Ne ismijava vjernike, već licemjere

Scenarista, režiser i glumac nove HBO serije priča o svom posljednjem projektu
1997 pregleda 1 komentar(a)
"Čestiti Džemstounovi", Foto: HBO
"Čestiti Džemstounovi", Foto: HBO

Deni Mekbrajd, poznat po ulogama u “Zamjenici direktora” i “Na istok i dolje”, vratio se HBO produkciji u okviru humorističke serije “Čestiti Džemstounovi” (“The Righteous Gemstones”), koja će moći da se prati od ponedjeljka, 19. avgusta na HBO GO platformi kao i na HBO kanalu u terminu od 21 sat.

Ova serija, čija će prva epizoda trajati sat vremena, a svaka naredna po pola sata, prati svjetski poznatu porodicu teleevanđelista sa dugom tradicijom devijantnog ponašanja, pohlepe i humanitarnog rada - a sve to u ime Isusa Hrista. Mekbrajd će tumačiti glavnog lika, Džesija Džemstouna, koji sebe vidi kao buntovnika među sveštenstvom. On preuzima ono što je njegov otac Ilaj Džemstoun izgradio, i prilagođava sveštenički rad savremenijoj publici.

U razgovoru za HBO, koji za Crnu Goru ekskluzivno prenosi dodatak “Play”, Mekbrajd koji potpisuje i scenario i režiju, pričao je o ovom projektu i svojoj ulozi.

Šta te je inspirisalo pri radu na ovoj seriji?

Ideja o megacrkvenoj porodici i njeno portretisanj skoro kao mafijaške porodice. Nešto u svemu tome je djelovalo komično i bogato. Želio sam da napravim ekipu sa puno likova, pa sam vizualizovao ovu porodicu i ona je vrlo brzo za mene postala stvarna. Odrastao sam u veoma religioznoj porodici, kao dječak sam išao u baptističku crkvu, a moji roditelji su bili vrlo angažovani u njoj, dok je moj ujak bio sveštenik.

Zašto je svijet organizovane religije plodno tlo za komedije?

Puno puta kada bih gledao komediju smještenu u religioznom svijetu, osjećao bih da nije dovoljno zabavna. Mislim da je to zato što ljudi koji ih prave osjećaju prezir prema religiji i ljudima od vjere, tako je djelovalo kao da ismijavaju ljude na osnovu njihovih ubjeđenja, a meni je to jeftino. Zbog toga što ranije nisam vidio dobru seriju pomislio sam da bih mogao da napravim nešto autentičnije.

Tako da serija nema namjere da bude antireligiozna?

Nadam se da je ljudi neće doživjeti tako. Činjenica da je moj ujak sveštenik, a moja porodica veoma religiozna natjerala me je da se zapitam: ko je ciljna grupa ove serije? šta želim da poručim? Tako sam došao do zaključka da ne želim da upirem prstom u ljude koji su vjernici, već u licemjere i porodice koje eksploatišu religiju zarad sopstvenih koristi, što ih na kraju dovodi do toga da izgube dodir sa religijom.

Serija na početku izgleda kao satira, a kasnije prerasta u porodičnu dramu. Da li si pokušao da se poigraš sa očekivanjima publike?

To je ono što volim kod televizije - to što ima poglavlja. Zato sam probao da pratim ono što imaju romani koji mi se dopadaju.

Dok čitaš knjigu pratiš jednog lika, a onda u četvrtom poglavlju predstavlja ti se detaljnije neki do tada sporedan lik što te vodi u neočekivanom pravcu. To smo željeli da uradimo i ovdje.

Ušli smo u seriju kroz oči mog lika, predstavljajući njegove probleme, ali se ubrzo upoznajemo i sa drugim junacima

Iako su likovi loši, na kraju možemo zateći sebe kako ipak navijamo za njih?

Sa svima njima ideja je bila da ih ne osuđujemo, ali i da ne navijamo za nekoga ko je pravi kreten. Ali našem svijetu na kraju dana je ipak potrebno malo empatije.

Bonus video: