Dinko Tucaković: Kultura priče poslije filma mora da postoji

"U Beogradu se desio pomor bioskopa, tako da je Beograd kao i mnogi drugi gradovi spao na razne cineplexxe"
78 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 30.11.2012. 14:04h

Autorsko veče poznatog srpskog reditelja Dinka Tucakovića priređeno je u prostorijama Matice srpske - društvo članova u Crnoj Gori. Razgovor se uglavnom odnosio na istorijat i današnje stanje u Jugoslovenskoj kinoteci, FEST-u i uopšte filmskoj industriji na balkanskom prostoru.

Sa Dinkom Tucakovićem su razgovarali ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori Zoran Lutovac, i medijator Goran Radonjić.

Nakon predavanja, prikazan je Tucakovićev film “Doktor Rej i đavoli”, za koji su scenario uradili Saša Radojević, Dinko Tucaković i Dimitrije Vojnov. Uloge tumače Pol Leonard Marej, Dragan Bjelogrlić, Ana Sofrenović, Lena Bogdanović, Bojan Dimitrijević, Pavle Pekić, Jana Milić, Miodrag Krstović, Marko Gvero.

Jugoslovenska kinoteka

Dinko Tucaković je kazao da od kad je osnovana Jugoslovenska kinoteka 1949. godine, ukazom maršala Tita, nema gotovo nijedne generacije koja tu nije ostavila trag i koja se nije dodatno odškolovala u Muzeju jugoslovenske kinoteke.

"U kinoteci postoji fotografija iz starog perioda kada je u Beograd dolazio Bertoluči i kada je bila jedna od prvih projekcija njegovog “XX vijeka”

"U Beogradu se desio pomor bioskopa, tako da je Beograd kao i mnogi drugi gradovi spao na razne cineplexxe, i da nije Doma omladine, kinoteke i muzeja, u strogom centru grada ne bi imali uopšte bioskop.

Važno je da Muzej jugoslovenske kinoteke ne postane, kao što je neko htio, fitnes, salon ili spa, da ne postane podzemna garaža", rekao je Tucaković, ističući da je jedna od najvažnijih stvari omogućiti publici da se upozna sa svojim omiljenim autorima.

"U kinoteci postoji fotografija iz starog perioda kada je u Beograd dolazio Bertoluči i kada je bila jedna od prvih projekcija njegovog “XX vijeka”, gdje je policija dolazila na konjima da rastjera publiku sa ulaza. Moja profesionalna karijera je započela u stvari sa Bertolučijem i mojim upisivanjem na fakultet 1979. godine.

FEST je bio mjesto svježih ideja

Pojavio se film 'La Luna' koji je u tom trenutku bio ispljuvan od strane kritike i smatrao se u tom trenutku neuspjehom, dok ga danas smatramo klasikom. I ja sam kao nadobudni student napravio pretencioznu analizu, i onda je on meni napravio životnu uslugu i kazao - ja tebi dajem deset!

FEST ima konkurenciju koja je dobra, ali je ključna stvar da FEST treba da bude hrabar i da otkriva autore

To je tako uticalo na moje profesore na fakutletu da su mi svi do kraja godine davali desetke. Još važnije je da je tu epizodu čuo Nebojša Đukelić, jer je tu bila ekipa hronike FEST-a, i pozvao me da dođem kod njega. On je tražio da od tada radim hronike i od tada smo postali nerazdvojni u raznim projektima.

Nažalost, dočekali smo da FEST u jednom momentu bude prekinut na dvije godine, pokušali smo da ga spasemo, tako što smo pravili neke revije: FEST je bio uvijek mjesto svježih ideja i moram da kažem opoziciono mjesto. On danas nije ni sjenka onoga što je nekada bio i ima jaku konkurenciju u regionu.

FEST nema više taj glamur kao što je imao, ali ima drugu dobru stvar, a to je da sve više prikazuje filmove iz regiona i nešto što je neka vrsta regionalne kompeticije - svjedočio je Tucaković, ističući da i pored masovne digitalizacije i usavršavanja tehnologije, neke generacije koje su malo starije imaju averziju prema odlasku u šoping mol radi gledanja filmova.

Festivali da spajaju publiku i autore

"Za Beograd je FEST isto kao i BITEF, mnogo više od festivala. Najbolji su FEST-ovi bili oni prvi, zbog specifičnosti situacije u kojoj se svijet nalazio. Nijesu FEST samo filmovi. Postoji dosta festivala u Srbiji koji imaju sjajan program, kao Palićki festival, Festival autorskog filma, Beldox i drugi.

"Suština je da su, recimo, dok sam ja studirao, nama veliki autori dolazili na noge, i to je bilo mnogo uzbudljivo"

FEST ima konkurenciju koja je dobra, ali je ključna stvar da FEST treba da bude hrabar i da otkriva autore. Recimo, kada smo Almodovara i Kaurismakija doveli na FEST, oni su bili apsolutno nepoznati. Na Almodovarovoj projekciji je bilo 12 ljudi, na Kaurismakojevoj su bila tri čovjeka. Sada su to kultna imena filma, a možda Kaurismaki dođe ponovo u Srbiju.

Dakle, želimo da publika bude privučena autorom i da dođe da priča sa njima. Dešavale su se šašave stvari, tipa da su doveli Ketrin Denev i da niko nije pričao sa njom, već su je šetali bez veze po Srbiji. Kasnije su pričali kako je ona mrzovoljna i slično, međutim niko joj nije ni predložio da ide bilo gdje, već su htjeli da politički poentiraju.

Suština je da su, recimo, dok sam ja studirao, nama veliki autori dolazili na noge, i to je bilo mnogo uzbudljivo. Mislim da je jedna od strateških grešaka FEST-a što ne otkriva mlade autore", kazao je Tucaković, napominjući da je važno da postoji kultura priče poslije film.

"Tajni život filma

Dinko Tucaković je rođen 07. 06. 1960. u Zenici. Završio je srednju školu u Sarajevu (1978), i Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu (1984) - grupu za film i TV režiju. Filmski teoretičar i kritičar, pisao je za sve glavne jugoslovenske časopise, kao i za “Postiff” i “Sight and Sound”.

Autor je više filmskih knjiga, “Tajni život filma” (The Secret Life Of Film), 1993; “Stranci u raju” (Strangers in Paradise), 1998. i druge. Radio je kao selektor više nacionalnih filmskih festivala, član žirija FIPRESCI-ja u Ansiju, Beču i Kanu 2000.

Njegovi filmovi su učestvovali na međunarodnim filmskim festivalima, osvojio je više nagrada na nacionalnim filmskim festivalima. Programski je direktor Jugoslovenske kinoteke.

Predsjedavajući Savjeta FEST-a (Beogradski međunarodni filmski festival). Radi kao filmski kritičar za časopis VREME, Beograd. Režirao filmove: Šest dana juna (1985), Država mrtvih (2000) i Doktor Rej i đavoli (2012).

Galerija

Bonus video: