Pretposljednjeg dana aprila prvi put u istoriji sporta kultni “Vembli” neće biti hram fudbala, već boksa.
Pred 90 hiljada ljudi Vladimir Kličko i Entoni Džošua boriće se za titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji, za pojaseve u IBF i WBO federaciji.
Legendarni 41-godišnji Ukrajinac, jedan od najboljih bijelaca u svijetu boksa svih vremena, sastaće se sa velikom britanskom nadom, 14 godina mlađim Entonijem Džošuom.
"Približava se, znam sve o Džošui. Znam kako diše, kako se sprema, koliko je opasan. Doživljam ga kao velikog rivala, ali I kao veliku nadu svjetskog boksa. Ako pobijedi, čestitaću mu, ali ako ja pobijedim, pomoći ću mu da se vrati. Biću njegov mentor", rekao je Klićko.
Kličko i Džošua već su sarađivali na sparinzima, Kličkov stručni štab pomagao je mladom udaraču iz Votforda da od amaterskog šampiona, osvajača zlatne olimpijske medalje u Londonu, napravi impozantne rezultate u profi-karijeri.
Džošua ima svih 18 pobjeda, svaku borbu dobio je prekidom.
"On je jedan od onih momaka koji vole da uče, koji se ne stide da pitaju i ne misle za sebe da su najbolji. On može da bude najbolji, on je ogroman potencijal, pred njim je vrhunska karijera", kazao je Ukrajinac.
Kličko je, s druge strane, u novembru prošle godine proslavio jubilej – dvije decenije u profi ringu.
Izgubio je svega četiri od 68 borbi, višestruki je šampion, a njegovu reputaciju nije ugrozio ni poraz od Tajsona Fjurija u posljednjem meču , novembra 2015. u Dizeldorfu, njegov prvi još od 2004. i 22 vezane pobjede.
"Moguće da ću zvučati arogantno, ali sam se odavno popeo na bokserski Mont Everest. Osvojio sam najveći vrh više puta. Ja sam još na vrhu, ostaću zauvijek tamo, što god da se dogodi. Koliko je boksera bilo na najvećoj sceni 21 godinu? Ja znam trojicu, i mene. Ali, ja sam još tu, sa više od 40 godina ja sam izazov i meta mladim asovima. Takav ugled i status, sa toliko godina, nije imao niko prije mene", rekao je Kličko .
Duel sa Džošuom mogao bi da bude posljednji u briljatnoj karijeri ukrajinskog kolosa, a Kličko će uraditi sve da sa najveće scene siđe – podignutih ruku, a ne bačenog peškira.
Bonus video:
