Kod osoba koje su izgubile partnera veći rizik od smrti

U istraživanju se pokazalo da ožalošćeni učesnici imaju 47 posto niži nivo varijabilnost srčanog ritma (razmaka između dva otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje) i sedam posto viši nivo citokina
53 pregleda 0 komentar(a)
plakanje, suze, Foto: Shutterstock
plakanje, suze, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 09.05.2018. 13:00h

Opasnost da udovci ili udovice obole od kardiovaskularnih bolesti ili da ih zatekne iznenadna smrt veći su tri mjeseca nakon smrti njihovih supružnika, pokazalo je novo istraživanje.

U studiji američkih naučnika, objavljenom u časopisu Psychoneuroendocrinology, pokazalo se da pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju viši nivo citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sistema za indikaciju upale u krvotoku) i niži nivo varijabilnosti srčanog ritma od neožalošćenih pojedinaca u kontrolnoj grupi iste dobi, pola i tjelesne mase.

Radi se o dva činioca koji povisuju rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući smrt.

Autori kažu da je ovo prva studija koja ukazuje na povezanost duboke žalosti s rastom nivoa citokina i sniženjem varijabilnosti srčanog ritma.

"U prvim mjesecima nakon gubitka supružnika, kod udovica i udovaca je rizik od smrti veći za 41 posto", rekao je vodeći autor studije Kris Fagundes, profesor psihologije na teksaškom univerzitetu Rice.

"Još važnije, 53 posto toga uvećanog rizika odnosi se na kardiovaskularne bolesti. Ova studija važan je korak prema razumijevanju zbog čega duboka žalost postiče morbiditet i mortalitet", rekao je.

U istraživanju se pokazalo da ožalošćeni učesnici imaju 47 posto niži nivo varijabilnost srčanog ritma (razmaka između dva otkucaja srca, pri čemu viša varijabilnost ukazuje na bolju kardiovaskularno stanje) i sedam posto viši nivo citokina.

Takođe, među ožalošćenima su za 20 posto bili izraženiji simptomi depresije.

Učesnici istraživanja bili su u dobi od 51 do 80 godina.

Fagundes se nada da će nakon ovog istraživanja medicinski profesionalci bolje razumjeti biološke mehanizme koje aktivira duboka tuga i potom ciljanom psihološkom i farmakološkom terapijom spriječiti neželjene posljedice.

"Naravno da rizik kod svih nije jednak, ali važno je naglasiti da postoji", kazao je Fagundes, prenosi rtl.

Bonus video: