Luda noć u muzeju: Tajna farona (Night at the Museum: Secret of the Tomb, Shawn Levy, 2014)
Šezdesetih godina prošlog vijeka režiser Ričard Flajšer je filmom „Fantastično putovanje“ pokazao da se edukativni sadržaji mogu uspješno kombinovati sa avanturističkim. U tom djelu, nakon atentata na naučnika Jana Beneša, CIA okuplja tim tajnih agenata koje umanjuje i zajedno sa podmornicom ubrizgava u Benešov krvotok. Nakon toga, publika prati dramatičan pokušaj grupe da spasi Janov život i istovremeno nenametljivo uči o ljudskom tijelu.
"Noć u muzeju“ je na sličan način pokušao da pomiri istoriju i komediju. Naime, zahvaljujući drevnom faraonskom prokletstvu, noćni čuvar Leri (Ben Stiler) otkriva da eksponati u Američkom prirodnjačkom muzeju oživljavaju tokom noći. To gledaocima pruža priliku da upoznaju Džingis-kana, Atilu, Ivana Groznog i rimske legionare. Nastavak tog filma, odnosno „Smitsonijanska bitka“, više se fokusirao na američku istoriju, pri čemu je komediografski element gotovo u potpunosti istisnuo obrazovni. Ovaj trend se nastavlja i u trećem dijelu koji nosi naslov „Tajna farona“.
Tokom istraživanja piramida, grupa arheologa nalazi Akmenarovu tablicu koja može da poništi magiju oživljavanja eksponata. Godinama kasnije, tajnu tablice zna samo faraon Merenkare (Ben Kingsli) iz Britanskog nacionalnog muzeja. Leri ubrzo odlazi za London zajedno sa predsjednikom Ruzveltom (Robin Vilijams), legionarom Oktavijanom (Stiv Kugen), kaubojem Džededajom (Oven Vilson) i ostalim prijateljima. Tamo upoznaju legendarnog viteza Lanselota (Den Stivens), koji im pomaže, ali odbija da prihvati istinu kako je i sam muzejski eksponat.
Šon Levi, koji je režirao i prva dva dijela, odlučuje da u nastavku ništa ne mijenja. To znači da je riječ o dječijem filmu koji povremeno referira klasike. Na samom početku, prezentacija novog muzeja za koji je odgovoran Doktor Mekfi (Riki Džervejs) pokazuje kako je jedini način da se mlađoj generaciji približi istorija taj da se učini spektakularnom. Klasičan muzej više nije zanimljiv, pa ga je neophodno pretvoriti u cirkus. Tako će majmun Dekster visiti na užetu uz muziku iz „Odiseje u svemiru: 2001“. Dok je Kjubrik tamo prikazao evoluciju od čovjekolikog majmuna do čovjeka, Levi je odlučio da ukaže na devoluciju od čovjeka željnog znanja do individue koja teži površnoj zabavi. Za nove naraštaje, iskustvo muzejskih eksponata ima smisla samo ako se pretvori u šou što pokazuje kako sjutrašnjica gravitira Polovoj i Kornblutovoj „Reklamokratiji“.
Prilično oštru viziju budućnosti ovo naizgled naivno djelo daje i u sceni u kojoj majmun urinira po kauboju i legionaru kako bi ih sačuvao od vatre, odnosno vulkanske erupcije. Ovaj motiv je direktno preuzet iz Sviftovih „Guliverovih putovanja“, za koje se često previđa da su satirično remek-djelo namijenjeno odraslima, a ne bajka za djecu. Ovdje se, nažalost, posvete iscrpljuju, ako izuzmemo direktne ispraznosti kao što je muzika iz Hičkokovog „Psiha“ i jurnjava hodnicima po uzoru na „Osmog putnika“.
Što se tiče ostalih posveta, Levi najviše krade od sebe. Gotovo svaki detalj je preuzet iz ranijih nastavaka, pri čemu nagovještaj promjene daje izbor Doktora Mekfija za novog čuvara tajne, kao i scena u kojoj skulpture na ulici oživljavaju, čime se čudesna noć iz muzeja izmjestila na otvoren prostor. Ipak, dio u kome glavni junaci padaju niz Ešerove stepenice pokazuje da su mogućnosti za razvoj serijala neograničene, te da je insistiranje na skečevima sa ranije uvedenim likovima limitirajući faktor.
Neandertalci i predsjednik Ruzvelt su već relativno istrošeni kao zabavni elementi, što važi i za kostur Brontosaurusa. Proširenje priče na slikarstvo ili razrada gotovo hororične scene sa eksponatima iz Stare Grčke bi sasvim sigurno osvježilo film, ali je pitanje koliko bi se dopalo novim gledaocima. U želji da se ne rizikuje, ništa se i ne dobija, pa se tako treći nastavak „Noći u muzeju“ lako može zamijeniti sa bilo kojim od prethodnih, ukoliko gledalac propusti naslov na početku.
Ocjena: 5/10
Bonus video:
