Glumica Julija Milačić tumači jedan od glavnih likova u pozorišnom komadu “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” Iva Brešana, u režiji Luke Kortine, koja se večeras igra na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
Predstava je nastala u koprodukciji Međunarodnog festivala Kotor art i Crnogorskog narodnog pozorišta, a pored Milačićeve u istoj igraju i Simo Trebješanin, Ana Vujošević, Stevan Radusinović, Dušan Kovačević, Ana Vučković i Momo Pićurić.
S obzirom na to da nije od starta bila dio projekta “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”, Milačić otkriva kako se snašla i kakve su reakcije publike nakon završetka komada.
“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” napisan je sredinom 60-tih godina prošlog vijeka. Koliko je tekst aktuelan i danas?
Kako tada, tako i danas. Licemjerje, izdaja, potčinjenost, neznanje, zatupljenost... Jednako su “atraktivni” kako 60-tih tako i u 2018. godini. Balkan je duboka crna jama koja može samo da postaje dublja, ništa više. Nažalost svih nas.
Jeste li odmah u prvoj podjeli uloga dobili da igrate Anđu i kako je uopšte bilo raditi na predstavi?
Ja sam “uskok” u ovoj predstavi. I uskakanja su stresna prije svega. Glumci u većini slučajeva ne vole da prolaze kroz uskakanja. Na- žalost ne može se proći proces stvaranja uloge, rada sa rediteljem i kolegama. Kreacija nije vaša, oblačite tuđe ruho. S druge strane, uskakanja se mogu uzeti kao dobra vježba, rad na sebi, prilagođavanje i na kraju brzo djelanje. Na sreću, ja često uskačem, pa se količina stresa smanjila. S obzirom na divne kolege iz ansambla Crnogorskog narodnog pozorista Anđe je sa moje strane dobro obavljen zadatak.
Kroz humor u predstavi poltroni i licemjeri su izvrgnuti kritici i ruglu. Kakve su reakcije publike tokom, a kakve nakon predstave? Da li ih ista samo nasmije ili ih malo i zamisli?
Smijeh je čest i konstantan iz igranja u igranje. Nadam se da se i zapitaju. Pa, nekako je čudno da se izađe sa ovakve predstave kao sa lake zabave. Ipak, vremena su čudna, “pink” je svuda oko nas kako kroz TV kutije, tako i pred očima opipljiv. Pa mi ne bi bilo strano da se i u pozorište ide iz hira “da budem kulturan”, “da primim kulturu”... A to što se desilo na sceni, to je najmanje bitno.
Brešanov “Hamlet u selu Mrduša Donja” jedan je od najvažnijih književnih tekstova u 20. vijeku i igran je u mnogim pozorištima. Koliko je zbog toga bilo odgovornije zaigrati u ovoj predstavi?
Pa zaboga, sreća je kada se rade kvalitetni tekstovi, da ne pominjem klasike. Sreća je kada se dobije uloga u takvom projektu. Glumci koji su profesionalci (drugačije teško da se može baviti ovom umjetnošću) imaju odgovornost prema svakoj ulozi, projektu...
Snimljen je i film “Predstava Hamleta u Donjoj Mrduši”, a Anđu igra Milena Dravić. Jeste li pripremajući se za ovu predstavu gledali i film?
Ne, mislim da je pogrešno imati uzore u toku pripreme uloge. To je tvoja kreacija i ne smije sličiti na bilo šta već viđeno.
Galerija
Bonus video:
