Prvi crnogorski sitkom “Dojč caffe” sljedećeg vikenda počeće da se emituje, a režiser projekta Milorad Milinković više je nego zadovoljan kako je izgleda prvi serijal. Kao neko ko iza sebe ima projekte kakvi su filmovi „Mrtav ‘ladan“, „Potera za Sreć(k)om“, „Čitulja za Eskobara“, serije „Crni Gruja“, “Dangube” i prvo 3D ostvarenje „Peti leptir”, rad na “Dojč caffeu” smatra sjajnim iskustvom.
Milinkovića ljubitelji kvizova gledaju i kao tragača koji znanjem „juri“ takmičare u „Poteri“ na RTS-u, a o svemu tome kao i njegovoj ljubavi prema muzici Milinković priča za “Vijesti”.
Kako ste zadovoljni serijom “Dojč caffe”?
Više nego zadovoljan. Mislim da je ovo nešto potpuno novo na ovim prostorima, ne mislim samo na Crnu Goru, već i na region. Jedan specifičan humor, kojega dugo nije bilo i veoma jedinstvena serija, ako se posmatra sveukupno, od dramaturgije, preko načina snimanja, glume, montaže… Jednom riječju, mislim da imamo hit.
S obzirom na to da kompletna crnogorska ekipa nije imala iskustva kad je riječ o sitku, koliko Vam je zbog toga bilo teže da sarađujete sa njima?
Nemanje iskustva često rađa jedan drugačiji, iznenađujuć i svjež pogled na stvari. Kad se stvari tako postave, onda se to pretvara u prednost. Uostalom, nije da baš niko nije imao iskustva, pogotovo što je snimanje snimanje, a humor humor. Ako je smiješno, smiješno je. Ovo važi u bilo kom mediju, pozorištu, filmu, televizijskoj seriji…
U ovoj seriji uloge su tumačili uglavnom crnogorski glumci. Ko vas je iz ekipe posebno iznenadio?
Svi i niko. Mislim, nisam se iznenadio. Prosto, očekujete dobre glumce i dobijete ih. Iznenadio bih se da je neko bio loš, sva sreća, nisam imao takvih iskustava.
Uvijek je teško baviti se prognozama, ali što mislite, hoće li se “Dojč caffe” završiti samo na ovih 16 epizoda?
Nadam se da neće. Iskustvo u svijetu, a i u regionu je pokazalo da serija zapravo zaživi tek od treće sezone, onda se ponovo gledaju i prethodne. Valjda ljudima treba vremena da se naviknu na likove, ali kad ih jednom zavole, nikada ne prestanu da ih vole. Tako da snažno želim da ova serija ima još mnogo godina nastavaka…
Režiser ste jednog od najgledanijih domaćih filmova- "Mrtav ladan". Prije dvije godine ste najavili i nastavak tog filma, hoćemo li gledati skoro Kizu i Lemija u nekoj novoj urnebosnioj situaciji?
To vam se nikada ne zna. Imamo scenario, ali za sad se nisu stekli uslovi… mislim na novac. Što ne znači da se to neće desiti jako brzo, možda se i ja iznenadim koliko brzo. Opet, možda se nikada i ne snimi. Sad, ja duboko vjerujem u to da sve na kraju dođe na svoje, samo treba biti dovoljno strpljiv i ne gubiti živce zbog trenutne situacije, koliko god nam ona izgledala loše, na kraju je sve to nepojamno sitan djelić vječnosti kojoj težimo.
Po ovom filmu je jedna poslastičarnica u Banjaluci dobila ime. Da li vas je to iznenadilo i jeste li je posjetili?
Mislim da je u pitanju kafe, slikao sam je, ali nisam ušao unutra. Bio sam to ostavio za neki drugi dan, a onda se ispostavilo da me je posao koji sam imao tamo toliko okupirao, da nisam stigao. Ali, budući da sam relativno često u Banjaluci, svratiću sljedeći put.
Vaš drugi film "Potera za Sreć(k)om" nije toliko dobro prošao kao prvi. Koliko je teško režiseru kad iza sebe ima jedan uspješan film, da ponovi taj uspjeh?
To ste čitali maliciozne kritike nekih sitnih zlobnika. Taj film, istina, nije imao toliko gledalaca kao prvi, ali je sasvim dobro prošao. Danas se čini da ga ljudi vole, kad su ga odgledali na TV-u. Mada, znao sam da je teško ponoviti uspjeh koji je imao film “Mrtav ladan”, biće teško svakim sljedećim filmom i pitanje je hoće li se ikada ponoviti. Prosto, previše je bio uspješan da biste sada to pokušali da dostignete. Zato me to i ne zanima. Ja se trudim da pravim filmove što bolje mogu, a kako će proći, to je često nedokučivo…
U filmu "Čitulja za Eskobara" pokrenuli ste temu promjene pola. S obzirom na to da ljudi na Balkanu i dan danas imaju predrasude prema tome, jeste li se pribojavali kako će film biti prihvaćen?
Nisam. I bio sam u pravu. Bili smo najgledaniji te godine. Mislim da ljudi na Balkanu nemaju u biti puno različitih predrasuda u odnosu na druge, a pod dva, taj film se suštinski bavi grijehom i oproštajem, kao i odnosem slučajnosti i predodređenosti… to je bitno. Promjena pola je stvar koja samo najbolje ilustruje to čime sam ja htio da se bavim. Tako je sa većinom filmova. Kad ih zagrebete, oni govore o nekim vječnim temama, a ostalo je samo oblanda.
Autor ste i prvog 3D filma koji je rađen na ovim prostorima- “Peti leptir”. Koliko je to bio težak zadatak?
To je bio zabavan zadatak, jer zbog specifičnosti tehnologije, morate drugačije da radite. Traži samo malo više rada nego inače. A meni rad nikada nije bio problem. Izvrsno iskustvo, i uvijek bih ga ponovio, ako mi se ukaže prilika.
Pored filmova, snimali ste serije "Dangube", "Kazneni prostor", "Crni Gruja", "Nadrealna televizija", radili u pozorištu. Šta Vam je najdraže da radite- film, serije ili predstave?
Sve je to jedna ista stvar, pričanje priče. Forma je samo nijansa. Set je set, rad sa glumcima je rad sa glumcima. Jedino što u pozorištu radite gospodski, u toplom, polako. Ovo ostalo je tereski rad. U stvari, treba stalno mijenjati, malo ovo, malo ono. Da se čovjek ne ucrvlja.
Radili ste skečeve za televizijski format "Šou svih vremena", Kakve utiske nosite iz tog projekta?
Taj projekat pamtim jer mi se tada rodila ćerka, prevremeno, pa sam sa seta jurio u Institut za neonatologiju, a usput sam i renovirao stan i imao stalne sukobe sa majstorima… Veoma čudan period u kojem mi je snimanje bilo neka vrsta terapije, odmora od svega ostalog. Znam da smo na setu muškarci jedni druge gnjavili djecom, jer nas je bilo nekoliko svježih očeva. Žene, koje se time obično bave, su ćutale i gledale nas kao ludake.
Vi ste režiser, scenarista, pisac, gitarista, pjevač, kantautor, DJ, kritičar, glumac, fudbalski komentator i kompozitor. Kako sve postižete i koji od ovih poslova Vam je najdraži?
Ja sam dio tih stvari bio, a samo nekim od tih poslova se i dalje bavim. Sebe doživljavam bazično kao pripovjedača, u bilo kom mediju da se izražavam. Kao R. L. Stevenson - pričam priče ljudima pored vatre.
Rok je muzika starih ljudi
S obzirom na to da se bavite i muzikom, kako komentarišete trenutno stanje u rok muzici? Ovi mladi bendovi što se pojavljuju posljednjih godina, ima li šanse da ožive rok?
Teško, jer je rok već muzika starih ljudi, a opet, ništa se novo već 50 godina nije pojavilo. Ne znam, i sam sam ostario, pa mi više nije važna budućnost roka. Uživam u muzici koju volim, baš me briga za sve ostalo.
Radili ste i dosta spotova, sa kim biste voljeli da sarađujete?
Nemam nekih ambicija na tom polju, manje više, sve sam ih ostvario. Sada se zadovoljavam da ponekad napravim neki spot prijateljima, za džabe… ako im baš treba.
Previše subjektivan za dokumentarac o Delči, potreban je pogled sa strane
Sa diplomskim radom - dokumentarac o Ivici Čuljaku, dobili ste nagradu. S obzirom na to da ste se družili sa Milanom Delčićem Delčom, jeste li razmišljali o tome da snimite dokumentarac o njim?
Ne bih mogao, previše sam subjektivan. Za kvalitetan dokumentarac o nekom, treba vam pogled sa strane. Ovako bi to bio dokumentarac i o meni. A to nemam namjeru da radim, nikada.
Bonus video:
