Na moj tekst o spornoj rekonstrukciji crkve na Svetom Stefanu, kao ni na prethodno objavljivane tekstove, od 8. oktobra 2016. (puna dva i po mjeseca), nije bilo niti jednog jedinog demantija ili osporavanja činjenica. Nije neskromno ako kažem da je to, u današnje vrijeme, pravi kuriozitet. Za mene, kao autora tekstova, to je i najveće priznanje.
Istina, na Portalu „Vijesti“, od hiljada pregleda, sporadično su se pojavljivali pojedini anonimni i ja bih rekao budalasti komentari, koje kvalifikujem kao „avetinje ruže brale“. Još rjeđe, pojavljivale su se i određene kletve, koje nijesu originalni izum, već samo kopiranje poznatog vrača u Crnoj Gori. U ovim sporadičnim anonimnim komentarima, primjera radi, pojavljuju se: individua koja samu sebe u nazivu komentara kvalifikuje kao umno poremećenu osobu i nezaobilazni opskurni tipovi, koji su pokušali uvredama i lažima izmjestiti objavljene tekstove iz oblasti zaštite kulturnih dobara u političko blato, u kojem se valjaju i bez kojeg bi ostali goli. Takvi komentari i komentatori ne zaslužuju moju pažnju, a vjerujem i najvećeg broja uvaženih čitalaca.
Međutim, određene konstatacije u stilu: „zavod za zastitu spomenika dao dozvolu jos 1960. da se ta crkva sruši i zazida u kazinu“, „nemam nista protiv katolicizma ali ovdje ta prica potpuno cista, a vas zavod je dao dozvolu za rusenje prvobitne crkvice“, „Vi ste bili direktor istog zavoda koji je dao dozvolu da se srusi ta crkvica još 1960.godine“, „Ne znam ko će maltene inteligentan povjerovati u ovaj splet dogadjaja“ itd., zaslužuju pažnju. Ovo iz prostog razloga što su one neistinite, a tiču se ustanove koja se bavi zaštitom kulturnih dobara, tada spomenika kulture. Iz tog razloga, one su me ponukale da crnogorsku javnost upoznam sa određenim činjenicama, odnosno dokumentima, koji demantuju zagovarače ovakvih neistinitih tvrdnji, a koje su po nalogu naredbodavaca telalili razni „maniti“, kako 2011, prilikom združenog pritiska za spornu rekonstrukciju crkve, tako i sada nakon objavljenog teksta.
Predmet i cilj mojeg teksta o rekonstrukciji crkve na Svetom Stefanu nije bio da arbitrira u stručnom, vjerskom ili političkom smislu, a ponajmanje da saopšti konačni sud o tome - da li je crkva pravoslavna ili katolička, već da ukaže kako vlast “gazi struku“, zakon i stručne stavove nadležne institucije. Cilj teksta je bio da ukaže na nedopustiv i nezabilježen odnos izvršne vlasti prema ustanovi koju je, upravo ona, osnovala, a sve radi političkih igara i nečijeg interesa.
Predmet i cilj mojeg teksta o rekonstrukciji crkve na Svetom Stefanu nije bio da arbitrira u stručnom, vjerskom ili političkom smislu, a ponajmanje da saopšti konačni sud o tome - da li je crkva pravoslavna ili katolička, već da ukaže kako vlast “gazi struku“
U tom pravcu ja sam samo ređao činjenice, stručne sudove i stavove stručnih organa Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koje nikad niko nije osporio. Što se oni nekome ne sviđaju, to je njegov problem. Dakle, i pronađeni dječji grobovi ispod poda naosa crkve i pronađeni medaljon katoličke provinijencije i stručni izvještaj nakon sprovedenih arheoloških istraživanja i stručni izvještaj nadzora nad istraživanjima i stručni stav Zavoda o daljem tretmanu lokaliteta, tj. ostataka crkve u bloku 25 i donijeta rješenja i ostali akti, su nezaobilazne činjenice koje se ne mogu sakriti, niti izmijeniti. A to je upravo najveći problem i nepremostiva prepreka za anonimne kritizere. I ne samo za njih.
Ne može se, takođe sakriti ni činjenica da su Vlada Crne Gore, inače osnivač Zavoda i Uprava za zaštitu kulturnih dobara, kao sljedbenik Zavoda svojim činjenjem bukvalno zgazili struku i stručne stavove Zavoda i njegov donijeti pravni akt - Rješenje, a prihvatili populističke stavove i volju Odbora mještana i SPC.
Sve su ovo činjenice i fakti, koje niko ne može da demantuje.
Da bi apsurd bio veći, navedeni stručni i pravni akti Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, nikada nijesu stavljeni van snage.
U najkraćem, suština Stručnog stava Zavoda bila je da se otkriveno konzervira i prezentira javnosti. Reklo bi se, onako kako se radi svuda u svijetu. Na ovaj način sačuvali bi se postojeći ostaci crkve i prezentirali javnosti ne samo da budu vizuelno sagledljivi, već „i fizički dostupni vjernicima i posjetiocima Svetog Stefana“. Na ovaj način omogućavalo se i struci i nauci da dalje istražuje i izučava stariji kulturni sloj, koji je bio nedovoljno istražen.
A kako su istini i činjenicama prilazili i prilaze oni koji svoje znanje baziraju isključivo na „posoljenim pričama koje se prenose sa koljena na koljeno“, najbolje ću pokazati demantujući ortodoksnu neistinu „da je 1960. godine sa dozvolom Zavoda porušena crkvica na Svetom Stefanu“. Eksluzivno obznanjujem autentične dokumente, do kojih sam došao pretraživanjem dokumentacije o Svetom Stefanu, a koja se nalazi i uvijek su se nalazila u Zavodu, a od 2012.godine kod njegovog sljedbenika - Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Ovi dokumenti su na traženje gospodina Spaića, tada jednog od savjetnika Predsjednika Vlade Crne Gore, dostavljeni i Vladi sredinom 2011.godine.
Fotokopije ovih dokumenata, stavljam na uvid javnosti, jer će po mojem mišljenju, demantovati ne samo plasiranu neistinu o „rušenju crkve (crkvice)“, već i ukazati na tadašnji odnos države i državnih ustanova prema crkvi i obratno.
- Zahtjev Ugostiteljskog preduzeća „Hotel Sveti Stefan u izgradnji“ Zavodu za zaštitu spomenika kulture NRCG Cetinje ( kod Zavoda br. 03-385/1 od 8. 06. 1959. godine) - Dopis Zavoda, br. 03 - 385/2 od 23. 06. 1959. godine, Nadzornom organu, arhitekti Voju Đokiću - Dopis Uprave Manastira Praskvica Zavodu za zaštitu spomenika kulture Cetinje (kod Zavoda br. 03-624/1 od 14. 08. 1959. godine - Dopis Zavoda, br. 03 - 385/2 od 14. 08. 1959. godine, Nadzornom organu, arhitekti Voju Đokiću i - Telegram Starešine Manastira Praskvica - Boris Kažanegra, Zavodu za zaštitu spomenika kulture Cetinje od 18. 08. 1959. godine.
Pažljivim konsultovanjem sadržaja ovih dokumenata, može se lako zaključiti da:
- Nije tačno da je Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore ikada dao saglasnost za rušenje crkve na Svetom Stefanu - Nasuprot tome, tačno je da je Zavod na obavijest Uprave Manastira Praskvica, istog dana kada je primio ovu obavijest (14. 08. 1959. godine), u skladu sa tada važećom zakonskom regulativom i svojim ovlašćenjima, tražio obustavu radova.
Iz ovih dokumenata, prije bi se moglo zaključiti, da se ondašnji Sekretarijat za robni promet NRCG i ostali nadležni organi NRCG, 1959. godine, odnijeli prema stavovima i aktima ondašnjeg Zavoda, taman kao što se i Vlada Crne Gore 2011. godine, sa svojim Ministarstvom održivog razvoja i Ministarstvom kulture i ostalim nadležnim organima, odnijela prema Stručnom stavu i Rješenju Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
(Autor je bivši direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i vršilac funkcije direktora JU “Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore”)
Bonus video:
