Uprava policije je saopštila da se ne bavi podgoričkom diskotekom “Beagle” jer za to nijesu dobili nalog tužilaštva, iako se mjesecima spekuliše, uključujući i u medijima i među visokim policijskim funkcionerima, da su njeni stvarni vlasnici kriminalci.
Tvrdnje da su stvarni vlasnici diskoteke pripadnici takozvane škaljarske kriminalne grupe demantuje formalni vlasnik Miodrag Kruščić, koji je “Vijestima” rekao da se te priče plasiraju jer je on natprosječno uspješan u svom poslu.
Diskoteka "Beagle" posluje u okviru firme „Vilma i Beti“, čiji je osnivač Bojan Laković, a izvršni direktor Kruščić. Firma je u Centralnom registru privrednih subjekata registrovana 31. jula 2004. godine. Kruščić je ranije bio vlasnik podgoričkih klubova Puba 111, City Halla, City Becksa, Marketa i Dr Brajera.
Prema izvorima "Vijesti" u policiji i službama bezbjednosti, Laković i Kruščić su samo formalni vlasnici diskoteke „Beagle“, a neformalno su to Stevan Stamatović, Jovan Vukotić i Milić Šaković.
Uprava policije „Vijestima“ je na pitanja da li su vlasnici te diskoteke kriminalci i da li je novac uložen u nju stečen kriminalnim radnjama odgovoreno: „Ukoliko posjedujete bilo kakva saznanja u vezi sa navodima u Vašim pitanjima, a koja se odnose na nezakonitosti koje ste naveli, molimo da ih dostavite policiji ili tužilaštvu“.
Na pitanje da li je ta diskoteka bezbjedna za građane i posjetioce, imajući u vidu da rat kriminalnih klanova ne jenjava, iz policije su odgovorili da „do sada nije prijavljeno niti je registrovano nijedno narušavanje javnog reda i mira ili krivično djelo od njenog otvaranja“.
Kruščić je u pisanom odgovoru “Vijestima” rekao da je u proteklih 16 godina vlasnik većeg broja vrlo poznatih podgoričkih klubova.
“Nikada nijesam bio samo formalni, već i stvarni, a u najvećem broju slučajeva i jedini vlasnik. Jedino što me ne čini takvim je činjenica da, i pored silnog gazdovanja tokom toliko godina, i dalje aktivno radim”, rekao je on, i objasnio da radi više od svakog zaposlenog, ma koliko ih bilo.
“I to me, izgleda, pravi formalnim, dok su valjda neki drugi, po separeima, neformalni. Uostalom, u sukobu sa mentalitetom koji pod obavezno unizi svaki natprosjek, a ja u ovoj branši to jesam, progovara logika - zašto bi iko, pa i ja, bilo kome i bilo kada bio formalni, ako ima stotine lokala po gradu koji se za korektan mjesečni zakup daju u podzakup. Lako je biti gazda. Formalno i drugačije. To što pokušavate da poslovno vežete za mene pomenuta lica možda i bude čitano više nego neka manje aktuelna tema, ali vas molim da imate na umu da na taj način i mene samoga gurate u ratne priče koje ste pomenuli. U pitanju su zaista moji prijatelji, naročito Stamatović i Šaković. Ali ni oni, a pogotovo Vukotić, a pogotovo ne danas, nijesu i neće biti sa mnom u partnerskom odnosu. Za Vukotića me vezuje jedino podatak da sam njegovom ocu godinama plaćao zakup jednog objekta. I nijesam se time vjenčao za njih”, odgovorio je Kruščić na pitanje “Vijesti” da li su stvarni vlasnici diskoteke Stamatović, Šaković i Vukotić.
“Zar ne mislite da će i vašim čitaocima biti čudno kako to Vukotić, koji već odavno živi neizvjesnim životom, uopšte razmišlja o mogućem partnerstvu u jednoj diskoteci? Iskreno, meni kao čitaocu zvuči paradoksalno. Nije čudno kad to pričaju dokoni ljudi koji uživaju sci-fi tematici, ali mi je čudno da ste je vi ozbiljno shvatili”, napisao je Kruščić.
Na pitanje odakle je novac za zakup i opremu diskoteke i skupe zabavljače, Kruščić je rekao: “Vidi se površnim uvidom u poslovanje firme čiji sam direktor - novcem od ostvarenog, a evidentiranog prometa jer firma radi godinama, ozbiljnim kreditnim zaduženjem. A s obzirom na to da je neplanirano probijena finansijska projekcija, i naknadnim plaćanjem izvođačima radova, svakog ponedjeljka od vikendom ostvarenog prometa. Nemojte da vas čudi isplata skupih izvođača programa. Naplatom karata na ulazu plaćaju se ugovorom preuzete obaveze”, kazao je Kruščić.
Prema ugovoru o zakupu, firma “Vilma i Beti” je zakupila prostor od četvoro članova porodice iz Podgorice na dvije godine za hiljadu eura mjesečno, odnosno 12 hiljada godišnje. Taj ugovor je potpisan 15. avgusta 2016. godine. Aneksom ugovora zakupnina za poslovni prostor od 350 kvadrata u prizemlju i 50 kvadrata u suterenu počela je 1. januara 2017. godine.
Prema dokumentaciji koja je “Vijestima” data u Sekretarijatu za rad, mlade i socijalno staranje Glavnog grada 12. decembra, firma “Vilma i Beti” dobila je dozvolu za rad diskoteke za nešto više od dvadesetak dana. Zahtjev za odobrenje za rad podnijeli su 26. oktobra, a 17. novembra dobili su dozvolu. Istog dana je izvršen i pregled objekta i inspektor je utvrdio da su ispunjeni minimalni uslovi za rad. Dan poslije, “Beagle” je otvorio vrata “najopasnijem zvuku suptilne definicije i velike moći”.
Kruščića je policija 8. januara ove godine uhapsila zajedno sa Šakovićem, Stamatovićem, Bobanom Vuksanovićem i braćom Miodragom i Aleksandrom Jokićem iz Kotora. Uhapšeni su jer je policija u torbici na stolu za kojim su sjedjeli u lokalu “Urban bistro 21” u Podgorici, pronašla pištolj. Svi osim Kruščića su pušteni iste večeri jer je on na saslušanju rekao da je repetirani pištolj “walter”, kalibra 5,99 mm sa 14 metaka u okviru i jednim metkom u cijevi, njegov. Kruščić je osumnjičen da je počinio krivično djelo - nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i nakon tužilačkog zadržavanja pušten je da se brani sa slobode.
Stamatovića srpski mediji dovode u vezu sa najtežim krivičnim djelima počinjenim u Beogradu u prethodnom periodu, uključujući likvidaciju Aleksandra Stankovića i pripremu atentata na srpskog premijera Aleksandra Vučića. Stamatović je sve to negirao i nazvao novinarskom maštom.
Prošle godine u martu podgorička policija mu je oduzela blindirani “audi A-8” da bi provjerili da li je korišćen u izvršenju nekog krivičnog djela. Na tom skupocjenom automobilu Stamatović je ugradio mala rotaciona svjetla kakva koriste policijska vozila.
Šaković je osuđivan za nasilničko panašanje i iznudu.
Prema evidencijama bezbjednosnih službi Crne Gore, ali i regiona, Jovan Vukotić je jedan od vođa takozvanog škaljarskog kriminalnog klana. On je to negirao. Vukotić je u bjekstvu, a crnogorski organi ga traže radi ponovljenog suđenja zbog pucnjave ispred kotorske diskoteke “Madam Coco”.
“Ako me povežete sa jednima, logično je da me drugi ubiju”
Na pitanje da li je “Beagle” bezbjedan za posjetioce i, ukoliko smatra da jeste, na osnovu čega temelji tu tvrdnju, Kruščić je odgovorio:
“Ponoviću da nijesam dobra adresa za pitanja koja se tiču tog pretužnog rata između kriminalnih klanova, iz prostog razloga što ih niti ima u vlasničkoj strukturi, niti ih, što bi trebalo da vam bude zanimljivo, ima među gostima. Od više stotina njih koji su (bezbjednosno interesantana lica), u ovaj objekat ušlo je njih par. Ušli, nijesu se nešto naročito snašli, i više nikad nijesu ni došli. Recite da imate drugačiji podatak! Nemate, nemate, jer bi ih već prozvali po imenima. Ponoviću, one koji želite u naslovu u “Beagle” jednostavno ne dolaze. Tvrdnju da je klub apsolutno bezbjedan ne temeljim samo ovim podatkom, već i time što je rađen od nezapaljivog materijala, jedini koji je rađen po svjetskim standardima koji možda kod nas neće nikada doći, time što je objekat pokriven savremenim video-nadzorom i fizičkim obezbjeđenjem unutar i oko objekta shodno ugovoru sa Agencijom za obezbjeđenje “Feniks”. Ovaj objekat je potpuno bezbjedan sve dok neko u medijima ne napiše da sam povezan sa Kurdima, jer će onda da se ljute Turci i onda više niko nije siguran. Isto tako, ako me vi, slušajući zlonamjerne izvore , povežete sa jednom zaraćenom stranom, nema ništa logičnije nego da me druga liši života. A previše je to zbog jednog tiraža. Ili ja premalo cijenim tiraž, a previše život”.
“Minja nije osvježenje za podzemlje”
Izvori „Vijesti“ iz policije tvrde da je Kruščić godinama u bliskim odnosima sa jednim od ključnih ljudi u podgoričkoj kriminalističkoj policiji i da se u neformalnim razgovorima često poziva na njega i da ga je nekoliko puta citirao tvrdeći da mu je taj policajac kazao da je „osvježenje za Podgoricu što je Minja Šaković preuzeo podzemlje“.
Na pitanje “Vijesti” da li je to tačno Kruščić je odgovorio:
“Priznajte da ste pitanja ubacili po principu kad je bal - nek' je maskenbal. Pa sa tim čovjekom sam se sasvim slučajno sreo, od aprila prošle godine pa do danas, samo jednom. Ako pitate za prirodu našeg prijateljstva, odmah ću vam reći da se to ne zove tim imenom. Vaši izvori odavno nijesu apdejtovali podatke. I samo uzgred, znate i sami, da rečenica koju mu stavljate u usta jednostavno na njega ne liči. Taj to ni u sljedećem životu ne bi rekao, a pogotovo ne bi meni. Nego pouzdani izvori to nijesu znali pa su, onako lupili, a ostali živi”. I policajac o kome je Kruščić navodno govorio to je negirao u neformalnom razgovoru sa “Vijestima”.
Stamatović mi je dao kad god je trebalo
Na pitanja da li je tačno da o Stevanu Stamatoviću govori kao o svom poslovnom partneru, biznismenu koji živi i radi u inostranstvu i koji mu šalje mu novac za zajednički posao i kojim biznisom se Stamatović bavi, Kruščić je odgovorio:
„Pitajući za Stamatovića, sami ste nekako dali odgovor. Možda ne mislimo ja i vaši izvori na istoga jer ovaj moj, a dugo ga znam, nikada nije živio niti radio u inostranstvu, već čitavog života tu u Podgorici. Ovaj moj je držao kazina i tu i na moru, ali se osjećam glupim dok odgovaram na pitanje čime se bavi. Što se mene tiče, može čime hoće, samo neka se ne bavi čime i ja. Prosto bih volio da se time bavim samo ja. E, da...da budem kompletan. Jeste, dao je meni Stamatović kad god mi je trabalo, a on mogao. I ima ih takvih još čitav niz, ali me za njih ne pitate pa vam neću reći“.
Bonus video:
