Odlazak glumca Marka Nikolića posebno je pogodio glumca Voju Brajovića.
Njih dvojica bili su ista klasa na Akademiji.
Brajović napominjući da čovjek cijelog života uči kako da nosi tugu, za "Blic" je kazao:
"Mi smo klasići, sa Akademije iako je on bio oko tri godine stariji od mene. Bio je gorda glumačka ličnost u najlepšem i najboljem smislu te riječi. I, to su ti gubici koji učine da čovjek jednostavno zanijemi... On je došao iz Kraljeva, ja iz Valjeva, bio mi je ko stariji brat... Sa druge godine akademije Žilnik ga je odveo u svoj film „Rani radovi“... Rano je postao glumac koji nosi projekat. Uvijek se tužno i mučno i isprazno osjećam da govorim o nekom koga više nema, radije bih da me iko pitao govorio o njemu – njemu, da čuje. Igrali smo kasnije, kroz karijere, uglavnom u različitim poslovima, u različitim pozorišnim kućama. Zajedno smo igrali u nekoliko filmova i serija gdje uglavnom nismo bili direktni partneri", rekao je Brajović.
On se u razgovoru za "Blic" dotakao i priče vezane za seriju "Bolji život".
"Publika vjerovatno najviše pamti "Bolji život" seriju koja je, kako to kod nas ne rijetko biva, poprilično od kritike dočekana na nož kad se pojavila da bi tek znatno kasnije bivala hvaljena. Hrabra, urbana priča u kojoj jedna udata žena Emilija (Ceca Bojković) sa troje djece ima slobodu da se zaljubi u tog gimnazijskog profesora koga sam igrao. Interesantno, publika je zapravo podjednako navijala i za Emilija i za muža joj Gigu Moravca kog je tako izvrsno Marko Nikolić igrao. Bio je obilježje nacionalnog mentaliteta u najboljem smislu. To je on svojom ličnošću, svojom glumačkom harizmom donosio. Ne znam da li se iko bavio time ali jeste zanimljivo da publika nije osuđivala ni jedno ni drugo pa čak ni tog profesora kog sam igrao. Odlazak Marka Nikolića je nesumnjivo gubitak za cio ovaj prostor koji se sad zove region kao što je i odlazak velikog, velikog glumca Ive Grgurovića", kaže Brajović.
Na sceni matičnog Narodnog pozorišta, čiji je stalni član postao 1970. ostvario je niz uloga od kojih se posebno izdvajaju Nikolaj Rostov („Rat i mir“), Henri (Ričard Treći), Serdar Janko („Gorski vijenac“), Aleksa Žunjić („Sumnjivo lice“), Grof Cezar fon Muk („Mefisto“), Ljubomir Vulović („Apis“), Baron („Na dnu“), Jaša Tomić („Je li bilo kneževe večere“), Džordž, vojvoda od Klorensa („Ričard Treći“), Lebedev („Idiot“), Sokolović („Izbiračica“), Dorn („Galeb“), Berald („Uobraženi bolesnik“), Šimurina („Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“)...
Marko Nikolić je za svoj opus dobitnik niza prestižnih priznanja među kojima su “Pavle Vuisić”, “Raša Plaović”..
Biće sahranjen 5. januara u 14.30 u Aleji zaslužnih građana.
Bonus video:
