Riki Haton iza sebe ima zavidnu boksersku karijeru: nastupajući u profi ringu od 1997. do 2012. godine proslavio je 45 pobjeda, uz samo tri poraza.
Pamti dobro svoje šampionske dane.
Boreći se u velter kategoriji, 38-godišnji Britanac svojevremeno je nosio pojas svjetskog prvaka u WBA i IBF verziji.
Vrhunac karijere bila mu je borba sa Flojdom Mejvederom u decembru 2007. godine, koju je izgubio nokautom u 10 rundi...
Najteži protivnik mu, međutim, nije bio ni Mejveder, ni Mani Pakjao, sa kojim se sreo u maju 2009. godine, već – depresija.
„Probao sam da se ubijem nekoliko puta“ – priznao je momak iz Mančestera u četvrtak, u razgovoru za BBC radio.
„Dešavalo mi se da se vratim iz paba, uzmem nož, sjedim u mraku i histerično plačem.“
Hatonu je 2010. godine oduzeta licenca, nakon što je otkrio da uzima kokain.
Poslije toga, još samo jednom se borio, u novembru 2012. godine, kada je porazom u meču sa Ukrajincem Vjačeslavom Senčenkom okončao karijeru.
„Mislio sam da će me alkohol ubiti, jer sam bio toliko nesrećan. Potpuno sam bio van kolosjeka od pića, a to me je onda vodilo ka drogama.“
Priča Rika Hatona podsjeća na onu Tajsona Fjurija.
Sada već bivši bokserski šampion u teškoj kategoriji je sredinom oktobra predao svoje titule, zbog borbe sa depresijom i uzimanja kokaina.
Haton je kazao da je probao da stupi u kontakt sa Fjurijem, ali da mu ovaj nikada nije odgovorio.
„On je vrlo kompleksna ličnost. Njegova priča je srceparajuća... Mislili smo obojica da ako smo svjetski šampioni niko nam ništa ne može. Međutim, možete osvojiti svijet u ringu, ali da ne možete da se nosite sa problemom zvanim depresija.“
Po nekim naučnim istraživanjima, bokseri su, po okončanju aktivne karijere, skloniji depresiji od svojih kolega iz drugih sportova. Razlog tome su, očekivano, bolni i dalekosežni udarci u glavu.
Haton ima drukčije objašnjenje.
„Kada si u ringu, onda si oslonjen isključivo na sebe. To se onda prenosi i na privatni život.“
Haton se trenutno bavi poslom bokserskog promotera, a uz to je i trener.
„Kada smo depresivni, onda smo van svoje „komfort zone“. Ja sam to iskusio. Sada, kada imam loš dan, trudim se da popričam sa nekim, kako bi mi bilo lakše. Nije me više stid da to kažem i zato sam sada tu.“
Bonus video:
