Glumica Anđelka Prpić sa monodramom “Šta me snađe” gostovaće u Crnoj Gori. Naime, 11. jula publika će imati priliku da monodramu odgleda u Herceg Novom, dok će dan kasnije sa predstavom “Šta me snađe” Anđelka gostovati i u Tivtu.
Ova sjajna komedija do sad je pobrala simpatije u mnogim gradovima širom ex-Yu prostora, a ova vrlo životna komedija za koju, gdje god da se igrala, tražila se karta više.
Anđelka je glavni protagonista ove fantastične predstave, nastale iz pera Nebojše Romčevića, a u ovoj monodrami igra Jovanku Joku Jakovljević, bankarku staru 32 godine.
U predstavi, Anđelka je jedna mlada žena koja gradi karijeru onim što ima (pameti i znanja ponajmanje) u surovom korporativnom svijetu. Sasvim slučajno se našla pred dilemom: čast i bračna vjernost ili uspon u karijeri? Takvu dilemu ne može da razriješi sama: čitava vojska likova joj u tome pomaže stvarajući još veću konfuziju u njenoj praznoj glavici, a direktorov sin samo što nije ušao u njenu sobu... Ovaj je svijet skrojen tako naopako, da izgleda da je svaka žena, bar jednom naletjela na svog Harvija Vajnstajna. Predstavu je režirao glumac Branko Đurić Đuro. Predstava je nastala u produkciji beogradske producentske kuće GMR.
Gostujete sa monodramom “Šta me snađe” u Herceg Novom i Tivtu, koja je kombinacija televizijske i pozorišne predstave. Pošto ste imali sa ovom predstavom turneju po čitavoj Srbiji, kakvi su najčešće utisci publike nakon iste?
Ova predstava je komedija i ima za cilj da zabavi publiku, ali i da ih zapita šta bi oni uradili da se nađu u istoj situaciji. Takođe publika učestvuje u predstavi, pa od njih zavisi i moja igra.
S obziom na to da je monodrama najzahtjevniji oblik pozorišnog djela, koliko Vam je trebalo, nakon što ste pročitali tekst, da se odlučite da radite ovaj projekat?
Istog trenutka sam znala da želim da radim ovaj tekst. Samo sam se plašila da vjerujem u sebe ovoliko. Nebojša Romčević, pisac, tvrdio je da je to tekst pisan po mojim mjerama. Na svaku moju nedoumicu tješio me kako će sve biti odlično, samo treba da stanem na scenu i prepustim se. Sada poslije 70-ak izvođenja, čini mi se da je bio u pravu.
S obzirom da u predstavi dočaravate 12 potpuno različitih likova, koliko Vam je taj dio “zadao muke”?
To je draž. Oživjeti toliko likova, u kojima publika prepoznaje sebe ili svoje najdraže, to mi je omiljeni zadatak. Mada Nebojša tako piše da zaista nije teško to proizvesti u djelo. Muka je bila sinhronizovati se sam sa sobom. Ali sada sve te muke djeluju smiješno... Muka je sada osvojiti publiku u svakom mjestu... Ali to vjerovatno tjera glumca naprijed.
Kad je glumac sam na sceni mnogo je teže da iznese kompletnu predstavu. Ima li tokom izvođenja prostora za improvizaciju ili se držite napisanog teksta?
Kako je stvar “lijegala” tako sam se i ja opuštala. Bez dobrog temelja nema improvizacije u bilo čemu... Tek kada tačno znamo šta, kako i zasto radimo, onda ima prostora da to i ponekad nadogradimo... U slučaju ove predstave, i sama publika polaže i određuje pravac improvizacije. Meni se čini da kako sve više uživam igrajući, tako i sama predstava mijenja svoje ruho.
Publika je navikla da je kroz projekat “Anđelka i Andrija” uvijek nasmijete. Hoćete li dogodovštine i situacije sa kojima se susreće Jovanka Joka Jakovljević muškarce više nasmijati ili čak i zamisliti? Nažalost, nema mnogo muškaraca u pozorištima, to je statistika predstave “Šta me snađe”. Svakako se nasmiju, jer vide stvari ogoljeno, a ne za njih servirano. Čini mi se da može biti i poučno za njih.
Tema predstave je aktuelna, govori o ženi koja gradi karijeru u surovom korporativnom svijetu. Spremajući se za predstavu jeste li imali priliku da od žena iz tog svijeta čujete neka njihova iskustva?
Nije lako govoriti o svemu tome, jer vas odmah, kakav god ishod bio, uvuče kao aktera u neku priču, a namjera vam je bila miljama daleko. Nedavno sam od koleginice na radiju čula kako je ona sama bila u toj situaciji, međutim ona je priču o tome okrenula na šalu, kako na kraju i mi u monodrami takođe činimo. Sve se lakše proguta i svari ako je situacija olakšana i nije bauk onima kojima se dešava.
Pošto muškarci vladaju ne samo korporativnim svijetom, već i mnogim drugim branšama, može li se jedna pametna, obrazovana i ambiciozna žena izboriti sa svime što joj se nameće?
Nije lako, čini mi se. Pretpostavljam da je moguće uz ozbiljnu organizaciju i malo odricanja. Jedino se plašim da u tome ne izgubimo ženstvenost i od silne želje za ravnopravnošću otjeramo muškarce.
Režiser predstave je glumac i muzičar Branko Đurić Đura. S obzirom na to da je on uspješan kad su u pitanju projekti koje pred publikom mora sam da iznese, kakva je bila saradnja sa njim i koliko Vam je značilo njegovo iskustvo?
Sa njim je uvijek lijepo i poučno. Prije svega zabavno. Osim dosjetki, savjeta glumačkih, od najvećeg značaja mi je bila njegova vjera u mene. Sigurnost da ja to mogu i da će sve biti kako treba. Kao što je i bilo...
Predstavu će imati priliku da vidi publika u Tivtu, hoćete li monodramu “Šta me snađe” predstaviti u još nekim djelovima Crne Gore tokom ljeta?
Herceg Novi i Tivat ćemo obići sada, 11. i 12.7. Nakon toga odmaramo, ali tu smo i spremno čekamo nove pozive i nova igranja.
Bonus video:
