Nakon trideset godina braka, glavna junakinja saznaje tajnu o svom mužu, zbog koje je prisiljena da donese odluku da li će nastaviti da živi skrivajući istinu od sebe same, ili će ostaviti sve ono što je dotad stekla i započeti novo poglavlje, što je u njenim godinama prilično zastrašujuće, kratak je sadržaj filma Dobra žena koji je prikazan treće večeri Filsmkgo festivala u Herceg Novom .Rediteljka i koscenaristkinja Mirjana Karanović koja ima i glavnu ulogu. Nakon projekcije na Kanli kuli, gdje je publika dobro primila film, Karanović je kazala da joj nije bilo teško kad je došlo do realizacije snimanja. “ Jako dugo je trebalo da stignem dotle, i to nije bilo lako, jer pisanje i priprematraju dugo. o je bio jedan dug i težak proces tokom koga je bilo prepuno dilema, i nekih spoticanja”.
Autorka je ranije kazala da je zanimaju priče koje se tiču našeg društva, a u ovoj je najvažniji odnos između lojalnosti prema porodici i sredini s jedne strane i etičkog imperativa sa druge strane. Tada je objasnila da kroz lik Milene nije prikazana ni izdaja ljubavi, ni spasenje duše, već da je potrebno boriti se boriti se protiv zla i u sebi i u drugima.
“Imam utisak da se danas dešava nekakav povratak u prošlost, da se unazađuje taj odnos prema ženi kao prema ljudskom biću i njenom položaju u društvu. Mislim da je sve agresivniji sudar polova. Da li je to zbog veoma teških ekonomskih i političkih situacija koje se prelamaju najintenzivnije u muško ženskim odnosima, u porodici, nisam sigurna. Ali, svakodnevno čitamo o nasilju u porodici, to je prosto kao neka epidemija. Kao da su sada sve frustracije istresaju na najslabijima, a to su žene, deca, siromašni ljudi, zajednice Roma, manjinski narodi, mislim čak da postoji neka usmjerena agresivnost”, ocijenila je umjetnica.
Film Zvizdan reditelja Davora Matanića koji govori o zabranjenoj ljubavi, njenoj krhkosti, ali i snazi, mnogi ocjenjuju kao favorita za Zlatnu mimozu. Radnja obuhvaća tri desetljeća, a smještena je u dva susjedna sela opterećena etničkim netrpeljivostima i istorijskim naslijeđem.
O filmu koji je laureta prestižnih nagrada ,govorila je glumica Nives Ivanković, koja je na Filsmkom festivalu u Puli osvojila Zlatnu arenu za sporednu žensku ulogu.
Ističe da joj nagrade znače, ali da je najtačniji barometar da je glumac uradio dobar posao onaj, koji on osjeća u sebi, „ onaj glumački barometar”, da nikada ne gleda filmove i serije u kojima je glumila, i kaže da to nije rijetka pojava među glumcima.
“Prvo, neugodno mi je da sebe vidim na ekranu. A drugo, 23 godine radim kao glumica u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, i znam koliko je svaka predstva živo tkivo. Glumeći u predstavama, uvijek imate šansu da se korigujete, nešto drugačije interpretirate, imate otvorene prilike i šanse. Na filmu ne. To što ste uradili, ostaje tamo za vjeki vjekov. I što onda da se nerviram gledajući da sam nešto možda mogla bolje odraditi. U ovakvim slučajevim, dobro je živjeti u neznanju”, kazala je Ivanković.
Istakla je odličnu saradnju sa reditlejem Matanićem jer je, “izmeđostalog to susret dvoje zrelih ljudi. S druge strane, Matanić je jedan od rijetkih reditelja koji uvažava glumca. Rad na filmu „ Zvizdan“, bio je najmanje stresan posao u mom životu”.
“Matanića glumci vole, jer ne samo što ih razumije i uvažava, nego zato što je on veliki motivator, ima dobru dušu i nema negativnu energiju, kazala je Ivanković.
“Herceg Novi je prekrasan grad. Podsjeća me na Split u malom , Obići ću Cetinje i Budvu. Kada me je jedna novinarka iz Tivta pitala, hoću li svratiti i do Tivta, kazala sam da je taj grad preeksluzivan za nas umjetnike-rudare”, kroz smijeh kaže Ivanković.
Kao kurizitet je dodala, da u Splitu živi u Njegoševoj ulici, te da je naizust, kao mala, morala naučiti čitave dijelove Gorskog vijenca, budući da joj je otac bio profesor komparativne književnosti.Kao potvrdu da je to zaista tako, odrecitovala je početne stihove.
Bonus video:
