Ivanović: Baviti se politikom u Crnoj Gori je apsurdno

"Ja se uvijek pitam šta je sa čovjekom, koji ima toliku glad da vlada drugim ljudima i da se nešto pita, a pri tom je ‘šupalj"
141 pregleda 5 komentar(a)
Mladen Ivanović, Foto: Dragana Šćepanović
Mladen Ivanović, Foto: Dragana Šćepanović
Ažurirano: 09.08.2018. 18:12h

Reditelj i ekološki aktivista Mladen Ivanović, dobitnik nagrade na Mini Pitch-u u okviru 32. Filmskog festivala Herceg Novi za projekat “Posmatrač” i autor dokumentarnih filmova o borbi mještana Beransela i park šumama Podgorice, za sebe kaže da je „neko ko pokušava da otkrije pravu prirodu i nju istu živi“. Ne voli kategorizacije, svijet oko sebe posmatra slojevito i zadovoljan je efektima onog što je postigao snimajući filmove o crnogorskim ekološkim problemima.

"Najteže pitanje, koje čovjek može da dobije je ko je on. Ne volim kategorizacije, ali, najgrublje rečeno, možda sam neko ko pokušava da otkrijepravu prirodu i nju istu živi. Postoje slojevi i slojevi... Tako posmatram i svijet i ljude, pa i sebe”.

Svjestan je, kaže, da je dio manjine u Crnoj Gori, to jest, onih koji pokušavaju da otkrivaju sebe i društvo u kojem žive i sve to sprovedu u djelo. Zbog toga što je sve manje takvih, tvrdi reditelj, živimo kako živimo.

Ivanovićev film "Između rijeke i ljudi" je priča "najvećoj građanskoj inicijativi, dugoj institucionalnoj borbi“ i istrajnosti i žrtvama mještana Beransela, koji su, na kraju, i zaustavili dalje deponovanje smeća na Vasovim vodama. Nagrađen je na Balkan New Film Festivalu u Stokholmu, u konkurenciji 15 dokumentaraca iz cijelog svijeta. Ivanović, međutim, kaže da ga nije emitovala ni jedna crnogorska televizija. Ipak, zadovoljan je efektima tog filma.

"Naročito sa tim filmom smo uspjeli u namjeri, a to je da se zaustavi dalje deponovanje na Vasovim vodama. Zadovoljan sam kao i učesnici te borbe. Tamo se desilo čudo. Smijenjena je vlast u Beranama, a kasnije i zaustavljeno deponovanje smeća na Vasovim vodama. Bio sam svjedok prvog i, za sada, jedinog fenomena u Crnoj Gori, kada je riječ o građanskom aktivizmu. Bilo je oko 70 blokada, mnogo hapšenja, u jednom danu je uhapšeno 100 ljudi, hapšeni su ljudi d 80, 90 godina...Dosta je žrtve podneseno“, sjeća se Ivanović borbe.

Prebacivanje odgovornosti s lokalne na državnu vlast i obrnuto, smatra Ivanović, osujeti rješavanje mnogih problema. Uz sve to, tvrdi, postoji i javnost kojom je lako manipulisati, ali i pojedinac koji pristaje na tu manipulaciju, "jer je tako oslobođen odgvornosti da djeluje i "ima pravo" da kritikuje, ne čineći ništa". Bavljenje politikom u Crnoj Gori, kaže on, je apsurdno.

"Ja se uvijek pitam šta je sa čovjekom, koji ima toliku glad da vlada drugim ljudima i da se nešto pita, a pri tom je ‘šupalj"

"Čak mislim da se ovdje politikom i smiješno baviti. Na primjer, u Beranama, nova vlast je pokazala da je, u mnogo čemu, slična predhodnoj. Istina, zaustavljeno je deponovanje smeća na Vasovim vodoama, ali se sada tamo priroda radi svoj posao, a da bi se taj problem riješio na takav način biće potrebno nekoliko hiljada godina. Potrebno je probleme u korijenu sjeći. Vlast i opozicije pokazale su da imaju istu svijest. Žele da vladaju. Ja se uvijek pitam šta je sa čovjekom, koji ima toliku glad da vlada drugim ljudima i da se nešto pita, a pri tom je ‘šupalj’“.

Spot za Rudolfovu pjesmu “Desperado” šalje jasnu poruku

Ivanovićev film „Između rijeke i ljudi“ prikazan je i na kolašinskom Festivalu aternativnog tetara „Korifej“, a pored toga, on je i autor video spota za pjesmu „Desperado“ kolašinskog rok benda „Rudolf“. Junakinja tog spota, kolašinska glumica Anđelija Rondović, u spotu čak i u toalete ide sa pancirom, a reditelj je poslao i poruku da je u poslednjih 25 godina Iz Crne Gore otišlo 140.000 ljudi.

„Spot je neka vrsta artefakta, samo da ostane zabilježeno da je u jednom vremenu bilo nečeg „zdravog“, da je neko digao glas, poručio, nešto uradio... Ne vjerujem da išta bitnije može da promijeni. Međutim, kao takav treba da postoji...“

Ivanović kaže da mu je budizam najbliže shvatanje života. Crnogorsko, kao i evropsko društvo, tvrdi, još nije spremno za takvo gledanje na sebe i svijet. Budizam, objašnjava on, zahtijeva rad na sebi, a glavna prednost je samotkrivanje i uvid.

"Njihovim razvojem dolazi do smirenja. Smirenjem, širom slikom i kontekstom vidimo gdje smo i ko smo. Za budizam se, pogrešno, povezuje trpljenje i ćutanje. Međutim, budisti nijesu budale, oni jasno kad vidiš da nešto nije dobro i odgovorni su, ako imaju svjest o tome, da reguju. Meni se čini da djelujem tako. Glavni je mentalni razvoj“.

Bonus video: