MI SMO NAJBOLJE!

Savršeno jednostavan film

57 pregleda 0 komentar(a)
Mi smo najbolje
Mi smo najbolje
Ažurirano: 17.02.2019. 09:14h

Mi smo najbolje!  (Vi är bäst!, Lukas Moodysson, 2013)     

Pank je umro. I od tada, svakih desetak godina, umire ponovo. Da bi se ova tvrdnja mogla shvatiti u potpunosti, neophodno je na početku razmotriti šta pank uopšte predstavlja. U biografiji „Pjesme iskupljenja: Balada o Džou Strameru“, pisac Kris Salevic daje ikoničan prikaz života lidera Kleša i analizira njegov politički aktivizam. Tu se može pročitati da će Stramer ostati panker do smrti i da to neće imati veze sa muzikom koju svira. Sa druge strane, prvih pet minuta  epizode o panku Bi-Bi-Sijeve serije „Ples na ulici“ prikazuje imanje pjevača Seks Pistolsa, Džonija Rotena. Ako gledalac propusti početak, teško može pretpostaviti da emisija nije o Majli Sajrus, već da je riječ o prebivalištu zakletog borca protiv društvene nejednakosti.

Citat o tome da je pank mrtav je upravo baziran na činjenici da vječiti buntovnici prije ili kasnije otkriju da borba protiv sistema, koja odlično zvuči u teoriji, u praksi često vodi neromantičnom siromaštvu. Ipak, sama težnja za promjenom kao da nikada ne umire, zato što mladost često ne misli o posljedicama, ali zato ponekad misli o budućnosti. Sve ovo, pa i mnogo više, analizira film „Mi smo najbolje!“ koji kroz prizmu odrastanja u Stokholmu početkom osamdesetih daje realan osvrt na tinejdžerske godine, a ujedno i definiše duh panka bolje od svih dokumentaraca koji se bave njegovom istorijom.

Bobo (Mira Barkhamar) je tinejdžerka koja u srednjoj školi upoznaje Klaru (Mira Grosin) i sa njom osniva ženski pank bend. Problem je što ni Bobo ni Klara ne znaju da sviraju, zbog čega ubrzo u pomoć zovu povučenu Hedvig (Liv Limojn).  Kultni režiser i scenarista Lukas Mudison opisuje odrastanje u Švedskoj prije par decenija, pri čemu nostalgija izvire ne iz uljepšavanja prošlosti, koliko iz dočarane dirljivosti. Većina filmova koji se bave tinejdžerima ih analizira kroz prizmu odraslih, dok „Mi smo najbolje!“ uspjeva da uhvati suštinu odrastanja. Tu je nezrelost, ali i bunt; radost, ali i tuga. Razgovori naših junakinja zaista jesu razgovori mladih ljudi, a ne ono kako odrasli, ma kako inteligentni, zamišljaju da osobe u tom uzrastu govore. Za razliku od filmova koji fetišizuju osamdesete ili ih prelamaju kroz prizmu sjećanja, Mudison uspjeva da taj period prikaže realno, slikajući njegovu dosadu podjednako kao i nevinost.

Bend, koji Bobo i Klara osnivaju, počinje kao vaspitni pokušaj da se metalcima iz omladinskog centra, odnosno grupi Čelična pesnica, oduzme termin, i to zbog lošeg ponašanja. Ubrzo komponuju pjesmu „Mrzim sport“ koja vremenom dobija političku poruku, mada je pravi motiv manje prozaičan i tiče se iritantnog profesora fizičkog vaspitanja. Slijedi upoznavanje sa članovima drugog pank benda, prvo pijanstvo, zaljubljivanje, svađa i pomirenje. Kulminacija je nastup grupe koja se raspadne prije nego što i stigne da se formira, a koji nužno završava skandalom. To nije skandal koji će potresti muzičku scenu, ali iako su mu razmjere strogo lokalne, to ne šteti njegovoj univerzalnosti.

Dramski vrhunac filma je trenutak u kome osoblje centra za mlade tvrdi kako su najbolji bend Čelična pesnica, dok Bobo, Klara i Hedvig ne pristaju i tvrde da su upravo one najbolje. Ne postoji apsolutno ništa što bi im svijet odraslih mogao nametnuti, uključujući tu i estetski kriterijum. Svima onima, koje zanima definicija panka, ova scena pokazuje u čemu je njegova prava suština više nego svi biopici o drogiranom Sidu Višizu. 

Odnos tri drugarice ne krije iznenađenje koje bi pokvarilo njegovu uvjerljivost. Suptilna i introvertna Bobo je manje privlačna od Klare, što dovodi do neobičnog i prilično realnog ljubavnog trougla u kome će izvući deblji kraj. Tako gdje bi manje talentovani autori natjerali svoje junake uzmu Prozak, Mudison prikazuje Bobo koja šeta po sniježnom krovu čime u potpunosti razotkriva osjetljivost koja prati taj uzrast. Lirika ove scene je tolika jaka, da bi u nepostojećoj pank verziji stripa „Ispod pokrivača“ Krejga Tompsona ovo vjerovatno bio najupečatljiviji kadar. I upravo zbog toga, „Mi smo najbolje!“ je koliko jednostavno savršen toliko i savršeno jednostavan film.

Ocjena: 9/10