Najveći američki festival nezavisnog filma Sandens otvorio je u Park Sitiju, u američkoj saveznoj državi Utah, glumac, reditelj i osnivač festivala Robert Redford. On je istakao da će se festival držati dalje od politike, ali je kritikovao industriju vijesti.
“Predsjednici dolaze i odlaze. Kao ljuljaška. Malo ide nazad, malo naprijed. Tako je uvijek i tako će uvijek biti. Mi ostajemo daleko od politike. Ostaćemo fokusirani na priče umjetnika”, poručio je osamdesetogodišnji Redford. Redford se osvrnuo i na ulogu medija i kazao da je svijet medija “sve smanjio”.
“Sve je tako brzo i kratko, a to vam ne daje vremena za razmišljanje. Odmah se kreće na novi događaj. Dokumentarni filmovi ispunjavaju tu prazninu i osjećam da dokumentarci imaju važniju ulogu nego ikad, jer to postaje dugometražno novinarstvo”, kazao je oskarovac.
Festival uobičajeno donosi niz drama, trilera, horora i komedija, neobičnih eksperimenata i važnih dokumentaraca. Ove će godine na Sandensu biti prikazano 120 dugometražnih filmova iz tridesetak zemalja, a među rediteljima je četrdeset debitanata, od čega dvadeset u takmičarskom programu. Filmovi su odabrani od skoro 14 hiljada prijavljenih, među kojima je bilo ne što više od četiri hiljade dugometražnihm, od čega je polovina prijava stigla iz SAD-a, a ostale iz drugih zemalja.
Sandens po tradiciji ima četiri takmičarske konkurencije: igranu i dokumentarnu, podijeljenu na američku i svjetsku. Američka igrana konkurencija ove godine donosi 16 naslova, a u oči upada veliki broj afroameričkih reditelja i rediteljki. U svjetskoj igranoj konkurenciji je 13 naslova, a najveće je iznenađenje što su u selekciji samo tri evropska filma. U dokumentarnom programu, tematski dominira rat u Siriji kojem su posvećena čak tri filma, ali nisu izbjegli ni aktuelnu političku temu u Americi - Donalda Trampa. Na Sandensu će biti prikazano i puno muzičkih dokumentaraca.
Festival će na svečanosti 28. januara dodijeliti 28 nagrada najboljim filmovima.
Sandensove premijere su najčešće hitovi sezone
Sandens festival narastao je tokom osamdesetih i devedesetih od male smotre do važnog faktora u američkoj filmskoj kulturi.
Upravo ovaj festival imao je krunsku ulogu u revoluciji koja je kasnih 80-ih i 90-ih izbacila braću Koen, Stivena Soderberga, Tarantina i mnoge druge.
U filmskoj industriji se sve više čuju prigovori kako su ta vremena prošla, ali ipak ovaj festival i dalje ima šta da pokaže.
Posljednjih su godina upravo Sandensove premijere često postajali filmovi sezone. Jedan film s prošlogodišnjeg Sandensa (“Manchster by the Sea” Keneta Lonergana) ozbiljan je kandidat za ovogodišnje Oskare, a dva su (“Neke žene” Keli Rajhard i “Mali ljudi” Ajre Saksa) uvršteni u niz top-listi filmova godine.
Bonus video:
