Dvadeset trogodišnji Vladimir nedavno je saznao da ima dijabetes. Pošto ništa nije znao o toj bolesti, preko noći je bio suočen s mnogim pitanjima. Šta se u stvari dešava u organizmu kada skoče vrijednosti šećera, kako to može da se kontroliše, kako treba da se hrani, da li i koliko da vježba…?
- Od kada sam saznao da imam dijabetes, moji dani su jednolični: Ustajem u sedam sati da bih dao sebi prvu dozu insulina. Poslije toga doručkujem, onda se malo odmorim. U toku prijepodneva radim kod kuće, pa izađem u šetnju. Provjerim visinu šećera prije ručka, a zatim je na redu druga doza insulina, opet šetnja, potom druženje s drugarima, a onda dolazi veče, kada ponovo provjeravam nivo šećera u krvi. Zatim slijedi večera, pa treća doza insulina. Vrijeme do 22 sata, kada dajem sebi posljednju, četvrtu dozu insulina, provodim ili šetajući ili gledajući televiziju. Nakon posljednje doze, izlazim s drugovima ili djevojkom. Ipak, od svega je najvažnija Vladimirova odlučnost, kao i svijest o tome šta mu se dešava. To je pravi put ka kontrolisanju bolesti. A kako je otkrio da ima dijabetes?
- Ranije nisam vodio računa o ishrani, kao ni većina mojih vršnjaka. Radio sam po cio dan, jeo uglavnom dva puta dnevno, a za vježbanje nisam imao vremena. Sredinom prošle godine pokupio sam jedan virus, pa drugi… skoro dva mjeseca sam bio bolestan.
U međuvremenu sam se oporavio, ojačao imunitet i sve je bilo u redu dok nisam primijetio da naglo slabim. Iako sam jeo isto kao ranije, kilogrami su se topili.
No, bez obzira na sve, nijednog trenutka nisam posumnjao da je u pitanju nešto ozbiljno.
Međutim, kada sam prije mjesec i po dana otišao na ljekarski pregled za posao, saznao sam da imam povećane vrijednosti šecera u krvi (17 mmol/l).
Važna je disciplina
- Bio sam prilično smiren kada sam saznao da imam dijabetes jer zaista ništa o tome nisam znao. Niko u mojoj porodici nema problema s povišenim šećerom u krvi.
Poslije nekoliko dana, kada sam saznao o kakvoj se bolesti radi, počeo sam da osjećam strah, paniku, ljutnju, zbunjenost...
Sada polako učim kako da se prilagodim i na pravi način nosim sa ovom bolešću.
Polako učim kako da se prilagodim i na pravi način nosim sa ovom bolešću
Odmah posle otkrivanja povećanog šećera u krvi ljekari su me uputili na specijalisticke preglede, gdje sam dobio terapiju.
Uzimam insulin četiri puta dnevno, a dobio sam i preporuke za pravilnu ishranu i redovno bavljenje umjerenim fizičkim aktivnostima.
Kod kontrole dijabetesa veoma je važna disciplina.
To podrazumijeva da se u određeno vrijeme uzima doza insulina, ali i da se propisana hrana takođe jede u predviđeno vrijeme.
Novi stari život
Iako mu nov režim života izgleda zahtjevno i komplikovano, naš sagovornik je odlučan da se uhvati u koštac sa svim izazovima koje donosi dijabetes.
- U ovome sam još uvijek nov, ali se pridržavam terapije. Redovno dajem sebi insulin, trudim se da uvijek jedem u određeno vrijeme, dosta šetam, na slatkiše sam zaboravio… Priznajem da je sve to veoma teško, ali sam isto tako shvatio da se sa dijabetesom može živjeti normalno - uz odgovarajuću terapiju i određeni stil života.
Moj život sada izgleda isto kao i prije, samo što više vodim računa o ishrani i vremenu. Svakodnevicu mi svakako remeti stalno razmišljanje i gledanje na sat - kada moram da jedem, a kada sebi da dam insulin. Ipak, svjestan sam da ću do kraja života morati da se pridržavam određenog modela ponašanja. Ali isto tako nadam se da za nekoliko godina ili mjeseci više neću biti na insulinu.
Vladimir želi da istraje u svom novom načinu života i da se na najbolji mogući način izbori sa svojom bolešću.
- Učim kako da ja kontrolišem bolest, a ne ona mene - kaže uz osmijeh naš sagovornik.
Bonus video:
