se obavezao da će polovinu tog iznosa da uloži u investicije u cilju pokretanja proizvodnje, a pola da vrati, sa rokom koji nije preciziran.

Gomilanović je neposredno pred referendum od tadašnjeg Fonda za razvoj dobio 500 hiljada eura. Nešto ranije od 50 do 100 hiljada izvukao je od Zavoda za zapošljavanje na ime prekvalifikacije radne snage. Vrhunac svega je milionski kredit kod Hipo alpe adria banke za koji je založio papir mašinu.

Božić tužio državu sudu u Strazburu

Nije poznato da je Nova Beranka, kako je prekrštena u privrednom registru, vratila dug od 400.000. Nije poznato ni zašto tadašnji ministar finansija nije potegao za bilo kakvim mjerama da taj dug izvuče. Jedino je Božić prije pet godina, kada je moglo nešto da se spasi, zbog nanijete materijalne štete tužio državu Crnu Goru Međunarodnom sudu pravde u Strazburu. Tužbeni zahtjev težak je oko pet miliona eura, a Božić tvrdi da nije prihvatio poravnanje.

Bonus video: