KOKICE

DUFF - Dopadljiva omladinska komedija

„Duff“ je pristojna komedija koja neće razočarati one kojima je namijenjena, a to su prije svega tinejdžeri
101 pregleda 0 komentar(a)
DUFF (Novina)
DUFF (Novina)
Ažurirano: 15.02.2019. 13:10h

DUFF - Dežurna Neugledna Drugarica (The DUFF, Ari Sandel, 2015)       

Teško je, ako ne i nemoguće, zrelom čovjeku dočarati sav fatalizam tinejdžerskih godina. Iskustvo ljude nauči da su muke mlađih obično manje ozbiljne od onih koje slijede, ali to ne mijenja njihovu uvjerljivost. Problemi sa ocjenama u školi, odnosom prema roditeljima, prihvatanjem od strane vršnjaka i strahom da li će se dorasti izazovu, često izazivaju više stresa i nervoze nego objektivno fatalniji događaji u kasnijem dijelu života. Srećom, mladost je sklona da lijepe događaje dodatno uljepšava, što olakšava probijanje kroz taj turbulentan period. O lijepim, ali i ružnim stranama odrastanja i srednje škole, govori komedija „DUFF - Dežurna neugledna drugarica“. 

Bjanka (Me Vitmen) je inteligentna tinejdžerka koja voli horor filmove. Njene dvije najbolje drugarice su Džes (Skajler Semjuels) i Kejsi (Bjanka Santos). Bjanka je potajno zaljubljena u gitaristu Tobija (Nik Eversmen), ali ne usuđuje se da mu to prizna. Prilikom razgovora sa svojim prvim komšijom, sportistom Veslijem (Robi Amel), Bjanka shvata da je upadljivo manje privlačna od svojih najboljih drugarica. U želji da se dopadne Tobiju, odlučuje da poradi na svom samopouzdanju. U tome joj pomaže fudbalski kapiten Vesli kome počinje da drži časove hemije.

Na osnovu sinopsisa, lako je zaključiti kako „DUFF“ liči na većinu omladinskih filmova. Recimo, „Ne možeš mi kupiti ljubav“ (1987) za osnovu ima priču o nepopularnom učeniku koji plaća vođi navijačica da se pretvara kako mu je djevojka mjesec dana. Ovdje su uloge preokrenute, pa Bjanka časovima hemije plaća Veslijeve savjete. Kako je riječ o komediji, jasno je da će se vremenom Bjanka i Vesli zbližiti, ali to čini da djelo šalje paradoksalnu poruku. Naime, Bjanki smeta što nije dovoljno popularna, iako sa ironijom komentariše društvene okolnosti u školi. Tako se nalazi u nemogućoj poziciji da ismijava ono čemu želi da pripada, pri čemu autori čak i ne prepoznaju ovo kao problem. Konfuzija postaje veća u prikazu maturske večeri. Bjanka na žurku dolazi sa svoje dvije najbolje drugarice koje joj služe kao pratilje. Time štreberka dolazi u centar pažnje, ali se potpuno ignoriše činjenica da je to moguće samo tako što će neko drugi (u ovom slučaju Džes i Kejsi) pasti u drugi plan.

Što se tiče borbe za popularnost, niko iskreno ne ismijava njenu besmislenost, jer sve ono što se Bjanki dešava gleda cijela škola. Umjesto da se istakne kako nema ništa loše u tome da se bude ugledan, ali nepopularan, autori čitav film baziraju na dopadljivosti nekoga ko je neugledan, ali popularan. Iako će u tekstu za školske novine Bjanka pokušati da se predstavi kao još jedna nesigurna tinejdžerka, film je ipak portretiše kao prilično samouvjerenu i željnu pažnje. Time je propuštena prilika da se prikaže ranjivost odrastanja, što bi bio slučaj kada bi se Bjankini problemi rješavali na periferiji, a ne u centru društvenog života srednje škole.

Scenario Džoša Kegana uspješno dočarava razuzdanost tinejdžerskih godina. Scena u kojoj Bjanka u robnoj kući isprobava robu ukazuje na bezbrižnu lucidnost koju je teško naći u bilo kom drugom uzrastu. Pored toga, film je nedvosmisleno savremen zato što ističe sveprisutnost društvenih mreža. Režiser Ari Sendel vješto prikazuje na koji način Internet utiče na odnose među tinejdžerima i to tako što kombinuje ono što se vidi na ekranu mobilnog telefona sa reakcijom vršnjaka. Tako se pokazuje da je današnja omladina pod većim pritiskom nego što je bila ranije, zato što zahvaljujući Fejsbuku i Tviteru svi znaju sve. Sa druge strane, poplava novosti dovodi do prezasićenja, pa iako je početni skandal veći, on se mnogo brže zaboravlja nego nekad.

„Duff“ je pristojna komedija koja neće razočarati one kojima je namijenjena, a to su prije svega tinejdžeri. Korektan scenario i dopadljivi likovi se lako mogu svidjeti i starijima, pri čemu idila traje sve dok se ne uvidi nesaglasje između onoga što junaci izgovaraju i kako se ponašaju. Opet, to ne mora nužno biti razlog za kritiku, već samo znači da je konfuzija tinejdžerskih godina vjerno prikazana. Možda čak i suviše vjerno.

Ocjena: 5/10