Glin Jan: Ne može se podmititi moja nezavisnost

Jan je jedna od najpoznatijih savremenih spisateljica i scenaristkinja koje pišu na kineskom jeziku
71 pregleda 0 komentar(a)
Glin Jan (novine)
Glin Jan (novine)
Ažurirano: 20.01.2017. 18:36h

Jedna od najpoznatijih savremenih spisateljica i scenaristkinja koje pišu na kineskom jeziku i priznata autorka na engleskom jeziku Gling Jan gošća je 10. “Kustendorfa“ u svojstvu predsjednice žirija koji će odabrati najbolja ostvaranje ovogodišnjeg festivala.

Rođena u Šangaju, autorka romana “Mala teta Krejn“, “Cvijeće rata“, “Nepozvani", “Izgubljena ćerka sreće“, od kojih su neku ekranizovani, članica Kineskog udruženja pisaca i Udruženja pisaca Amerike u Holivudu, ima vrlo zanimljivu biografiju - od služenja u Narodnoj oslobodilačkoj armiji za vrijeme Kulturne revolucije preko boravka u Africi, gdje je, kako kaže željela da povede revoluciju i pomogne narodu u borbi protiv vlasti, do današnjeg života u Njemačkoj koju smatra najracionalnijom državom.

“Pišem od svojih ranih dvadesetih godina i prvi period mog pisanja bio je vezan za moje učešće u vojsci, bila sam plesačica u vojsci 10 godina. To moje prvo iskustvo me je učinilo piscem, kao i moji geni, jer su moj deda i otac bili pisci. Ja sam iz porodice umjetnika i književnika", počinje svoju priču madam Jan.

Bila je dopisnik tokom Kinesko-vijetnamskog rata i otpuštena je iz vojske sa činom u rangu potpukovnika. Prvi roman objavila je 1985. godine, a četiri godine kasnije otišla je na postdiplomske studije u SAD.

“Druga epizoda mog pisanja počela je sa odlaskom u SAD. Moj život migranta i borba da stvorim korijene u novoj zemlji, novoj kulturi, bili su nova bol i drama za mene i to me je odvelo dalje. Ljudi imaju običaj da kažu da je moja kreativnost kao izvor nafte, uvijek izviru priče", rekla je Jan Tanjugu.

U tom periodu počela je da osvaja nagrade i privukla je pažnju javnosti.

“Osvojila sam 10 nagrada i to mi je bila plata. Počela sam da živim od nagrada, moje knjige su bile primijećene, nagrade su bile moja promocija", navela je Jan.

Ubrzo je pozvao reditelj Ang Li, koji je neposredno prije toga pobijedio na Berlinalu sa filmom “Svadbeni banket”, sa željom da otkupi prava na njenu knjigu “Djevojka koju su poslali”.

“To je za mene bila prekretnica - od studenta postala sam profesionalni pisac, jer sam sada mogla da živim od pisanja. Studirala sam i pisala i imala idealni život. Kritričari širom svijeta su me primijetili i moja djela su se našla na listama najčitanijih”, kazala je Jan.

Godine 2004. sa mužem diplomatom preselila se u Afriku.

“Putovala sam svijetom, upoređivala živote ljudi drugih kultura sa svojim. Kada sam vidjela bijedu i nesreću afričkog naroda, glad, korupciju, počela sam da se sjećam svog djetinjstva i da pišem priče koje sam davno čula u svojoj zemlji. Vratila sam se pisanju kineskih priča umjesto da pišem o iskustvu Kineza u SAD”, ispričala je Jan.

Priznata spisateljica ističe da ima distancu prema svojoj zemlji, da se uvijek drži kritičkog stava i tako posmatra današnju i nekadašnju Kinu.

“Uvijek sam kritična i nezavisna i ništa ne može da podmiti moju nezavisnost. Svake godine odem pet-šest puta u Kinu, intervjuišem ljude i vratim se, ne želim da budem jedna od njih i da izgubim svoju perspktivu posmatranja”, rekla je Jan.

Primijetila je da vlast u Kini uvijek ima neke nepopularne teme, o kojima ne smije da se govori, ali da nju to ne interesuje i piše o onome što voli.

“Često me novinari pitaju ko su moji čitaoci, Amerikanci, Britanci ili Kinezi. Ja im kažem da ja nemam publiku, ja sam sama sebi publika, pišem za sebe, za svog oca. On je bio moj prvi čitalac i urednik. Od kada je umro, uvijek razmišljam da li bi mu se dopalo to što pišem. Ja sam slobodna i pišem ono što želim, osjećam i mislim da je to jedini način, biti iskren, slijediti svoju strast", objasnila je Jan. Kaže da uvijek ima slobodno tržište u Hong Kongu i Tajvanu, da su njene knjige prevedene na 16 jezika i uvijek može da nađe čitaoce.

“Ako niste iskreni prema sebi, ljudi to primjećuju. Čitaoci u Kini obožavaju moje knjige”, kazala je Jan Tanjugu.

Bijesna sam na političare

Jan smatra da svaki narod koji ne gleda u prošlost i ne priznaje svoje neuspjehe, greške u prošlosti, nikad neće napredovati.

“Pogledajte Jevreje koji nikad nisu zaboravili svoju patnju. Imamo Njemce koji su priznali svoje greške, dok Kina ne analizira uopšte šta se dešavalo tokom Kulturne revolucije i nisam sigurna da se to neće ponoviti”, rekla je Jan. Priznaje da je uvijek bijesna na političare gdje god da živi.

“U Nigeriji sam željela da postanem revolucionar, da organizujem ljude da se bore protiv vlasti. U Kini me uvijek frustrira to ućutkivanje, u SAD nisam mogla da podnosem vlast koja podstiče rat i miješa se u unutrašnje stvari drugih naroda i država”, navela je Jan.

Trenutno živi u Berlinu i kaže da je Nemačka racionalna u poređenju sa drugim zemljama i više joj se sviđa.

“Uvijek kritikujem vlast, ali Evropa je mnogo racionalnija, taj dio zapadne Evrope”, primjećuje.

Bonus video: