Hrvatski glumac Goran Bogdan, tokom protekle decenije ostvario je veliki broj filmskih, pozorišnih i serijskih uloga, ali se u centru pažnje crnogorske publike ipak našao tek nakon glavne uloge u filmu Nikole Vukčevića, “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”. U razgovoru za “Vijesti”, Bogdan je pričao o ulozi Stanka, filmu, Podgorici, snimanju spotova, a na početku razgovora otkrio je kako je došlo do saradnje između njega i Vukčevića.
“Na tome treba zahvaliti producentu Ivanu Đuroviću, koji je sa mnom već sarađivao i koji me je i ranije zvao da učestvujem u projektima koji su rađeni u Crnoj Gori. On je taj koji me je preporučio Nikoli i na obostrano zadovoljstvo smo se tu našli, ali to je bila Ivanova inicijativa”, ispričao je on, a zatim objasnio zašto je prihvatio ulogu.
“Prvo sam pročitao scenario, hvala Bogu, i privukla me je priča. Mislio sam da se to može veoma dobro napraviti, a onda i entuzijazam cijele ekipe, pogotovo Nikole, a ja uvijek podržavam i više volim rizik i istraživanja, nego zatvorene velike produkcije”, ispričao je Bogdan, dodajući da je od samog početka osjećao da je i sam dio filma.
“Nikoli, uprkos finansijskoj situaciji vezanoj za film, nije bilo teško da dođe u Zagreb i isprobava sa mnom i da mi odgovara na sva pitanja i bude otvoren za sve predloge”, pohvalio je hrvatski glumac reditelja.
Iako je rođen u Bosni i Hercegovini, a radi u Hrvatskoj, ovaj glumac uspio je da sakrije svoj akcenat u filmu u kojem glumi Podgoričanina, a u tome su mu pomogli glumci sa kojima je radio na filmu “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”.
“Moram zahvaliti mojim crnogorskim kolegama i velikim prijateljima Branki Stanić i Mišu Obradoviću, koji su mi u svakom trenutku pomagali i Julija Milačić je dosta sa mnom radila”, kaže Bogdan i ističe da su ti glumci “otvoreni, divni ljudi, kakve dugo nije sreo”.
“Sad kad se sjetim toga, jer sam ja snimao prije četiri godine scene za film, nažalost zbog finanijskih razloga je puno vremena proveo u postprodukciji... pa kada se prisjetim snimanja, sjećam ga se sa nostalgijom iako je on tek nedavno premijerno prikazan”, pojasnio je glumac.
“To je relativno davno bilo, ali tu glumačku ekipu sam upoznao ranije, kada sam sa pozorištem dolazio u Crnu Goru. Tada sam glumio sa Srđanom Grahovcem i drugima. U Hrvatskoj sam glumio ranije i upoznao puno ljudi, ali mnogo mi se dopao kod njih taj žar uprkos problemima i, mogu reći u pozitivnom smislu, ta dječačka zanesenost tih ljudi”, opisao je on kolege iz Crne Gore.
Momčila Otaševića sa kojim glumi isti lik, ali u različitim vremenskim periodima, takođe je upoznao znatno ranije, ali se kaže, nisu dogovarali kako će oživjeti Stanka.
“Nismo se dogovarali u detalje, više smo se bazirali na osjećaje koji su nam zajednički, što nam nije bilo teško jer se znamo od prije. Momo mi je dragi prijatelj, volim ga sresti, družimo se i nije nam bilo teško pronaći zajednički osjećaj”, pojašnjava glumac i dodaje da Vukčević namjerno nije želio da im pokaže scene koje je drugi snimio.
“Pošto je to velika razlika, Momo glumi Stanka sa 15-16 godina, pa je namjerno ostavio da se vidi ta promjena na čovjeku koji je sam u svijetu 15 godina, bez majke, bez oca koji je ubijen, koji je sam odrastao u teškim uslovima, pa smo pokušali i na taj način da dočaramo tu njegovu crtu, odnosno otuđenost od samog sebe”, dodaje on.
S obzirom na to da Bogdan i Otašević fizički ne liče, u montaži su “dotjerani” detalji, poput oblika očiju, kako bi se razlika prevazišla.
“Ne znam šta je sve Nikola radio, ali je dugo bio u montaži... Vidim da je sve radio do detalja i da je sve radio za taj film”, zaključuje Bogdan, koji je dobro poznavao Podgoricu prije dolaska na set “Dječaka...”.
“Crnu Goru sam upoznao preko ljetnjih festivala, preko Kotor Arta, Budva Grad teatra, kasnije sam dolazio sa svojim matičnim pozorištem kada smo igrali predstave u Podgorici tako da sam, prije snimanja poznavao Podgoricu, a davno sam čak i snimao nešto u Podgorici sa Ivanom Đurovićem”, kaže glumac i dodaje da je bio upoznat sa terenom, jer je i prije snimanja došao ranije.
Po povratku njegovog lika iz Londona, taksista ga podsjeća da, dok je u Podgorici, mora svratiti na burek kod Š.T. Hamze, a Bogdan je otkrio koje mjesto on obavezno posjeti u glavnom gradu. “U sjećanju mi je 'Berlin', birtija kojoj se uvijek rado vraćam i to je uvijek bilo mjesto polazaka, odlazaka i susreta, a i blizu je pozorišta. Kad god dođem u Podgoricu uvijek tamo idem da se nađem sa Mišom, Kristinom, Srđanom, Zokijem i drugima. 'Berlin' je mjesto koje me, eto veže za Podgoricu i kojem se vraćam puno puta”, otkrio je on.
Bogdan je prije glume studirao ekonomiju, što je po njemu “irelevantno”.
“Nema tu neke odluke. Kao i danas svako dijete od 17 godina, šta sam ja znao šta me interesuje, ni dan-danas ne znam, a kamoli trada. Nema tu velike pompe, studirao sam ja i promet i građevinu sam upisao, ali to ništa nije značilo. To je traženje, nema tu nekog plana ili mudrosti, a i volim više da nema, da imam zanos umjesto neke proračunatosti”, ističe glumac.
Bogdan je za razliku od drugih glumaca, koji često kažu da su im svi projekti na kojima su radili podjednako bitni, imao nesvakidašnji odgovor.
“Uvijek mi je najdraži onaj na kojem trenutno radim, jer sam sav u njemu i mislim da postoji samo on dok to radim, a čim završim, drugi zauzima njegovo mjesto. To su slatke muke, kao kada pitate roditelja koje dijete više voli, ali postoji mala razlika u simpatiji”, zaključio je on.
A na pitanje, na kojem projektu trenutno radi, ipak je odlučio da taj podatak sačuva za neku drugu priliku.
“To još uvijek ne smijem pričati, ali kad bude vrijeme znaće se”, kazao je Bogdan.
Sapunice su "prebrza" forma za mene
Iako je u hrvatskoj sve popularnije snimanje sapunica, Goran Bogdan se nije previše upuštao u taj segment glume, a to objašnjava rječima:
“Jednostavno taj format je nešto što je za mene previše brzo, a ja sam veoma osjetljiv na to. Godinama sam postao osjetljiviji, ranije kao mlađi nisam, pa sam išao grlom u jagode, a takve odluke su kasnije dovele do neugodnog osjećaja, to je jedino mjerilo kojim se ja vodim u životu”.
Bogdan dodaje da ne pravi planove kada je karijera u pitanju i da ne razmišlja previše o daljoj budućnosti, te da je jedina stvar koja ga sprečava da glumi u sapunicama brzina tempa snimanja.
“Prosto ne bih bio zadovoljan, a ja ne volim kada sam nezadovoljan sobom. To je problem zbog kojeg se ja ne slažem sa sapunicama. Nemam problema sa tim formatom, ali kad bi se to radilo u brzini koju ja mogu pratiti. Bez obzira na sve drugo što nosi, novac i popularnost, jer me ni jedno ni drugo ne zanima”, kaže on i ističe da su sapunice legitimna forma kao i svaka druga.
Učešće u spotovima i muzika kao satisfakcija
Ovog hrvatskog glumca, osim u pozorištu, filmovima i serijama, publika je mola da vidi i u muzičkim spotovima, a posljednji u kojem se pojavio je “Dan D” Nine Badrić.
“Nije to ništa specijalno, to je saradnja na prijateljskoj osnovi. Mi se znamo od ranije i jednostavno nije bilo razgovora ni dogovora i nije bilo pogovora da li ću pomoći svojoj koleginici, osobi koju veoma cijenim, kao i njenu karijeru i koju smatram ozbiljnom umjetnicom, tako da mi to nije bio problem”, pojasnio je on.
Bogdan se između ostalog pojavljuje i u spotu benda Zebrax za pjesmu “Nemamo vremena za žurbu” u kojoj gostuje frontmen Zostera, a režirao je i video zapis za numeru “Neustrašivi” Elementala.
“Inače sve spotove koje sam radio, svi su bili na prijateljskoj osnovi... Nemam ja neku posebnu želju, niti satisfakciju, estetstku ili umjetničku sa spotovima, to su prijateljske varijante. Muzika je dio ovog posla i kada se uključi prijateljstvo to je mjesto ugodnog susreta”, zaključio je on.
Bonus video:
