Mlada Kotoranka iz Radanovića, studentkinja glume na ASU u Sarajevu Lidija Lejla Kordić dobila je značajnu ulogu u dugometražnom igranom filmu “Sin” bosanskohercegovačke autorke Ines Tanović.
U ovom projektu Lidija je igrala sa profesorima i glumcima iz cijelog regiona, a o tome kako je dobila ulogu u filmu “Sin”, za “Vijesti” priča:
“Imala sam veliku sreću da me je Timka Grin, kasting agentkinja, pozvala na audiciju za film ‘Sin’. U tom periodu me nekoliko puta zvala za različite projekte, kao i za film ‘Pun mjesec, Nermina Hamzagica’, tako da sam joj jako zahvalna što sam dobila obije uloge. Na audicijama je uvijek lijepa atmosfera, jer Timka zna da sluša, daje indikacije i snima se sve dok obije ne budemo zadovoljne. U slučaju filma ‘Sin’, nije bilo snimanja, ali je Ines, rediteljka, bila tu, što mi je u početku stvaralo još veću tremu. Međutim, kroz rad sam shvatila da je dobro što je tu i što mogu promijeniti odmah sve što joj ne odgovara”, prisjeća se Kordić.
Kakva je tvoja uloga u filmu “Sin”?
U filmu igram djevojku ‘Sina’, mog kolege s klase Dine Bajrovića. Zove se Analuna i tek je došla u Sarajevo nakon razvoda svojih roditelja. Prilično je hrabra i zrela za svoje godine, ali ponekad i jako drska i impulsivna, što ih, ponekad, dovede u nezgodnu situaciju.
U ovom filmu će takođe glumiti i Uliks Fehmiu, Snežana Bogdanović, Emir Hadžihafizbegović, Jasna Ornela Bery jesi li imala priliku da sa nekim od njih sarađuješ do sad?
Nažalost, nisam imala priliku snimati scenu sa pomenutim glumcima, ali smo se upoznali iza kamera, i jako sam srećna što sam u istom projektu sa njima. Posebno mi je drago što sam upoznala Snežanu i Uliksa s kojima prije toga nisam nikako dolazila u kontakt. U filmu igra i moj profesor Ermin Bravo s kojim sam prvi put snimala, tako da mi je to još jedno divno iskustvo unutar filma.
Student si na ASU u Sarajevu. Koliko ti to otvara vrata da lakše dobiješ ulogu u nekim regionalnim projektima?
To što sam student akademije u Sarajevu mi omogućava da upoznam mnoge glumce i glumice koji su često gosti na našim časovima i ispitima. Jako je lijepo što imamo profesore koji nas preporučuju, ali za sada je i dalje najviše na nama, na našoj ambiciji i upornosti. Vidjećemo gdje će nas odvesti.
U Sarajevo si otišla zbog fakulteta, da li ti je danas žao što ne studiraš na Cetinju? Kakav je život studenta u Sarajevu?
Želja mi je bila studirati na Cetinju kako bih bila bliže svojima, ali sam jako srećna što sam ipak otišla malo dalje. Sarajevo je divan grad, i ja svima govorim kako me “grli” kad god dođem. Pauzirala sam godinu nakon prijemnog na Cetinju kada me nisu primili, i nekako sam i zbog toga srećna iz razloga što sada vidim da tada nisam psihički bila spremna na to. Nikada nisam zažalila i ponovo bih isto uradila. Sarajevo je moja druga kuća.
Ova godina za tebe je uspješna, pored filma “Sin” dobila i i glavnu ulogu u predstavi “Romeo i Julija” u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Koliko je teško, još na početku karijere igrati Šekspira?
Uvijek rado govorim o tom periodu rada na “Romeu i Juliji”, jer je do sada to najljepši period u mom životu. Upoznavanje divnih ljudi i rad sa Selmom Spahić me je dosta naučio. Divna energija i atmosfera, kao i glumci koji će mi ostati jako dobri prijatelji i ubuduće. Cijelo iskustvo je pospješilo i to što sam boravila u garsonjeri u pozorištu, što je divno jer ne moraš da ustaješ ranije i voziš se do određenog mjesta kad kiša pada. Naprosto nikako ne izlazis (smijeh). Nakon toga, uslijedila su dva filma koja sam pomenula. “Pun mjesec, Nermina Hamzagica” koji mi je ujedno i prvo iskustvo na filmu - ogromna trema ali i divan rad sa rediteljem, a zatim i “Sin”, Ines Tanović u kojem sam malo dublje ušla u svijet iza kamera i rad ostalih filmskih tehničara. Dva potpuno različita iskustva, sigurna sam da će mi jako koristiti za dalje. Sad me čeka treći lik, treći film u kojem, opet, igram potpuno drugačiju ulogu. Zapravo to smatram najvećom srećom, te različitosti u ulogama jer i sama želim svasta probati i igrati. Film se zove “Elegija lovora”, reziraće ga Dušan Kasalica. Ovo će biti njegov prvi dugometrazni film. Jako sam srećna i uzbuđena što ću snimati u Crnoj Gori, pa se nadam da će sve dobro proći.
Muzika je moj bijeg od svega što mi stvara pritisak
Čitavo ljeto boravila si u Kotoru i nastupala po lokalima. Publika te pamti i po učešću u emisiji “Let ka zvijezdama”. Šta je sa tvojom muzičkom karijerom, jesi li pauzirala zbog fakulteta i hoćeš li se ozbiljno jednog dana posvetiti i muzici?
Ljeti glumu mijenjam za muziku. Muzika je moj bijeg od svega što mi stvara pritisak, i to je svijet u koji ulazim i izlazim potpuno rasterećena. Trenutno radim na autorskim pjesmama i spajam neke divne muzičare. Svašta se tu sprema još, ali nekako sam shvatila da je bolje da ništa ne pričam jer kad god najavljujem uglavnom se, ili nikad ne desi, ili se desi nakon hiljadu godina (smijeh). Tako da ćutim. Uglavnom, da naravno, ne mogu dočekati taj dan kad ću se muzici posvetiti onoliko koliko zaslužuje i koliko ja to želim, a biće to brzo.
Gluma i muzika dijele prvo mjesto ciljeva
Imaš i svoj blog. S obzirom na to da su danas blogerke sve popularnije, koliko ti često objavljuješ postove i o čemu najviše voliš da pišeš?
Jaoj! Taj blog je zapravo moja neka tinejdžerska ludost pokrenula. Sve je počelo tako što sam imala veliku potrebu da govorim naglas i pišem. Sada kada čitam postove, poželim da izbrišem, ali onda shvatim da je baš dobro što tu postoji trag osobe koja sam bila u srednjoj školi kada me nije bilo briga ni za šta. Sada često držim u sebi, ali nekad se vratim da napišem nekoliko riječi kada u meni proradi bunt kojeg još uvijek ima previše (smijeh). Nije mi cilj bio biti popularna blogerka, moja lijenost svakako to ne bi dozvolila. Vraćam se glumi i muzici koje dijele prvo mjesto na listi mojih ciljeva i neizmjerno sam srećna znajući da sam definitivno pronašla svoj put do tamo.
Galerija
Bonus video:
