MLADA GLUMICA I GLAVNA JUNAKINJA FILMA "ISKRA" ZA "VIJESTI"

Jelena Simić: Snimanje filmova u Crnoj Gori je kao bavljenje ekstremnim sportom

Osim u "Iskri", publika će mladu glumicu u bioskopima moći da gleda i u filmu "A Balkan Noir", koprodukciji Švedske i Crne Gore
502 pregleda 0 komentar(a)
Jelena Simić, Foto: Damir Ljaljević
Jelena Simić, Foto: Damir Ljaljević
Ažurirano: 14.01.2018. 12:56h

Lik Iskre iz istoimenog filma Gojka Berkuljana prilikom prikazivanja na Montenegro film festivalu u Herceg Novom i Podgorica film festivalu, proveo je publiku kroz triler priču o ubistvima, korupciji, novinarstvu, ali i roditeljskoj ljubavi, a da su režiser, scenaristi, glumci i ostali članovi ekipe “Iskre” uradili dobar posao, pokazali su dugi aplauzi nakon obje projekcije.

Za oživljavanje lika mlade novinarke koja nestaje tokom pokušaja da rasvijetli ubistva koja su se dogodila ’90-ih godina prošlog vijeka, a u vrijeme njenog djetinjstva, bila je zadužena glumica Jelena Simić, koju će u ovoj ulozi, već u narednim mjesecima na velikom platnu vidjeti i šira podgorička publika.

Članica Gradskog pozorišta bila je raspoložena da sa čitaocima “Vijesti” podijeli detalje o nastanku filma, razlozima zbog kojih je prihvatila ulogu i anegdotama sa seta, a otkrila je i zbog čega preporučuje crnogorskoj publici da pogleda ovo ostvarenje.

“’Iskra’ je diplomski film Gojka Berkuljana, koji se sticajem okolnosti i zahvaljujući velikom trudu i posvećenosti, pretvorio u dugometražni film vrijedan pažnje. Preporučujem ga, jer je dokaz da mladi umjetnici kod nas mogu da se izbore sa ovakvim zadatkom, čak i kada izostane neophodna podrška“, govori ona.

„Dalje ne bih pisala neke hvalospjeve, mislim da će svi oni koji su zainteresovani da vide kako nove generacije umjetnika kod nas stvaraju, doći da ga pogledaju i unaprijed im hvala na tome, bez obzira da li će film smatrati dobrim ili ne“, poručuje Simić, koja otkriva i kakve je komentare čula nakon prvih projekcija.

„Film je prikazan ljetos u Herceg Novom i nedavno u Podgorici. Utisci su uglavnom veoma pozitivni, ljudi su bili raspoloženi da pričaju o filmu, a to je čini mi se, dobar znak. Dobili smo razne korisne komentare i sugestije, kao i čestitke za ovakav rezultat i na neki način nevjericu da se radi o studentskom projektu“, otkriva ona.

Upitana šta ju je inspirisalo da prihvati ulogu naslovne junakinje, Simić odgovara da je na prvom mjestu bila srećna zbog prilike da opet radi sa kolegama sa kojima je sarađivala tokom studija.

„Zatim dobra ideja, kao i očekivano dobra atmosfera tokom rada u prilično komplikovanim uslovima sa kojima se uvijek bore svi mladi autori, pa pored svog dijela posla preuzmu još veliki dio obaveza kako bi snimanje uopšte moglo da se odvija. Ovakvi projekti su kao neki ekstremni sport, znaš da će biti dosta haosa i adrenalina, ali da će biti iskustvo za pamćenje“, uz osmijeh poredi glumica.

U ovom filmu, u kojem obiluju scene eksterijera, preovladavaju jesenje kadrovi, pa se nameće utisak da ni tokom samog snimanja temperatura nije bila prijatna.

„Najmanji je problem bila temperatura, bilo je prepreka o kojima se može napisati jedan solidan 'Kako ne odustati od snimanje kad sve krene nizbrdo' priručnik. Naše Cetinje je poznato po iznenadnim nestancima struje u zimskom periodu, to je svakako jedna od luđih stvari sa kojima moraš da se pomiriš“, duhovito odgovara sagovornica, koja otkriva i anegdote sa snimanja.

„Što se interesantnih situacija tiče, mogu samo da 'pohvalim' sebe, jer sam uspjela našem producentu da 'naslonim' auto na stablo na Lovćenu, dok smo snimali jednu od scena. Ovim putem mu se još jednom izvinjavam i obećavam neku novu crvenu 'alfu', čim postanem malo bogata i slavna“, priznaje Simić.

„Takođe se izvinjavam Slavku (Klikovac), Nemanji (Dabanović) i Gojku koji su se ludo zabavili sa mnom u kolima tokom snimanja te scene, koja na kraju nije ni ušla u film (sram bilo reditelja što nije poštovao toliki moj uloženi trud da to izgleda tako sirovo realistično)“, uz osmijeh dodaje glumica.

Osim nje, u ulozi Iskre našla se i Irina Dragojević, koja tumači glavnu junakinju tokom djetinjstva, a Simić otkriva kakva je bila njihova saradnja na setu.

„Irina je odlična mala koleginica, pravi profesionalac. Sa njom su, ako se dobro sjećam, najviše radili Gojko i Mirko (Vlahović), ja sam pratila snimanje tih scena kad god smo istovremeno bile na setu, nismo previše pričale o našem zadatku, više smo se družile. Mislim da je važno kad se radi sa djecom na filmu, da se ne preopterete informacijama koje bi mogle da zbune, tako da sam gledala samo da ispratim kakav odnos se u tim scenama gradi između oca i male Iskre, kako bih, uz Gojkovu i Mirkovu pomoć, to mogla da nastavim i nadogradim u svojim scenama“, pojašnjava ona.

Simić zatim otkriva i kako se pripremala i koliko je istraživala za potrebe uloge novinarke.

„I prije Iskre sam imala jedan sličan zadatak, pa sam posvetila određeno vrijeme informišući se šta sve podrazumijeva posao osobe koja se bavi istraživačkim novinarstvom. Čini mi se da tom pozivu nije ukazano dovoljno poštovanja, da se često zaboravi koliko je hrabrosti i ludosti potrebno za to“, smatra glumica.

„To su ljudi koji žrtvuju svoju bezbjednost, kako bi dokazali veoma važne stvari. Rezultati njihovog rada uglavnom imaju veliki odjek, ali vrlo se brzo zaboravi koliko je žrtve bilo potrebno da bi se do toga uopšte došlo. A ne treba mnogo truda da se sazna koliko je novinara izgubilo zdravlje, slobodu ili život samo u prethodnih 30 godina, baveći se ovim poslom“, ističe Simić.

Osim u filmu „Iskra“, publika će mladu glumicu u bioskopima moći da gleda i u filmu „A Balkan Noir“, koji je rađen u koprodukciji Švedske i Crne Gore, a u režiji Dražena Kuljanina.

„Pored njega je tu bila fenomenalna grupa mladih ljudi koji rade svoje poslove na najbolji mogući način. To mi je, bez sumnje, jedno od najprijatnijih iskustava kad je snimanje u pitanju. U filmu igram ćerku policajca koji radi na slučaju nestalog djeteta“, otkriva ona.

„Scene sam snimala sa Srđanom Grahovcem i sve što još mogu da kažem je da sam nestrpljiva da pogledam film, pošto zbog posla nisam bila u prilici da prisustvujem kada je prikazan na festivalima u Varšavi i Tirani“, dodaje ona.

U međuvremenu, Simić će nastaviti da zabavlja najmlađe Podgoričane u predstavama Gradskog pozorišta

„Upravo smo završili prvi dio sezone premijerom predstave 'Modro blago', pored toga igram u predstavama 'Mi djeca sa stanice Zoo', 'Kinez', 'Romeo i Julija', 'Čarobnjak iz Oza', 'Mačak u čizmama', 'Snježana i sedam patuljaka', 'Lukrecija iliti Ždero', 'Bajka o ribaru i ribici'.... Pored predstava koje igram u matičnoj kući, izdvojila bih predstavu Kraljevskog pozorišta Zetski dom 'Dokle pogled seže', sa kojom smo obišli nekoliko zemalja i uz odlične kritike dobili i nekoliko nagrada. Od februara nas čeka nastavak sezone i rad na novim predstavama“, nabrojila je ona obaveze koje je očekuju.

Do početka igranja predstava Simić će, kako kaže, nakon dužeg vremena malo odmarati.

„Odmor ću iskoristiti da razmislim i isplaniram nove stvari. Postoje planovi za neke nezavisne projekte, sa par kolega, nešto što planiramo već duže vrijeme, ali nikako da obezbijedimo dovoljno vremena da se tome posvetimo, pa se eto nadam da će ovog puta baš to doći na red“, kazala je ona.

Svaki film je fikcija koja crpi neminovno elemente iz realnosti

Iako je priča „Iskre“ ideja režisera i Ane Vujadinović koja takođe potpisuje scenario, gledaoci stiču utisak da nije sve u potpunosti fiktivno, odnosno da se jedan dio radnje oslanja na realna dešavanja u našem okruženju, a Gojko Berkuljan to djelimično potvrđuje.

„Svaki film je fikcija koja neminovno crpi elemente iz realnosti, oblikujući ih i pakujući na različite načine. Iskreno, nemam pojma gdje sam pronašao inspiraciju. Koscenaristkinja Ana Vujadinović i ja smo imali želju da se oprobamo u žanrovskom filmu, pa smo onako na nivou eksperimenta zakoračili u raspisivanje trilera“, pojašnjava on.

„Kako je 'Iskra' u određenim segmentima kriminalistička priča, naša realnost nam je nudila mnogo materijala. Nažalost, koruptivni i kriminogeni način razmišljanja i funkcionisanja na dnevnoj bazi kod nas je postao sistem za sebe, tako da smo imali pregršt elemenata koje smo mogli da izvučemo iz realnosti i inkorporiramo ih u scenario“, odgovara Berkuljan.

On otkriva i koliko je teško u Crnoj Gori snimiti film, ističući da ova umjetnička oblast nije u idealnim uslovima ni u svijetu, te da su najveći problem finansije.

„'Iskra' nije produkciono zahtjevan film, ali nedostatak elementarnih uslova za rad drastično usporavaju proces finalizacije filma. Ipak, strpljenje se isplatilo. Stvaranje koprodukcije sa Cinnamon films iz Beograda je okončalo tu agoniju čekanja i 'Iskra' je uspjela da izađe pred publiku“, kaže on.

Uprkos tome, Berkuljan nije obeshrabren i već razmišlja o novim ostvarenjima.

„Ana Vujadinović i ja smo dobili sredstva za razvoj novog scenarija na konkursu Filmskog centra Crne Gore. Vidjećemo u kojem će se smjeru sve kretati. 'Iskra' će mi svakako koristiti kao ogromno iskustvo kako bih eskivirao i preduprijedio mnogo problema koji se neminovno pri produkciji pojavljuju“, smatra on.

Preporučujemo za Vas