Kome odgovara neprofesionalizam?

Ubijeđen sam da neobjavljivanje rezultata javnog konkursa nikako ne doprinosi razvoju institucije arhitektonsko-urbanističkog konkursa na ovim našim prostorima - koja je, kako je V-V-V jednom mudro primijetila, jedini mehanizam kojim ćemo stizati "do kvalitetnih projekata"
133 pregleda 5 komentar(a)
blok 6 (Art)
blok 6 (Art)
Ažurirano: 14.01.2017. 19:44h

Prva poslanica Petrova: 3,11 Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik oda zla i usne od riječi prijevarnih; Prva poslanica Petrova: 3,12 zla nek se kloni, a čini dobro, mir neka traži i za njim ide. Izgleda da je moj prethodni tekst - još jedan u beskrajnoj seriji tekstova o činodejstvovanju drage Viki-Viki-Violete (V-V-V) - kraljice CG arhitekturice i urbanizma - polučio stanoviti odjek u stanovitim krugovima. Ne mogu a da ne primijetim da ovoga puta čak ni dragi Vorley (Distancirani Dalibor) nije uspio da suspregne poriv da komentariše - što mi vrlo imponuje - te stoga osjećam dužnost i obavezu da ostanem u istom tematskom i žanrovskom registru.

Dakle, osjećam dužnost i obavezu da vas podsjetim - dragi moji prijatelji i neprijatelji - da je svima nama najdraža V-V-V (nalepša žena sveta) - 12. jula 2016. godine - u ime Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORiT) i u svoje lično ime - raspisala tzv. "Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje dječjeg vrtića i jaslica u naselju Blok VI, Glavni grad Podgorica". Predviđeni rok za objavu rezultata konkursa bio je 30. septembar 2016. godine - ali, nekim čudom, rezultati nisu objavljeni ni do dana današnjeg - niti je V-V-V osjetila dužnost i obavezu da se obrati javnosti po tom pitanju - što je bizarno - u najmanju ruku - ali ne u mjeri u kojoj je bizarna činjenica da to, izgleda, nikoga ne pogađa - barem ne u mjeri koja bi potakla nekakvu javnu reakciju.

Oficijelni dokument - "Pravilnik o načinu i postupku sprovođenja javnog konkursa" - iza kojega stoji MORIT (a ko bi drugi?) i koji je, ako mene pitate, teška uvreda za CG arhitektonsko-urbanističku struku, po svim osnovama (pozabaviću se Pravilnikom u nekom od narednih brojeva, obećavam) - kaže da "Raspisivač objavljuje rezultate JAVNOG konkursa na način na koji je oglašen i poziv na konkurs." (III Način i postupak raspisivanja i sprovođenja konkursa/ Objava rezultata javnog konkursa/ Član 44, stav 1) - što će reći da je MORiT, u svojstvu raspisivača pomenutog konkursa - koji je po tipu bio međunarodni, JAVNI, idejni, jednostepeni, anonimni - u obavezi da na svojoj Internet stranici, na istom mjestu na kojem je 12. jula prošle godine oglašen poziv na konkurs, tj. raspis konkursa - oglasi i rezultate konkursa - ili barem da precizira novi rok za objavu rezultata - 30. septembar 2017. - na primjer - ili 30. septembar 2117.

Ubijeđen sam da neobjavljivanje rezultata javnog konkursa nikako ne doprinosi razvoju institucije arhitektonsko-urbanističkog konkursa na ovim našim prostorima - koja je, kako je V-V-V jednom mudro primijetila, jedini mehanizam kojim ćemo - možda ne danas, niti sjutra, ali jednog dalekog, sunčanog dana sigurno - stizati "do kvalitetnih projekata za javne prostore i lokacije od posebnog značaja u Crnoj Gori" - s tim da je veliko pitanje koje su to reference koje V-V-V posjeduje, a koje nam garantuju da je dorasla teškom zadatku hvatanja kvaliteta za rep. Kada bi V-V-V imala za sobom desetak objavljenih naučnih radova na temu kvaliteta u arhitekturi - i kako ga prepoznati - onda bi sve bilo u redu.

U kontekstu te priče o "kvalitetnim projektima" ne mogu a da ne primjetim da je V-V-V u međuvremenu, opet u ime MORiT i u svoje lično ime - pokrenula tzv. Postupak javne nabavke konkursom za nabavku usluga izrade idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja Obalne zone u Sutomoru, Opština Bar (mrt.gov.me) - što nas nagoni na zaključak da je, u međuvremenu, praksa raspisivanja konkursa prevaziđena i da se stvar dodatno - i nepotrebno, rekao bih - usložnjava, tj. komplicira - jer, sa druge strane, na Internet stranici arhitektura.mrt.gov.me - iza koje takođe stoje V-V-V i MORiT - imamo i Konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Obalne zone u Sutomoru, Opština Bar - što može da djeluje zbunjujuće na potencijalne učesnike konkursa, pogotovo na one mlađe i najmlađe arhitektice i arhitekte - koji nisu vični plovidbi divljim morima CG konkursne prakse (strogo u funkciji javnih nabavki, ovoga puta) - a vjerovatno i na starije arhitektice i arhitekte - koji, po definiciji, nisu skloni uzimanju učešća na konkursima - a pogotovo ne ako to uključuje kojekave besmislene novotarije. Ubijeđen sam i da je tzv. Pravilnik trebalo prekrojiti prije usvajanja procedure sprovođenja urbanističko-arhitektonskih konkursa kroz postupak javnih nabavki - jer ono što je nekada bio programski zadatak - ili tako nekako - sada je tek segment tenderske dokumentacije u okviru postupka javne nabavke konkursom - i nismo više (samo) arhitektice i arhitekti, molim lijepo - avanzovali smo na pozicije ponuđačica i ponuđača usluga.

Šalu na stranu - kada bi V-V-V bila sklona da uvaži interese mladih arhitektica i mladih arhitekata - na kojima počiva budućnost - onda bi primjenjivala jednostavnu formulu: za svaku intervenciju u prostoru iza koje stoji državna ili lokalne uprave u ulozi investitora - a koja spada u djelokrug arhitektonsko urbanističke struke - strukovna organizacija - a ne ministarstvo - raspisuje konkurs; autor pobjedničkog konkursnog rješenja preuzima posao izrade tehničke dokumentacije - ili sklapa ugovor o izradi tehničke dokumentacije - po važećem cjenovniku, koji usaglašavaju strukovna organizacija i organ državne ili lokalnih uprava; sve projektantske odluke - pogotovo one koje se tiču materijalizacije - donosi autor - u okvrima budžeta, naravno; nadzor takođe vrši autor.

Savršen primjer primjene ove formule je realizovani projekat Gimnazije "Fran Galović" u Koprivnici, u Hrvatskoj - koji su potpisali Lea Pelivan i Toma Plejić - Studio UP - i koji je 2009. godine nagrađen prestižnim Specijalnim Priznanjem za mlade arhitekte (Mies van der Rohe Award - Emerging Architect Special Mention). Oboje su diplomirali 2001. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2003. su pobijedili na Konkursu za Gimnaziju u Koprivnici - što je rezultiralo činjenicom da je iznimno složen posao realizacije toga projekta povjeren tandemu bez iskustva.

"Što se tiče iskustva", rekla je Lea Pelivan u vrijeme kada je bilo aktuelno pomenuto Priznanje, "nedostatak iskustva stimulira vas da budete oprezni i da sve preispitujete, danas se stvari brzo mijenjaju, propisi, materijali, postupci… Iskustvo se stalno mijenja, nije smrznuto u vremenu i prostoru. Možda je presudnija sposobnost logičnog razmišljanja i komunikativnost".

"To nam Priznanje znači jako puno", dodao je Toma Plejić, "no isto tako mislimo da za našu struku i šire znači još više - potvrdu da pripadamo europskom kulturnom kontekstu i da smo u njemu priznati".

Dakle, nema smisla učestvovati na konkursima, tj. u postupcima javnih nabavki koje raspisuju, odnosno pokreću MORiT i V-V-V - jer je veliko pitanje da li će raspisivač, odnosno pokretač - uopšte objaviti rezultate konkursa, tj. postupka javne nabavke. Kad apsolviramo pitanje objavljivanja rezultata - onda možemo dalje...

U međuvremenu sam prelistao tzv. Tendersku dokumentaciju za, pazite sad: Postupak javne nabavke konkursom za nabavku usluga izrade idejno urbanističko-arhitektonskih rješenja javnih objekata kao i objekata i lokacija od opšteg interesa - Izrada idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja obalne zone u Sutomoru, Opština Bar...

Ne obećavam ništa, ali se lako može desiti da se u narednom broju pozabavim detaljima Tenderske dokumentacije za Sutomorski konkurs - ako smognem snage za prolazak kroz to...

Bonus video: