Ovolikom bumu se nijednog trenutka nijesam nadao. Vjerovao sam da će transformersi probuditi emocije kod mojih sugrađana u Podgorici i eventualno u Crnoj Gori, ali da će ova priča otići van svih granica nijesam se nadao.
Mislim da su poslali poruku kakvu ni Total TV ne može da pošalje, kaže za “Vijesti” Danilo Baletić, autor robota po kojima je Podgorica za kratko vrijeme postala prepoznatljiva. Od 8. jula, kada je na početku Hercegovačke ulice prvi postavljen transformers Bobo, najugledniji svjetski mediji izvijestili su o radu Baletića. Gotovo da nema jezika na kojem se nije pisalo o njegovoj izložbi. “O njima su pisale najčuvenije medijske kuće među kojima i Asošiejtid pres, CNN, Rojters, BBC, CBS, Vašington tajms. Priča o transformersima stigla je i do Arabije i Japana, a Kina me je, jedno vrijeme obožavala. Mislim da se zahvaljujući transformersima pročulo i za Podgoricu”, sa ponosom ističe Baletić koji sve ovo ne bi mogao da izgura sam. Najveća podrška bili su mu otac Mićo, kum Đikara, prijateljica Ana Zarubica, kao i Ranko Tomanović koji mu je obezbijedio materijal za robote. Izložba transformersa koja je otvorena u okviru manifestacije “Podgoričko ljeto” trebalo je da traje do 5. avgusta, kada bi se ujedno i završio ovaj projekat. Međutim, zbog velikog interesovanja, ne samo Podgoričana, odlučeno je da postavka ostane duže. “Grad još nije ustanovio do kad bi instalacija trebalo da potraje. Kad me ljudi pozovu, ja ću da ih maknem, ali bih isto tako volio da transformersi što duže ostanu u Podgorici dok ne nađu svoj novi put”, ističe Baletić.
Prvobitni plan je bio da nakon Podgorice, transformersi svoju borbu nastave i u ostalim crnogorskim gradovima, no vjerovatno do toga neće doći. “Mislim da je Crna Gora kroz podgoričku izložbu dovoljno vidjela. Ovo je veoma skupa i zahtjevna instalacija i za Njujork, a ne za ostale gradove Crne Gore. Ako oni budu u mogućnosti da sve to plate, ne bih imao ništa protiv da se oni presele u bilo koji drugi grad”, kaže sagovornik “Vijesti”. Iako su svjetski mediji pisali o njegovom radu, za sada nije imao zvaničnu ponudu da transformersi otputuju negdje dalje. “Kad bi oni pošli u neku susjednu državu, još više bi se pročulo za transformerse i onda bi njihov put bio nezaustavljiv”, siguran je Baletić. Roboti od otpada trebalo je da podstaknu ljude na očuvanje životne sredine, no i pored Baletićevog višegodišnjeg truda, Podgorica po dolasku transformersa nije čistija. Njegov rad, nažalost, poslužio je ljudima kao nova atrakcija kod kojih će pozirati za fotografije za društvene mreže. “Djeci mogu da oprostim jer su oni upravo moju izložbu učinili nesvakidašnjom, međutim, to što su i odrasli nažalost transformerse shvatili kao atrakciju za fotografisanje, a ne kao robote koji ih podsjećaju da ne zagađuju prostor u kojem žive, ne mogu. Nijesam očekivao da će svi uspjeti da ukapiraju poruku koju nosi moj rad, ali ako sam na razmišljanje podstakao i jedan posto onih koji su vidjeli ili se slikali sa mojim transformersima onda mogu smatrati da sam donekle uspio. Oni su tu da transformišu našu životnu sredinu i da nas podstaknu da ne radimo to što radimo”.
Gotovo da nema Podgoričanina koji nema fotogafiju sa omiljenim transformersom, a bili su turistička atrakcija i onima koji su posjetili glavni grad. Baletić ne krije da mu je podrška sugrađana dala krila da nastavi dalje da radi, no bilo je i onih kojima se njegov rad nije svidio.
“Nemam ništa protiv onih kojima se ono što ja radim ne sviđa. Pa i oni imaju pravo da kažu svoje mišljenje. Naravno živimo u 21. vijeku i sve je dozvoljeno sem ubistva i tih neljudskih faktora”, ističe Baletić, koji kako tvrdi podjednako voli sve robote.
“Oni su najbolja slika o tome kako sam se u tom trenutku kad su nastajali ja osjećao. Ipak, sad kad se sve završilo, mislim da je moj najbolji transformers Bobo jer zrači pozitivnom energijom i predstavlja sunce svih transformersa i po boji, stavu, mjestu gdje se nalazi”, otkriva umjetnik.
Prva bitka dobrih i zlih robota završena je pobjedom Megatrona, ali njegov rat sa vođom autobota Optimus Prajmom se nastavlja i Baletić se nada da će kad-tad i vođa dobrih robota stići u glavni grad Crne Gore. No, mnogi su očekivali da će se upravo instalacija Megatrona vremenom “pretvoriti” u Optimus Prajma.
“Tome su se još na otvaranju izložbe svi nadali, no nažalost to veliko zlo, i gorčina nije mogla lako da se suzbije. Slažem se sa većinom da je Megatron
najružniji trnsformers, ali ne može nešto što je veliko da bude lijepo. Postoji razlog zašto je toliko ružan i visok, on predstavlja sve ono negativno što nas okružuje. To ne znači da sam ga pravio sa najmanje kreativnog entuzijazma, naprotiv. Sva moja negativna energija je izašla dok sam ga pravio”, priznaje Baletić koji je više vremena utrošio praveći glave robota, nego dok je radio njihova tijela.
“Bilo je tu uspona i padova dok sam radilo. Glave su bile težak zadatak, jer ni ljude ne gledamo u tijelo, nego u lice. Po njemu prepoznajemo prijatelje, neprijatelje, saradnike. Tako je i kod transformersa. Jedina glava koju sam napravio za 24 sata, bila je druga glava Eli Muse. Tada mi se desila inspiracija koja je ekplodirala, nijesam uspio da se zaustavim i za dan sam napravio novu glavu”, priča Baletić.
Kako kaže, poglavlje transformersa je trenutno zatvoreno, ali to ne znači da ih neće biti još. Za sada Baletić planira da pravi potpuno drugačije instalacije.
“Covjek sam sa novim idejama i kreacijama i mislim da će ti novi radovi zadovoljiti publiku u Podgorici, Crnoj Gori, a nadam se i ostatku svijeta”, nada se on. Zahvaljujući transformersima, Baletića su primili bitni radnici iz oblasti kulture i sporta, a nedavno je dobio nagradu TO Podgorica. Kako kaže, svakom priznanju se raduje jer mu daje podstrek, a predložen je i za Devetnaestodecembarsku nagradu.
“Poklonu se u zube ne gleda, ali mislim da takođe postoje ljudi koji su tu nagradu zalužili da dobiju prije mene. Iskreno, mislim da sam još mlad za tako nešto, a ima toliko onih koji su rođeni u Podgorici i čitavog svog života ovdje su živjeli i stvarali tu. Njima bi bio veći podsticaj da dobiju nagradu, a za mene ima vremena”, smatra Baletić.Zanima me da li je prva glava Eli Muse još zdrava
Roboti su napravljeni od autootpada, a dobro je poznato da je ovaj materijal veoma skup. Pojedini transformersi su od njihovog postavljanja oštećeni, pa im nedostaju određeni djelovi.
“Već se desilo da na Megatronu nedostaju akumulatori i još neki djelovi, ali sve je to razumljivo. Mi svi moramo od nečega da živimo ili do umjetničkih djela ili od krađe djelova sa robota”, razuman je umjetnik, no ipak najteže mu je palo kad su srušili robota Eli Musu i odnijeli joj glavu .“Zahvaljujem se što su mi rušenjem tog robota napravili dodatni marketing, ali bih volio da mi slikaju i pošalju fotografiju čisto da vidim je li prva glava Eli Muse zdrava ”, našalio se Baletić.Od kojih su transformersi?
Po otvaranju izložbe, Baletić je dosta vremena provodio uz svoje robote, trudeći se da ispoštuje sve one koji su se divili njegovim instalacijama. Kako kaže, najdraže mu je to što su njegovi tranformersi vlatili djeci osmijeh, a njima su često bili oduševljeni i oni malo stariji koji nijesu kapirali njihovu svrhu.
“Postoji vic koji su Cetinjani smislili. Kako se prezivaju podgorički transformersi?-Gvozdenovići. To mi je bilo nešto najinteresantnije što sam čuo o mojim robotima”, kroz smijeh priča Baletić.Trenutno vladaju zelenooki deseptikoni
Baletićevim tranformersima svijetle oči, a ono što odvaja zle (deseptikone) od dobrih (autobota) je njihova boja. Tako zli roboti imaju zelene oči, dok su dobrima plave. Trenutno, samo deseptikonima svijetle oči, sem Bobu, koji “vidi na jedno”, pa smo pitali umjetnika znači li to da su zli roboti zavladali Podgoricom.
“To i nije slučajnost. To je činjenica jer se isto dešava sa nama i našim društvom . Nadam se da će doći dan kada će autoboti jednog dana zavladati ne samo Podgoricom već i svijetom, i tada će njihove oči svijetljeti zauvijek, a deseptikonima će se ugasiti”, siguran je Baletić.
Galerija
Bonus video:
