Ogoljena scena sa tek jednim tepihom i stolom za kojim sjedi Virdžinija Vulf, svjetlom i zvukom koji nas vode na putovanje kroz istoriju. Takva naturalistička pozadina bila je preksinoć u Kraljevskom pozorištu Zetski dom temelj za talenat glumaca u prvom izvođenju predstave “Najokrutniji čovjek”.
Priču o konceptu moći i razvoju dočarala je italijanska rediteljka Monika Napo kao bajku u kojoj, iako ne eksplicitno rečeno, vrijeme nije linearno, a glavni junak putuje kroz sjećanja. U toj šetnji kroz vjekove, sreće se sa Vladom Drakulom, Turčinom Fatihom, viktorijanskom autorkom Virdžinijom Vulf, boreći se neprestano za kap znanja o identitetu.
“Odlična gluma, bili su sjajni. Iza scene sam osluškivala, bila je to tišina koja znači da je publika uključena u priču. Nadam se da će komad biti igran dugo, jer dotiče savremena pitanja. Kada otvorite novine vidite da se danas ljudi bore za svoje seksualne izbore, LGBT zajednica na Balkanu i u Evropi. Ova predstava naravno nije samo o tome, ali njena bit jesu sloboda i osobe koje želite u svom životu, dakako postavila je važna pitanja nad kojima će se publika zamisliti”, kazala je rediteljka Monika Napo.
“Izabrao sam sa namjerom XV vijek i lik Mehmeda II jer je baš u tom periodu pitanje identiteta bio ključno, možda ste upoznati sa istorijskom pričom da je imao namjeru da postane hrišćanin što je bila ključna tema tog vremena i upravo sam odabrao to vrijeme kao relevantno za predstavu, jer se ona dotiče radikalnih pitanja”, kazao je autor teksta Đan Maria Ćervo.
Ova priča o ličnom rastu čija se pitanja vrte oko pojma moći, italijanskog pisca Đan Maria Ćerva, već je postavljena na scenama u Italiji i Beču. Ovoga puta, vizija koju je imala Monika Napo razlikuje se od stila u kome je Ćervo napisao tekst, režija se oslanja na naturalistički koncept praveći ubjedljiv kontrast.
Bonus video:
