...neka bude borba neprestana,/ neka bude što biti ne može... Petar II Petrović Njegoš, "Gorski vijenac"
Tzv. divlja gradnja je bila jedna od tema 12. sjednice Vlade Crne Gore. Sjednica je održana u pretprošli četvrtak, 9. februara. Iz šturog saopštenja sa sjednice (gov.me) stiče se dojam da je Duško Marković, predsjednik Vlade, ujedno i predsjedavajući sjednice, otvorio pitanje divlje gradnje skoro pa iznebuha - bez uvoda - strogo se fokusirajući na Ulcinj. Zašto je Marković potencirao baš Ulcinj - možemo samo da nagađamo. Da je u kontekstu priče o nužnosti rješavanja problema divlje gradnje Marković ukazao na bilo koju drugu neuralgičnu tačku - Bar, Budva, Kotor, Herceg Novi, Podgorica - opet bi iskrslo isto pitanje - jer svi znamo da divlja gradnja nije problem per se - već je, u prvom redu, posljedica inertnosti i neefikasnosti kako lokalnih, tako i državnih organa i institucija - što se neminovno dovodi u vezu i sa korupcijom.
Predsjednik Vlade je "zatražio hitno djelovanje" - pa je, u to ime, Zoranu Pažinu - potpredsjedniku Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i ministru pravde - stavio u zadatak da "formira radni tim u kojem bi pored predstavnika resornih ministarstava bili i članovi iz Uprave za inspekcijski nadzor, Tužilaštva i lokalnih samouprava kako bi aktivnosti bile koordinirane, a djelovanje efikasno". I sve to zato što "kršenje propisa, a u pojedinim slučajevima i devastacija prostora", po mišljenju nekolicine ministara, "nanosi ozbiljnu štetu nacionalnim resursima i našem strateškom opredjeljenju da resursi budu valorizovani na dobrobit cijele zajednice" - da bi Marković zakucao stvar konstatacijom "da ne vidi veći prioritet od djelovanja na ovom planu".
Da je premijer Marković umjesto sintagme "divlja gradnja" - koja spada u kolokvijalne domene, neprimjerene oficijelnoj retorici - koristio bilo koju od oficijelnih sintagmi - bespravna gradnja, nelegalna gradnja, ilegalna gradnja, neregularna gradnja, neformalna gradnja, gradnja bez dozvole - lakše bi nam bilo da budemo optimisti po pitanju odlučnosti Vlade CG i resornih ministarstava - u prvom redu Ministarstva održivog razvoja i turizma - da se uhvate u koštac sa složenim problemom neformalne gradnje. Da se Marković osvrnuo, u najkraćim crtama, na konstantne napore koji su, barem deklarativno, činjeni u pravcu suzbijanja neformalne gradnje u posljednjih desetak godina - bez nekih vidljivijih rezultata, naravno - znali bismo da se ne šali. I još da je ukazao na prednosti svog pristupa, tj. novog pristupa rješavanju tog gorućeg problema - uz uslov da novi pristup postoji, tj. da su osmišljene nove strategije koje počivaju na novim pravnim i drugim instrumentima (što je, ruku na srce, malo vjerovatno) - svi bismo bezrezervno podržali njegovu inicijativu. Mogao je i da se pozove na prakse i metode, odnosno na tradicije suzbijanja i rješavanja problema neformalne gradnje u državama u kojima se sa tim problemom uspješno nose - ali izgleda da se nije pozvao - vjerovatno iz razloga što se na sjednicama Vlade ne zalazi previše u dubinu tema koje su na dnevnom redu.
I dok čekamo da Pažin formira radni tim, možda nije zgorega da se podsjetimo nekih važnih momenata na putu ka rješenju problema neformalne gradnje u CG.
Ključni dokument je "Bečka deklaracija o neformalnim naseljima u Jugoistočnoj Evropi" (Vienna Declaration on Informal Settlements in South Eastern Europe). Deklaracija je donijeta na Ministarskoj konferenciji o neformalnim naseljima u Jugoistočnoj Evropi koja je održana u Beču, od 28. septembra do 1. oktobra davne 2004. godine. Deklaraciju je u ime CG potpisao Boro Vučinić, tada aktuelni ministar zaštite životne sredine i uređenja prostora - a potpisali su je i ministri Albanije, Makedonije, Srbije, kao i predstavnici UNMIK-Kosova (tek u martu 2005). Bečka deklaracija se, konkretno, odnosi na nacionalne i regionalne politike i programe koji se tiču neformalnih naselja u Jugoistočnoj Evropi.
"Doljepotpisani nacionalni i regionalni predstavnici iz Jugoistočne Evrope", stoji u Deklaraciji, "uviđaju da:/ I. Cilj ove deklaracije je zajednički dogovor o akcijama koje će (a) regulisati (legalizovati) i unaprijediti neformalna naselja na održiv način i (b) sprečiti buduća nelegalna naselja".
Neformalna naselja su u Deklaraciji definisana kao "ljudska naselja, koja iz različitih razloga ne ispunjavaju uslove za zakonsko priznanje (naselja koja su izgrađena bez poštovanja formalnih procedura koje se tiču zakonskog sticanja svojine, prenosa svojine, kao i građevinskih i urbanističkih propisa)".
Đorđe Mojović, autor publikacije naslovljene "Izazovi regularizacije neformalnih naselja u jugoistočnoj Evropi/ Pregled relevantnih zakona i prakse iz oblasti urbanističkog planiranja i legalizacije", tvrdi da Bečka deklaracija zapravo prepoznaje pitanje neformalnih naselja kao izuzetno važno i poziva nosioce nacionalnih i lokalnih politika da legalizuju i unaprede neformalna naselja na održiv način.
Interesantno je i da su se ministri, potpisnici Bečke deklaracije, obavezali da će nastojati da dođu do sveobuhvatnog regionalnog rješenja problema neformalnih naselja do 2015. godine, s tim da će nacionalne smjernice biti postavljene do januara 2005. godine - što su ipak bili, ispostaviće se - nedostižni ciljevi.
Jedan od važnih koraka na putu ka rješenju problema neformalnih naselja u Crnoj Gori je Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, usvojen 2008. godine - kojim se naziv Glave dvadeset pete mijenja i sada glasi "Krivična djela protiv životne sredine i uređenja prostora" - a uvedena su i dva nova člana, poslije Člana 326:
"Građenje objekta bez građevinske dozvole/ Član 326a/ Ko započne građenje objekta bez prethodno pribavljene građevinske dozvole protivno propisima o izgradnji objekata, planiranju i uređenju prostora ili gradi objekat suprotno izdatoj građevinskoj dozvoli i tehničkoj dokumentaciji ili odluci nadležnog organa o zabrani građenja kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Protivpravno priključenje gradilišta na tehničku infrastrukturu/ Član 326b/ Ko protivno propisima o izgradnji objekata, planiranju i uređenju prostora priključi ili dozvoli da se na tehničku infrastrukturu (elektroenergetsku, vodovodnu, kanalizacionu i putnu) priključi gradilište, objekat u izgradnji ili građevinski objekat za koji nije izdata građevinska dozvola, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine."
Možete li vjerovati da do 2008. godine nije postojao pravni osnov za sankcionisanje građenja objekata bez građevinske dozvole i protivpravnog priključenja na tehničku infrastrukturu?
Sljedeća važna stavka na putu ka rješavanju problema neformalnih naselja u CG je dokument naslovljen "Akcioni plan pretvaranja neformalnih naselja u formalna i regularizacije objekata za period 2015 - 2018". Taj dokument se pojavio na Internet stranici Ministarstva održivog razvoja i turizma 17. decembra 2015. godine - i o tom dokumentu više u narednom broju.
Bonus video:
