Jednom šampion - uvijek šampion! Riječi novog profesionalnog prvaka svijeta u boksu Majkija Garsije najbolje karakterišu bivšeg - Dejan Zlatičanin je izgubio tron, ali će ostati naš šampion za sva vremena.
Iz male Crne Gore se popeo na krov svijeta, stavio je svoju zemlju na boksersku mapu sa koje je odavno izbrisana, zaslužio da se s respektom i posebnom pažnjom govori i o njemu i o njoj.
A to ne može svako. Tačnije, kao on to nije uradio niko. I zato mu Crna Gora duguje. Prije svega poštovanje, pa sve ostalo.
Dejan je predao šampionski pojas boljem od sebe. Garsija je momak koji ruši stereotipe o bokserima, inteligentan i u ringu i van njega, sportista koji više voli školu nego boks, iako je u njemu đavolski dobar.
Izabrao ga je da ne bi morao po čitav dan da bere jagode po nepreglednim poljima juga Amerike, kao što su to radili njegovi roditelji kada su došli iz Meksika da bi njega prehranili.
Zaslužio je da mu se čestita od srca, kao što je to Dejan uradio samo nekoliko trenutaka nakon što se povratio od udarca koji nam je iščupao srce.
Ali baš zbog toga što je on tako dobar, moramo se još jednom podsjetiti - isti taj šampionski pojas do nedjelje ujutru bio je vlasništvo Dejana Zlatičanina. Stekao ga je krvavim radom, suzama i znojem.
Zaslužio je da u istoriji svjetskog boksa njegovo ime ostane upisano zlatnim slovima.
Tamo gdje su velikani, gdje za neostvarene i sitne duše nikad nije bilo niti će biti mjesta. Jer, tamo ima mjesta samo za šampione. A jednom šampion - uvijek šampion!
Bonus video:
