Dobro je što ljudi ponovo čitaju Marksa

Norveški filozof za ART Vijesti govori o svojoj knjizi „Filozofija rada“
60 pregleda 1 komentar(a)
Ažurirano: 09.03.2013. 20:42h

“Filozofija rada” norveškog filozofa i univerzitetskog profesora Laša Fr. H. Svensena je filozofska studija najrasprostranjenijeg fenomena današnjice i prošlosti. Autor istražuje rad, od antičke Grčke i Aristotela - prema kome je naporan fizički rad rezervisan za robove, a slobodan čovjek treba da razvija svoje umne sposobnosti - sve do savremenog doba i čitavog žanra literature o menadžmentu i poslovanju.

Svensen nas vodi kroz istoriju odnosa prema radu, smjenjuju se razmišljanja o ličnom iskustvu kada je radio kao čistač u fabrici, o poslu filozofa, o kapitalizmu, novcu, o traženju smisla u izboru zanimanja. ”Filozofija rada” potkrijepljena je analizama mnogobrojnih istraživanja i istraživača fenomena rada i posla (Hesiod, Marks, Hana Arent) kao i odlomcima iz popularnih serija i pop pjesama koje se bave ovom temom.

U vremenu kada granica između radnog i slobodnog vremena blijedi, kad laptop zamjenjuje odlazak u kancelariju, a napredna tehnologija fabričkog radnika, ova lako razumljiva i neposredno napisana knjiga vješto formuliše sve nedoumice i misli sa kojima se savremeni čovjek bori u pronalaženju svoje idealne profesije. “Filozofiju rada” je preveo Radoš Kosović, izdavač je Geopoetika, koja je objavila i Svensenove ranije knjige: “Filozofiju dosade”, bestseler preveden na petnaest jezika, “Filozofiju zla”, “Filozofiju mode” i “Filozofiju straha”.

Laš Fr. H. Svensen (1970) je doktorirao 1999. godine sa tezom o Kantu. Docent je na Institutu za filozofiju Univerziteta u Bergenu i urednik Norveškog filozofskog časopisa. Dosad je objavio sljedeće knjige: “Umjetnost”, “Čovjek, moral i geni - Kritika biologizma”, “Šta je filozofija”, “Istinito, dobro i lijepo - uvod u filozofiju”.

Za ART Vijesti Laš Fr. H. Svensen je govorio iz Bergena osvrćući se na podsticaje za pisanje “Filozofije rada”:

"Mislim da nije postojao nikakav poseban podstrek za ovu knjigu. Svaku svoju knjigu obično pišem na isti način. Najprije uradim brojna istraživanja, koja predstavljaju 75 procenata od rada na svakoj knjizi, a potom pišem prvu verziju rukom, prije nego što je prekucam na kompjuteru. Ova knjiga je još jedno istraživanje modernog života, zajedno sa mojim ranijim knjigama o dosadi i drugim temama.

Jedina znatna razlika između ove knjige i mojih prethodnih knjiga je ta što ona sadrži daleko više autobiografskog materijala nego što je to uobičajeno. Ona počinje sa predstavljanjem rada u životu moga oca, kao vodoinstalatera u brodogradilištu, a ja sam takođe dosta pisao o mojim godinama kada sam radio kao čistač, prije nego što sam postao profesor filozofije. Obično obratim pažnju da ne pišem puno u mojim knjigama o svom ličnom životu, jer želim da se fokusiram na temu a ne na sebe, ali stvoren je utisak da sam u ovoj knjizi malo više pisao o ličnom životu."

Vaša knjiga se bavi smislom rada. Koji je najvažniji značaj rada?

"Na najosnovnijem nivou rad se dovodi u vezu sa mijenjanjem spoljnog svijeta da tako mogu da obezbijedim životne potrebe. Ja radim da bih preživio. Ali, takođe postoji druga strana rada, koja se ne odnosi na sticanje spoljašnjih dobara kao što su hrana, odjeća ili stanovanje – ili automobili ili ogromni plazma-TV ekrani – već je riječ o sticanju unutrašnjih dobara kao što su zabava i lični razvoj.

Neki čak tvrde da samo kroz rad možete postati ono što ste, odnosno da ostvarite svoj ljudski potencijal. Vi ne stvarate u radu samo nešto izvan sebe, već kreirate svoj sopstveni identitet. Možete naučiti mnogo o sebi kroz aktivnost koja zauzima toliko vaših budnih dana tokom mnogo godina, o vašim sposobnostima, o vašim odnosima sa drugima, u vašoj ulozi u društvenom tkivu itd. Rad je bio centralna osa oko koje je pojedinac organizovao čitav svoj životni plan. Pitanje rada se ne može izbjeći kada razmišljate o tome šta ćete uraditi sa svojim životom. Ili kako ćete ga protumačiti."

Koji su to politički aspekti rada?

"Postoje brojni politički aspekti rada u pogledu pitanja roda, društvene klase, pravosuđa, etničke pripadnosti, invaliditeta, migracije i globalizacije. Ali to nije ono o čemu moja knjiga prvenstveno govori.

Ja sam se fokusirao više na egzistencijalne negoli na političke aspekte rada. Smisao rada je moj glavni interes. Naravno, ja ne smatram da striktna razlika može biti napravljena između egzistencijalnih i političkih aspekata rada, jer rad i politika su isprepleteni onoliko dugo koliko postoje rad i politika. To je pitanje isticanja."

Može li se govoriti o odnosu rada, sreće i dosade. Kakvi su zaključci?

"Ne postoji nijedan samostalan odgovor na ovo pitanje. Činjenica da je rad toliko izuzetno raznovrsna pojava, sa toliko mnogo aspekata, sprečava bilo kakav jednostavan odgovor na pitanje “Šta je rad?”. Ne postoji nijedna istina o radu, već mnoštvo istina, u zavisnosti od toga ko ste, šta radite, kako to radite i zašto to radite. Više od 33 procenata od 10.000 ispitanih radnika u velikom američkom istraživanju iz 2005. godine tvrdili su da su imali premalo da rade na poslu i da su bili vrlo malo podsticani. Taj broj je znatno iznad broja radnika koji u većini studija tvrde da pate od stresa.

Zato je nevjerovatno da je dosada veći problem od stresa na radnom mjestu danas. Rad može biti značajan ali takođe može da bude suprotno. Neko čak može reći da samo nešto što može biti smisleno, ali takođe može biti zaista besmisleno. Potreba za smislom je fudamentalna ljudska potreba, a rad je jedan od osnovnih izvora takvog značenja. Rad bez smisla, s druge strane, može da bude nalik na mučenje."

Koliko je rad danas značajan u svakodnevnom životu? Reklo bi se da se njegova uloga mijenja?

"Moj utisak je da mi generalno danas očekujemo previše od posla, tačnije da bi trebalo da nam rad pruži veliki dio smisla koji nam je potreban u našim životima. Takva očekivanja najvjerovatnije neće biti ispunjena, a mi se pretvaramo u nomade na poslu, idući od jednog posla na drugi, nikada ne nalazeći ono šta tražimo. Ako se očekivanja ispune, onda se vjerovatno nalazimo u većim nevoljma, onda smo u opasnosti od ignorisanja svih onih stvari koje su ispred i više od posla.

Naš odnos prema poslu odlično ilustruju riječi Oskara Vajlda iz “Lepeze ledi Vindermer” (1892): “U životu mogu da vam se dogode samo dvije tragedije. Jedna je da ne dobijete ono što želite, a druga je da to dobijete. Druga je gora, to je istinska tragedija!” Ali, malo će ko od nas opisati naš rad jednostavno kao tragediju. Rad je kletva za neke ljude, a blagoslov za druge – a za većinu nas je pomalo i jedno i drugo. Rad se strahovito promijenio za kratko vrijeme i u svemu tome moramo pronaći novi put."

Stari Grci su imali poseban odnos prema radu? Kako ga vi objašnjavate?

"Vjerovatno da nikada nije postojao neko ko je tako malo cijenio rad kao što su to bili klasični grčki filozofi. Barem je tako izgledalo uobičajeno predstavljanje, ali stvarna slika je malo komplikovanija od toga. Hesiod je smatrao rad teškim, ali je takođe vjerovao da se kroz rad stiče blagoslov bogova. Pouka “Poslova i dana” je da je rad čovjekova neizbježna sudbina, ali da će oni koji su spremni da rade naporno steći bogatstvo i živjeti dobar život. Hesiod takođe jasno ističe da bi ljudski život bio daleko bolji, ako ne bismo morali da radimo, ako bismo živjeli u Zlatnom dobu kada je zemlja proizvodila dosta hrane i kada je rad jednostavno bio suvišan. Međutim, to vrijeme je prošlo i zato nema nikakve realne alternative radu.

Iz ovog opisa u “Poslovima i danima” možemo vidjeti da su Grci imali daleko više nijansi za koncept rada nego što se uobičajeno vjeruje danas. Ključna razlika za Grke je bila između neophodnih i svojevoljnih aktivnosti, a ne između proizvodnih i neproizvodnih. Rad kao takav nije bio ponižavajući, već samo određena vrsta rada, ona na koju je čovjek bio prisiljen. Kada, na primjer, pogledate heroje Homerova dva epa, “Ilijade” i “Odiseje”, nalazite ih u svim vrstama proizvodnih aktivnosti, kao kada Ahil siječe meso i Odisej gradi kuću i brod – on čak pravi sebi krevet. Nema indikacija da su ove proizvodne aktivnosti na bilo koji način umanjile njihov herojski status, a razlog za to je što su dobrovoljno izabrali da ih urade.

Da su željeli, mogli su da kažu nekom drugom da ih uradi. Pošto su sami izabrali da to ne učine, to je slobodan akt koji je sam sebi cilj. To je ključna razlika u poređenju sa običnim zanatlijama ili fizičkim radnikom. Poenta je da bi običan radnik bio ponižen zato što mora da proizvede nešto iz nužde – u cilju da obezbijedi sredstva za život – dok je aristokrata mogao da proizvede potpuno istu stvar, samo zato što mu se to sviđalo, pa zato ne bi bio ponižen tom aktivnošću, jer je obavljena dobrovoljno. Da li će ili ne određeni zadatak biti smatran ponižavajućim, zavisi od socijalnog statusa lica koje obavlja zadatak. Važno je uvidjeti da proizvodnja sama po sebi nije bila ponižavajuća, i da je presudan društveni status proizvođača. Platon i Aristotel su smatrali da aktivnost rada sama po sebi postaje ponižavajuća - i čak kvari ljudsku dušu."

U bivšim socijalističkim zemljama veoma su bila prisutna razmišljanja marksista o radu. Svjedoci smo da je Marksov “Kapital” opet postao aktuelan. Da li su marksističke ideje aktuelne i u 21. vijeku?

"Poput mnogih filozofa i Marks je u mnogim stvarima pogriješio. Na primjer, suprotno Marksovim predviđanjima, realne plate u industrijskom društvu nijesu opale. U stvari, one su porasle mnogo brže nego inflacija i bile su veoma dobre prije nego što su vlade uvele minimalne plate.

Ako tražite rješenja trenutne ekonomske situacije, posebno u vezi sa finansijskom krizom, rekao bih da bi malo filozofa bilo dalje od Marksa po pitanju predstavljanja razumnog rješenja za danas. Tako je rečeno. Ja takođe nalazim interesantne stavove kod Marksa, poput njegove rane teorije o otuđenju. I ja mislim da je velika stvar što ljudi ponovo čitaju Marksa – ranije je bio problem što i njegovi prijatelji i neprijatelji nijesu čitali njegove tekstove u nekom većem obimu."

U knjizi navodite brojne primjere i opise rada u književnosti. Šta nam govore ti opisi? Zašto su oni značajni?

"Većina mojih knjiga su analize tekućih percepcija datog fenomena u savremenoj kulturi. Predstavljanja koja nalazimo u djelima fikcije mogu biti veoma akutni opisi naših trenutnih neprilika, pa smatram da mogu biti ogroman resurs za filozofske refleksije."

Upravo završavate novu knjigu “Filozofija slobode”. Možete li nam reći o kojim temama raspravljate u njoj?

"Knjiga je upravo objaljena u Norveškoj ove nedjelje. Vjerujem da je to moja daleko najambicioznija knjiga. Počeo sam u domenu metafizike, diskutujući o tome kako sloboda može biti moguća u svijetu u kome upravljaju prirodni zakoni, pa sam se potom prebacio na razgovor kakva su društva bolja za bića sa kapacitetom za slobodu i konačno sam raspravljao o tome kako bi trebalo da koristimo našu slobodu."

Siromaštvo nije novi fenomen

Na kraju knjige kao jednu od mogućih tema za razmišljanje, pominjete i položaj siromašnih u potrošačkom društvu. Kako gledate na ovaj veoma prisutan savremeni fenomen?

"Siromaštvo nije novi fenomen. Siromaštvo je bilo opšti uslov za većinu ljudi tokom većeg dijela ljudske istorije. Ono što se promijenilo je to da je mnogo ljudi dostiglo takav nivo materijalnog bogatstva da mogu da se “takmiče” međusobno ko ima najviše u potrošačkom društvu, uz konstantno podizanje nivoa za ono što bi trebalo da bude prihvatljiv životni standard.

A to naravno, izgleda bolnije onima koji ne mogu da priušte da učestvuju u ovom takmičenju. Iako su siromašni imali značajan dobitak u materijalnom bogatstvu, oni su ipak pretrpjeli relativni gubitak jer drugi imaju veći porast, stičući dobra sa višom pozicionom vrijednošću. Dobra su društveno kodirana i socijalni kontekst će utvrditi koje su životne potrepštine."

Rad će nastaviti svoje transformacije

Ide se ka tendencijama smanjenja rada. Kako vi vidite rad u budućnosti?

"Neki tvrde da je “kraj rada” naša istorijska sudbina. Ja ne vjerujem u to. “Kraj rada” nije naša bliska budućnost. Rad će nastaviti svoje transformacije, kao i puno toga što ide uz rad danas – i sigurno još više u svijetu sjutrašnjice – vjerovatno će izgledati više nalik onome što bi ranije generacije nazvale slobodnim vremenom. Međutim on će biti i dalje rad, ako ga smatramo radom."

Bonus video: