MIMA KARADŽIĆ ZA "VIJESTI"

Sve se pretvorilo u dobar adrenalin

Slavni glumac o povratku na “daske koje život znače" poslije višegodišnje pauze, kao i drugim projektima koje radi
2635 pregleda 0 komentar(a)
Povratak tetru: “Feliks”, Foto: Zvezdara teatar
Povratak tetru: “Feliks”, Foto: Zvezdara teatar
Ažurirano: 17.05.2019. 14:03h

Milutina Mimu Karadžića publika je inače najviše navikla da gleda u TV serijama i filmovima, posebno posljednjih godina. Jedan od najpoznatijih crnogorskih glumaca međutim napravio je iznenadni zaokret i vratio se u pozorište poslije više godina odsustva. Mada to ne znači da neće nastaviti da radi serije i filmove, kazao je on.

Karadžić se poslije 15 godina vratio u beogradski Zvezdara teatar gdje igra naslovnu ulogu u predstavi “Feliks” po scenariju Vladimira Kecmanovića i u režiji Darka Bajića. O tome kako se našao opet na sceni i da li ćemo ga tu gledati i u budućnosti, kao i o novim projektima, te crnogorskoj kinematografskoj sceni pričao je u intervjuu za “Magazin”.

Kako je došlo do Vašeg povratka u pozorište, u Zvezdara teatar poslije 15 godina?

Ja sam prije otprilike šest godina izašao iz Ateljea 212. Tamo sam bio 25 godina i onda sam se nekako zasitio toga da budem službenik pozorišta. Nisam se zasitio scene, nego prosto tako. A onda sam radio puno, jako sam puno snimao, bio sam i koproducent u tim snimanjima i to je dosta bilo naporno.

To je period kad se radila “Budva na pjenu od mora” i “Gorčilo” i “Biser Bojane”, “Komšije” sa preko sto epizoda... I onda sam ušao u tu priču, a zakon koji je tada izašao u pozorištu glasio je da se mladi glumac može primiti samo pod uslovom da neko od postojećih glumaca ode u penziju ili napusti tu poziciju.

Tad je meni palo na pamet zašto ja ne bih otišao i uzeo otkaz iz pozorišta, napravim žurku za sebe sa svim većim glumcima iz Beograda u Ateljeu 212, i na moje mjesto dođe jedna mlada glumica koja će ako bog da u sljedećih 25 godina sama sebi da stvori i ime i prezime i platu i sve ostalo. I da odigra repertoar.

To je bila moja ideja, a kad sam izašao iz Ateljea već sam bio odavno prestao da igram u Zvezdara teatru, koje je moje omiljeno pozorište, gdje sam radio najbolje predstave i mnogo toga... I reditelj Darko Bajić me sretne negdje zimus i kaže mi da je “ovaj Kecmanović napisao neki tekst, ‘Feliks’”, da izvučemo to iz romana, pa da vidimo što i kako. Ja to pročitam i dopadne mi se i tako sam ušao u priči.

Prema meni je napravljena podjela uloga i tako smo došli do ovoga. Sad igramo predstavu koja je spektakularna, u onom smislu da svako veče kad igramo, a igramo je dosta često, rasprodato je sve i dočekaju nas ovacije. Fino je biti u tome.

Sa Bajićem ste imali prvu saradnju još u seriji “Sivi dom”, je li to dugogodišnje poznanstvo uticalo na ostvarenje saradnje?

Da, mi se znamo, mi smo drugari bez obzira na bilo što. Ali da, tu smo se prvi put sreli i upoznali u “Sivom domu”. To je bilo poslije moje Akademije, praktično sam bio sa studija ušao u tu priču i to je bio veliki posao i za Darka i za mene i za sve ostale koji su učestvovali. U svakom slučaju, mislim da smo napravili dobru predstavu i da se ova saradnja isplatila.

Kakav je za Vas lično bio povratak na “daske koje život znači”?

Ne mogu reći da mi je bilo svejedno. Nije. Naravno, imao sam više ne treme, nego uzbuđenja, ali mi se to pretvorilo u neki dobar adrenalin. Vjerovao sam u tu priču, u tu predstavu, u tog lika kojeg igram - Feliksa, kojem je sve podređeno i koji vuče cijelu tu priču. Ispalo je dobro, premijera i pretpremijera su prošle spektakularno i izgleda da je to bio dobar potez.

Publici ste poznatiji iz filmova i serija, da li ćemo Vas ubuduće možda više gledati u pozorištu?

Gledaćete me u pozorištu, “Feliks” gdje će sve gostovati i što i kako dalje - to već ne znam, ali već smo dogovorili sa Zvezdara teatrom da ćemo uraditi i novi komad i to će biti sasvim drugačija priča. No ono što je zanimljivo, kad pominjete serije, je da smo upravo ugovorili da od 10. juna počinje da se snima osam epizoda po sat vremena serije “Biser Bojane” i novi film. Tako da smo u tom poslu do avgusta, bićemo dolje i RTS će prikazivanjem te serije napraviti najveću reklamu za Ulcinj, veću nego ikad ikog u Crnoj Gori.

Kratko bih se vratio na pozorište, da li je ovo samo izlet ili ćete nastaviti?

Definitivno ću nastaviti. Ova predstava će da ide, pa će da ide. A što ne bih igrao i još neku predstavu. Kažem, ne mogu da se vratim u pozorište da budem na plati i u obavezi te vrste, ali da igram kao gost ovako, to mogu i to definitivno hoću. Zato mi odgovara Zvezdara teatar, jer je to pozorište koje nema svoj ansambl, nisi tamo zaposlen, nego po dogovoru radiš predstave, pa tako i ja. Što znači da ćemo raditi “Feliksa” sve dok ne krenem na Adu Bojanu na snimanje serije. A onda od septembra nastavljamo. Ono što je najdivnije je što je predstava uspješna i doživljavamo ovacije svaki put i to je jedan zaista lijep osjećaj.

Bili ste i specijalni gost u “Dojč caffe”, kako gledate na ove nove generacije crnogorskih glumaca i produkcije?

To mi je bilo milo. Vrlo se radujem kad neko krene iz Crne Gore da radi nešto novo, kad krenu neke nove forme i to iz sve snage podržavam. Dušan Kovačević kad me pozvao, svaka mu čast, on je veliki borac. Što god ko misli o “Dojč caffe” je jedna gledana, fina komedija i pokazalo se da se može na taj način. Kažem opet, Dušan je borac koji je spreman da se probije, da napravi i snimi to. Ja ne sumnjam da ima ljudi koji to mogu bolje, ali neka pokušaju.

Ovako dok god ne snimi neko bolje, mi gledamo ono najbolje. To je neki naš mentalitetski odnos u smislu da ljudi vole da pričaju da nešto ne valja, ali ajde napravi ga ti. Napravi bilo što. Danas ima mnogo ljudi koji nisu napravili nikad ništa, a sve u životu komentarišu ovako i onako.

Dušan Kovačević je čovjek koji je stvorio tu seriju, izborio se i za scenario i za ekipu, svakog gosta je on pozvao i doveo i ugostio. To je sve jedna sjajna priča i ja je pozdravljam, kao što pozdravljam svakog čovjeka koji će sjutra u Crnoj Gori da se izbori za nešto svoje, umjesto da sjediš kući ili u kafiću i komentarišeš što neko radi.

Iza Vas je dosta danas već legendarnih uloga iz serija i filmova, imate li omiljenu, neku po kojoj najviše želite da Vas ljudi pamte?

Sa ulogama je kao sa djevojkama u životu. Najbitnija i najbolja ti je ona posljednja. Prema tome, sad smo u poslu za “Biser Bojane” i taj Nikola Popović kojeg igram, volio bih da me ljudi pamte najviše po tome. To tako sad ide.

“Biser Bojane” se snima u junu, na jesen na RTS-u

Protekli period obilježile su saradnje sa Vašim bratom na “Budvi na pjenu od mora” i “Gorčilu”, ima dakle još projekata u najavi?

Da, ima, mi ćemo na jesen napraviti jedan projekat, ali sad radimo “Biser Bojane”, što nije malo, to je osam sati programa, igranog filma. To ćemo početi 10. juna u Ulcinju, snimanje sa velikom ekipom, samo tehničara ima 50-60, glumci su iz Crne Gore i Srbije i biće zanimljivo.

Kad bi to trebalo da krene sa emitovanjem?

Već je dogovoreno da će da krene na RTS-u u septembru, a ostalo ćemo da vidimo što, kako i s kim.

Dosta ste pominjali, pogotovo za seriju “Budva...”, koliko Vam je bitna promocija Crne Gore kroz nju, jeste li zadovoljni rezultatima u tom smislu?

Pitanje je koliko Crna Gora zadovoljna. Mi smo jako zadovoljni. Napravili smo to i ta serija je prepoznata svuda u regionu i emituje se čak i sad, ljudi to vole da gledaju i imaju veliku radoznalost kad je u pitanju crnogorsko primorje. Ali mislim da će “Biser Bojane” napraviti od Ulcinja to puta četiri. Jer sad smo spremniji, imamo i bolju tehniku, dobar scenario, baš mislim da ćemo to uraditi na pravi način. Koja će to televizija u Crnoj Gori emitovati, vidjećemo. Zavisi koja će i da li će ijedna biti zainteresovana. Ni to mi ne bi bilo iznenađenje, jer recimo “Budva...” je prošla svuda fenomenalno, osim u Budvi. Samo tamo imaš ljude koji kažu “ah, što znam, moglo je to bolje”.