Pritisak na Kotor: Kako vlada vidi saradnju sa lokalnom upravom

Dolazimo li mi to, sve uz smijeh i šalu, do spoznaje da je kotorska opštinska vlast zapravo svedena na puku administrativnu ispostavu kojoj je jedini zadatak da bespogovorno slijedi diktate iz Podgorice, odnosno sa ravnoga i slavnoga Cetinja?
74 pregleda 15 komentar(a)
Pavle Radulović, Janko Ljumović, Foto: Gov.me/S. Matić
Pavle Radulović, Janko Ljumović, Foto: Gov.me/S. Matić
Ažurirano: 15.04.2017. 14:06h

one dick is too many and 1.000 are never enoughmelissa broder_@melissabroder Gdje sam ono stao falim te bože...

Elem, po završetku sjednice Vlade CG održane 6. aprila, u pretprošli četvrtak, uvažena gospoda - Janko Ljumović, ministar kulture, i Pavle Radulović, ministar održivog razvoja i turizma - osjetiše da je kucnuo čas da se obrate medijima.

Uz razoružavajući osmjeh i jedva primjetnu dozu očigledno hinjene rezignacije, ministar Ljumović se požalio prisutnim medijskim poslenicima da on i kolega Radulović nisu u prilici da direktno komuniciraju sa Opštinom Kotor, odnosno sa predsjednikom Opštine Kotor... kako-li-mu-sa o-bješe-ime-ah-da... Vladimirom Jokićem.

Ljumović je potom - bez zadrške, koristeći narativnu tehniku "tok svijesti" - što će reći ne baš sasvim koherentno, ali uz konzistentno isijavanje esencijalnog šarma u ime kompenzacije za nekoherentnost - iznio par konstatacija, koje bi, moj je dojam, neuporedivo ozbiljnije, odgovornije i nadasve koherentnije zvučale da su prethodno bile pažljivo koncipirane i zapisane.

Ljumović je, u najkraćem, pozvao Jokića da se kao predstavnik Opštine Kotor, odnosno kao jedan od aktera u diskusiji o, kako reče, "svim važnim temama koje inicira Akcioni plan za zaštitu Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora" (mislio je na tzv. Akcioni plan za realizaciju odluka koje se odnose na Područje Kotora usvojenih u Istanbulu u julu 2016. godine od strane Komiteta UNESCO - koji je Vlada usvojila na 11. sjednici, 2. februara), priključi ostalim akterima u diskusiji - akterima koje je pokušao da nabroji - dva puta - ali, nažalost, bez uspjeha.

Ljumović nije, recimo, pomenuo Arhitektonski fakultet u Podgorici - a svi znamo da je upravo AF PG jedan od ključnih aktera, odnosno nosilaca realizacije pomenutog Akcionog plana - nosilac koji povlači poslove u vrijednosti 90.000 eura - što je, moram naglasiti, vrlo ambiciozno (pogotovo ako uzmemo u obzir rezultate dosadašnje saradnje na relaciji Ministarstvo kulture - AF).

Moram naglasiti, takođe, da nisam primijetio da je neko pomenuo - u kontekstu priče o akterima životno zainteresovanima za prestižni UNESCO status tzv. Prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora - gospodu investitore - ljude koji su u proteklih desetak, možda i dvadesetak godina u pomenutom području realizovali čitav niz vrlo zanimljivih projekata, da ne nabrajam. Valjda se i oni nešto pitaju? Dosadašnja praksa ukazuje da su i organi državne uprave i organi lokalnih uprava, u pravilu, vrlo skloni da podrže ideje investitora, na svaki mogući i nemogući način, a u ime razvoja i nezaustavljivog napretka.

Dakle, ako uzmemo u obzir investiticije realizovane u minulom periodu (uzima se da su aktuelni graditeljski trendovi u području pod UNESCO zaštitom počeli da ozbiljnije uzimaju maha još 2003), veliko je pitanje kako gospoda investitori gledaju na ideju da se pozitivno odgovori na zahtjeve Komiteta za svjetsku baštinu UNESCO.

Ne sumnjam, svakako, da postoje neformalni kontakti između aktera, odnosno potencijalnih aktera u ovoj raboti oko dodatne zaštite odavno zaštićenog Područja, sa jedne strane - i gospode investitora, sa druge strane - i da se o interesima investitora i te kako vodi računa - poglavito iz razloga što su, trenutno, građevinarstvo i turizam jedine dvije privredne grane u CG koje ostvaruju dobit vrijednu pomena. Zar ne bi bilo na mjestu - ako imamo u vidu da su interesi investitora nezaobilazan momenat - da se pozovu i gospoda investitori da delegiraju svoje predstavnike među aktere koji će diskutovati o svim važnim temama koje inicira Akcioni plan.

A onda je preuzeo gospodin Radulović...

Radulović je rekao, uz jedva primjetnu dozu sarkazma, da je u jednom trenutku shvatio da je Ministarstvo održivog razvoja i turizma (navodno - op.a.) napravilo pritisak na Opštinu Kotor time što je van snage stavilo plansku dokumentaciju u Kotoru, za koju je po nacionalnom zakonodavstvu zadužena Opština Kotor".

Ako ovo nije vrhunsko otvaranje, onda ja ne znam ništa ni o otvaranjima ni o pritiscima...

"Da budem precizniji", nastavio je Radulović, "MORiT je još prvog marta ove godine dalo instrukcije, uputstva Opštini Kotor na koji način, kako može staviti van snage (svoje - op.a.) planove, što nam je bila obaveza po Akcionom planu."

Ministar Radulović preferira bernhardovski tip naracije, u kombinaciji sa vrlo svedenim nastupom - i pritom ostvaruje, moram primijetiti, sasvim pristojne rezultate - na stranu što ni njegove konstatacije nisu baš savršeno koherentne, odnosno konzistentne.

"Da bismo se postavili kao ozbiljna Vlada i ozbiljna Država i da bismo držali svoju riječ i poštovali rokove iz Akcionog plana (molim vas - op.a.), mi smo, dakle, Opštini Kotor dali instrukcije kako da se postavi prema planovima koji su važeći u Kotoru - prema prostorno-planskoj dokumentaciji - i do kojih rokova. Kako ti rokovi nisu ispoštovani, kako nismo imali nikakvu povratnu informaciju, mi smo, dakle, bili dužni, kao ozbiljni ljudi, da ozbiljno pristupimo ovoj činjenici i da sami (s naglaskom na - sami - op.a.) stavimo van snage plansku dokumentaciju u Kotoru."

Dakle, ako sam dobro shvatio - MORiT diktira Opštini Kotor da stavi van snage postojeću plansku dokumentaciju na svojoj teritoriji (zadatak 3. iz Akcionog plana) - što bi se moglo shvatiti i kao čestitka novoj ekipi Opštine Kotor, desetak dana nakon konstituisanja - da bi, nakon što je nova kotorska ekipa ignorisala diktat - i još, preko svega, raspisala Konkurs za 400 kreveta na onoj prekrasnoj livadi podno Glavata - MORiT bio prisiljen da postupi po naređenju.

Dolazimo li mi to, sve uz smijeh i šalu, do spoznaje da je kotorska opštinska vlast zapravo svedena na puku administrativnu ispostavu kojoj je jedini zadatak da bespogovorno slijedi diktate iz Podgorice, odnosno sa ravnoga i slavnoga Cetinja? Morali bismo, čini mi se, ipak povesti računa o činjenici da je Kotor uveliko bio grad kad nije postojala čak ni ideja o Podgorici - a kamoli Cetinju - kao nekakvim gradovima.

Dakle, ako znamo da je Akcioni plan usvojen 2. februara ove godine, na 11. sjednici Vlade - istoga dana kada je održana 1. konstitutivna sjednica Skupštine Opštine Kotor, na kojoj je gospođa Dragica Perović iz DF izabrana za predsjednicu Skupštine Opštine - a da je gospodin Vladimir Jokić je izabran za predsjednika Opštine Kotor 21. februara, na 2. sjednici - nameće se pitanje zašto ozbiljna i nadasve odgovorna Vlada CG nije sačekala da se formira nova vlast u Opštini Kotor, ne bi li se i legitimno izabrani predstavnici Opštine Kotor uključili i u procese definisanja i u procese usvajanja Akcionog plana - pogotovo u svjetlu činjenice da Vlada CG uviđa da je Opština Kotor, odnosno predsjednik... kako-li-mu-samo-bješe-ime... Opštine Kotor - nezaobilazan akter u ovoj mučnoj priči o ugroženom Prirodnom i kulturno-istorijskom području Kotora. I još vele da se novim Zakon o planiranju i izgradnji - koji je u ovom trenutku u fazi predloga - tzv. organima lokalne uprave, tj. lokalnoj samoupravi, ukida i to malo ingerencija koje imaju u ovom trenutku...

Ne znam gdje sve ovo vodi, definitivno nisam pametan...

Bonus video: