Crnogorska glumica Ivona Kustudić, iz Herceg Novog, nedavno se vratila iz Amerike gdje je završila New York Film Academy, a već se priprema za rad na novim projektima među kojima je i predstava koju će igrati u beogradu.
U razgovoru za “Vijesti” ona je pričala o filmovima koje je snimila u Los Anđelesu, drugim projektima, a otkrila je kako je došlo do odlaska u Sjedinjene Američke Države.
“Njujorška filmska akademija organizovala je prvi put audiciju za glumce u Beogradu i ja odlučila da pokušam, mada nikada nisam planirala da idem za Ameriku, jer sam neposredno prije toga diplomirala na Akademiji umetnosti u Beogradu u klasi profesora Predraga Ejdusa”, prisjeća se ona i dodaje da je za tu priliku spremila nekoliko monologa.
“Njima se to svidjelo, a automatski sa tom audicijom se apliciralo i za stipendiju, tako da sam sada i zvanično jedini slučaj u istoriji te akademije koji je dobio skoro potpunu stipendiju od tri godine. To je bilo veoma korisno, jer drugačije ne bih mogla da odem nikako”, dodaje glumica, koja je tokom edukacije u Americi dvije godine pohađala odsjek za rad pred kamerom (Acting for Film).
“Radili smo i vježbe u Universal studiju, pošto oni sarađuju sa Akademijom, bili smo u otvorenom studiju, gdje imaju posebne oblasti za vestern, Menhetn i td, pa smo mogli da vidimo i osjetimo čari tih setova, koji izgledaju fantastično uživo”, prepričava Kustudić, koja je prvu ulogu na engleskom jeziku ostvarila sa filmom “Scrubbers” koji je režirao Kristofer Kas, a koji je prikazan i u Kanu.
“Imala sam sreću da je prvi film koji sam snimila režirao jedan od mojih profesora, i bio je veoma uspješan, a sa njim sam nominovana za sporednu ulogu na Action on Film festivalu u Kalifornijji. On se pojavio neposredno prije 'Ice Bucket Challenge', a u filmu glavni lik boluje od amiotrofična lateralna skleroza i ja ga njegujem. Mi smo dvoje usamljenih ljudi koji su se pronašli u neobičnim okolnostima, tako da je izazvao veliku pažnju na festivalima i nominavan je za puno nagrada, jer se pojavio u pravom trenutku”, pojasnila je ona.
Ubrzo nakon ovog, uslijedili su i drugi projekti, jer se Ivona tokom treće godine boravka u Americi, kada je dobila radu dozvolu na polju umjetnosti, fokusirala na rad.
“Odmah sam dobila agenta, jer sam imala dobre preporuke od profesora i dekanke i to mi je olakšalo stvari. Ono što je važno za mlade glumce koji dolaze sa strane je da postanu dio SAG unije, koja je važna za sve glumce koji žele da igraju u filmovima velikih studija i produkcija, a ja sam to dobila sticajem okolnosti, jer su me zvali da igram u seriji 'Baskets ' u kojoj sam dobila jednu epizodu”, ispričala je ona.
“Trenutno još uvijek mogu da radim nezavisne projekte, a mogu i da snimam za njih, ali nakon sljedećieg projekta koji budem uradila za SAG više neću moći da radim na nezavisnim projektima, što ima svoje mane, jer su oni pristupačniji nama koji nismo velika imena”, ističe Kustudić i dodaje da je to ipak ne onemogućava snimanje Na Balkanu.
“Nisam ograničena mogu i planiram da ostanem ovdje, jer mi nedostaje da se bavim temama koje su vezane za našu kulturu, podneblje i mentalitet, i da igram na srpskom za promjenu, mada ne pravim razliku između glume na našem i engleskom jeziku”, priča ona.
Na pitanje da li je konkurencija u Los Anđelesu velika, s obzirom na to da je u pitanju grad u kojem svi dolaze sa snom o glumačkoj karijeri, ona odgovara:
“To je težak i dug proces građenja karijere u Holivudu, baš zato što je ogromna konkurencija, ali sa druge strane ogromno je i tržište. Mora se proći puno stepenika, od manjih do većih audicija, a tu dosta pomaže i sreća, da imaš dobrog agenta konkurišeš za prave projekte, da ostvariš konktakte i sačuvaš ih”.
Prema njenim riječima mladi glumaci su solidarni, pa među njima nema ljubomore i takmičenja.
“Svi su svjesni koliko je teško, pa čak i oni koji isplivaju na površinu znaju da taj uspjeh može da bude trenutan i onda su vrlo skromni i zahvalni na svakoj dobijenoj šansi. Većina njih misli da je uspjeh samo Holivud, ja se sa tim ne slažem, jer pratim kinematografiju širom svijeta. Uopšte ne zazirem od toga da radim u drugim državama, važno je igrati i imati kontinuitet, a ne da to isključivo bude Holivud i nagrade, jer ovaj poziv sadrži toliko drugih divnih privilegija”, poručuje glumica, kojoj i pored dvije nominacije nagrade nisu bitne.
“Bitno je davati sebi izazove, kvalitetne projekte i zarađivati dovoljno da živiš od svog posla. Nagrade su satisfakcija, lijepo ih je imati, ali popularnost koja je tamo istaknuta meni nije toliko važna, jer nosi i loše stvari. Svi znamo da je holivudskim glumcima privatnost ugrožena”, daje primjer Ivona, koja je magistrirala sa kratkim filmom “Let Go Mila” u kojem je glumila, a za koji je napisala tekst i uradila produkciju u saradnji sa kolegama sa režije i Filmskom akademijom.
“Bilo je to zanimljivo, ali i izazovno iskustvo, jer je trebalo da koordinišem cijelom grupom, organizujem snimanje i donosim odluke o izboru scenografije, muzike... Najteži dio mi je bio da napišem tekst, jer nisam imala iskustvo. Plašila sam se da li sam dorasla tome, a imam visoke kriterijume, i iskreno to jeste veliki zalogaj, jer poslije toga treba da glumiš i prebaciš se iz uloge režisera i producenta ali prošlo je dobro, dobili smo dobre kritike”, prepričala je glumica koja kaže da su je privukle čari režiranja i pisanja tekst, ali za sada ostaje vjerna glumi.
Posljednji film u kojem je igrala bio je “That Girl” u režiji Brendona Lija iz Australije, koji je glavni lik, za koji je takođe dobila nominaciju, prilagodio Ivoni.
“Dobra stvar je što su mi često izlazili u susret i adaptiraju lik prema meni, što nije često slučaj, kako bi se prilagodili mom akcentu, tako da je on potencirao da budem djevojka iz inostranstava”, kaže ona i objašnjava da film govori o statusu žena i promjenama muško-ženskih odnosa kroz različite generacije.
Nakon ovog projekta, glumica se vratila u Beograd, gdje radi na predstavi koja će imati premijeru početkom naredne godine, a u međuvremenu aplicirala je za novu umjetničku vizu.
“Što se tiče Amerike, ako se na vrijeme vratim tamo nastaviću da radim na predstavi 'The Groyser', a svakako i na novom dugometražnom filmu Horhea Sančeza Palasa, mladog talentovanog nagrađivanog reditelja iz Madrida, koji je bio moj kolega na akademiji, ali vidjeću kako će se to odvijati, jer sve zavisi od vize koju ću da dobijem. Ali se nadam da će mi ovdje biti baza, a da idem tamo samo da radim”, kaže ona i poručuje svim mladim ljudima da oprobaju sreću u Americi.
“Svakako treba da imamu to iskustvo, jer tamo čovjek nauči da bude otvoren prema svima, da gaji kosmpolitski duh i prihvati ljude bez predrasuda. Sa druge strane to je veliki izazov i težak put, jer se izopštiš iz svega što ti je poznato, ali je vrijedno”, zaključuje ona.
Kopola me pitao da li znam da pravim sarmu i ćevape
Kao posebnu čar studiranja i rada u Americi, Kustudić navodi upoznavanje ljudi koje drugačije ne bi srela.
“Mira Furlan predaje na akademiji i bila sam oduševljena njenim karakterom, neposrednošću i srdačnošću. Veoma mi je značilo da imam nekoga sa naših prostora ko može da razumije put koji sam prešla, da dâ savjet i bude primjer”, pohvalila se glumica, koja je upoznala i reditelja kultnog filma “Kum”.
“Imala sam priliku da upoznam Frensisa Forda Kopolu. On je ne samo veliki reditelj već i čovjek, prirodan i pun poštovanja prema glumcima. Radila sam na radionici sa njim i bila sam jedina među svim tim Italijanima. On je bio vrlo zainteresovan za to kakvi su odnosi ljudi ovdje poslije rata i vrlo je upućen. Pitao me je da li znam da pravim sarmu i ćevape”, sa osmijehom se prisjetila Ivona.
Najmanje znamo o onima koji su uspješni i zadovoljni
Kako kaže mlada crnogorska glumica, rad na engleskom, pa čak ni u pozorištu na predstavama “Loby Hero”, “River” i ”The Groyser”, nije joj predstavljao problem.
“Prihvatila sam engleski kao svoj i čak su me hvalili da imam odlično razumijevanje tekstova i tema kojima se bave”, ističe ona, a zatim se osvrće na čuveni mit da su za glumce sa balkana rezervisane samo uloge Rusa.
“Imala sam tu prednost što sam neutralizovala akcenat pa su na osnovu njega mogli da pretpostave samo da sam iz Evrope, što mi daje širinu da igram Italijanke, Francuskinje i Ruskinje. Mislim da je stvar u tome što glumci koji odu u kasnijim godinama teže redukuju akcenat i mogu da glume samo ljude iz Istočne Evrope, jer prosto tako zvuče”, objasnila je ona.
“Mi najčešće čujemo o tim starijim generacijama, ali ne i za mlađe koji uspješno rade i koji igraju sve. Mnogo njih igra u pozorištu. U suštini najmanje čujemo o onima koji su najzadovoljniji, jer oni očigledno nemaju potrebu za tim”, zaključila je ona.
Galerija
Bonus video:
