Mladi 15-godišnji glumac o ulozi u seriji "Slom"

Džup: Hvala bogu, još me niko ne prepoznaje na ulici

Džup je pričao o svojoj ulozi i radu na ovoj seriji tvorca Dejvida E. Kelija, saradnji sa rediteljkom Suzen Bir i već pomenutim, slavnim glumcima, dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost

2795 pregleda 0 komentar(a)
Noa Džup u seriji The Undoing, Foto: HBO
Noa Džup u seriji The Undoing, Foto: HBO

Ako vam ime Noa Džup ne znači ništa, možda biste željeli da obratite pažnju. Ovaj dječak već je glumio u nizu popularnih filmova i serija posljednjih godina kao što su “Honey Boy”, “The Night Manager”, “A Quite Place” i već je jedno od najvećih imena među djecom glumcima na svijetu, a pred njim je možda i blistava filmska karijera i kada odraste, ako se bude držao svojih riječi i svoje trenutne želje da nastavi ovim putem.

Publika ga od skoro može gledati u HBO-ovoj seriji “Slom” (The Undoing), koja je već privukla veliku pažnju svojom zvjezdanom glumačkom ekipom u kojoj su između ostalih Nikol Kidman, Hju Grant, Donald Saterlend, Edgar Ramirez...

Tako se Noa našao u situaciji na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli, da mu na malim ekranima otac i majka budu Hju i Nikol, a djed Saterlend. Međutim, niko ne bi pozavidio Henriju, liku kojeg mladi glumac tumači, na njegovoj situaciji u seriji, gdje se njegova naizgled savršena porodica bori da preživi nakon što jedno ubistvo u Njujorku počne da otkriva njihove najmračnije tajne.

Džup je pričao o svojoj ulozi i radu na ovoj seriji tvorca Dejvida E. Kelija, saradnji sa rediteljkom Suzen Bir i već pomenutim, slavnim glumcima, dosadašnjoj karijeri i planovima za budućnost. Jesi li vidio cijelu seriju “Slom”?

Vidio sam tri epizode. Vidjeli smo ih još ranije kad je trebalo da izađu, ali je izlazak onda pomjeren, pa smo čekali da vidimo ostale. I jedva čekam da vidim ostale. Kada sam tek dobio scenario, poslali su mi pet epizoda i pročitao sam ih i kao što možete zamisliti, bio sam vrlo uzbuđen i zaintrigiran da pročitam finale, jer sam očajnički želio da znam što se desilo na kraju.

Kako je bilo čitati to prvi put?

Baš mi se svidio scenario. Majka mi je rekla dala da pročitam prvu epizodu, pročitao sam je dosta brzo u tišini i odmah pitao mogu li da vidim i sljedeću. I sljedeću i sljedeću i tako sam kroz par sati, sjedeći na mom kauču pročitao pet. I kad sam tražio majki šestu, rekla mi je da nam je nisu dali. I ja sam bio u fazonu - ne, ne možete to da mi uradite! Jer baš sam htio da saznam ko je kriv, jer je bilo očigledno na kraju pete da se velike stvari dešavaju sa mojim likom, Henrijem. Razmišljao sam da li sam je možda ja ubio. Tako da sam bio uzbuđen, bilo je zabavno pročitati to sve, a na kraju sam šestu pročitao na čitanju sa ostatkom glumačke ekipe.

Šta može publika da očekuje od serije “Slom”?

Pa u pitanju je triler. To je briljantan triler, veoma intenzivan cijelo vrijeme. Veoma intenzivan psihološki triler sa dosta emotivnih preokreta, kad vidite kako se ovi ludi događaji odvijaju. I veoma je ironičan, kad vidite kako Grejs, koju igra Nikol, a koja je jedan od najboljih psihoterapeuta u Njujorku prolazi kroz sopstvene psihološke dileme. Velika tema u priči su tajne, što vam čuvanje tajni može učiniti, vama i vašoj porodici i kako se te stvari odvijaju.

Ima li Henri tajne?

Ne bih rekao baš da ima svoje tajne, ali čuva neke porodične tajne. I to ga ubija iznutra, jer on drži u sebi nešto za nekoga drugoga. I na neki način to je gore nego kad čuvaš svoju tajnu. Ako si učinio nešto i želiš da to sakriješ, to ne mijenja činjenicu da si nešto učinio, dok Henri nije uradio ništa, ali ne želi da neko bude povrijeđen. Tako da čuva nešto što nije njegovo, ali na neki način mora.

A radi to da bi zaštitio svoje roditelje?

Upravo, on zna kako je to kad njegov otac nije dio porodice i ne želi to, želi njegovu porodicu na okupu i uradiće sve što je potrebno da to održi. Trileri su sjajni u tome što priča vodi publiku u različitim smjerovima, sumnjiči razne likove, je li isto sa “The Undoing”?

Mislim da je sjajno kod Dejvid E. Kelija to što umije da natjera publiku da svašta pomisli. (smijeh) Ne želim išta da otkrivam, ali recimo da će vas natjerati da se pitate do kraja. To je sjajan način za pričanje priče.

Sarađivao si sa Suzen i ranije, na seriji “The Night Manager”?

Da, to je bilo prije četiri, pet godina. Snimao sam to kad sam imao 11 godina, sad imam 15.

I kakvo je to bilo iskustvo?

Znate što, nisam gledao tu seriju jer su je gledali moji roditelji i odlučili da nije za mene. Pokazili su mi epizode gdje se ja pojavljujem, a ostalo ne. Tako da bi trebalo da se vratim toj seriji jer sad imam 15 godina i dovoljno sam star da je gledam. (smijeh) Ali bilo je to tako dobro iskustvo. Bila je to moja prva prava glumačka uloga, uloga kojoj sam mogao da se posvetim, a Suzen je sjajna i zaista me uključila u sve razgovore o radu još od audicija. Kad sam pošao na audiciju prvo je pričala sa mnom i pitala me što mislim o tom liku, što mi se nije desilo nikad prije. Pitala me kako se osjećam po pitanju ovoga i onoga, kako želim da uradim neke stvari i to me iznenadilo. Tako da je bilo fenomenalno od početka i taj projekat mi je dao mnogo prilika za moju karijeru, tako da sam zaista zahvalan Suzen što me je odabrala. Bilo je to sjajno iskustvo. Snimali smo na Majorki, zaista predivnom mjestu.

I jesi li pričao sa Suzen o novoj saradnji?

Kad smo se rastajali na setu “The Night Managera” rekla mi je kako moramo opet da sarađujem. I pratio sam njen rad tokom proteklih par godina i bilo ih je par koje smo mogli da radimo zajedno, ali se stvari nisu poklopile. Tako da kad je ovaj iskočio objeručke sam prihvatio priliku da radim sa njom opet. I bilo je sjajno. Ovo je drugačiji period mog života, naučio sam mnogo od nje tad, ali sam u međuvremenu naučio još više, jer sam sad zreliji i mnogu da prihvatim mnogo više informacija, mogu da budem zreliji na setu. I sa Suzen nema priče u prazno, jer se već znamo dobro i znam kako radi. Ona čini da imam jak osjećaj samopouzdanja, što je sjajno.

Kako si reagovao kad si saznao da će Nikol Kidman i Hju Grant biti tvoji roditelji na ekranu?

Prije svega, u to vrijeme mi je “Big Little Lies” bila apsolutno omiljena serija. Baš sam je gledao kad su mi ponudili ovu ulogu. Taj duo, Dejvid E. Keli koji je napisao “Big Little Lies” i Nikol koja igra u seriji, je iza “Sloma” i to je fantastično. Onda kad sam čuo da će Hju biti tu, to je već bilo teško sve pojmiti. A kad sam stigao na set, Donald Saterlend je igrao mog djeda, sve se uklopilo odlično. Bio je to odličan tim, svi smo se na snimanju uklopili baš dobro.

Voliš li da provodiš vrijeme sa glumcima sa kojima radiš prije nego što se upale kamere, jesi li se družio sa Nikol i Hjuom?

Da, i kad malo bolje razmisliš, naši likovi čine porodicu tako da moraš da znaš tu osobu, morate da budete na istom nivou, jer na kraju krajeva to je dvosmjerna ulica kad radite scenu, reagujete jedno na drugo. Tako da je mnogo lakše raditi scene kad izgradite neki odnos.

Kako je bilo provoditi vrijeme na setu sa ovim legendama kao što su Nikol, Hju i Donald - je li bila ozbiljna atmosfera ili zabavna?

Zapravo je bilo dosta smijeha, dosta humora, a Donald je predobar lik. On je tako moćan i ponekad bi kazao nešto za što bi pomislio da ne znaš šali li se ili ne, a onda ga vidiš da se smije. Tako da je tu bio Donald, a onda je tu Suzen koja je tako vrcava i pozitivna oko svega, tako da je dinamika na snimanju bila zaista dobra i u nekim momentima smo se baš dosta smijali.

Jesi li mogao na neki način da se poistovjetiš sa Henrijem?

Mogao sam podosta da se poistovijetim sa Henrijem zapravo. Sa njegovom dinamikom u školi, a i Henri je veoma mudra osoba, mada ne bih sebe nazvao mudrim. Rekao bih da sam prilično zreo za svoje godine, isto kao i Henri, koji je i vrlo intuitivan, umije da pročita situaciju odlično, zna kad je njegova majka uznemirena, zna tačno što ona osjeća i kako da je smiri. U tom smislu se mogu poistovijetiti sa njim. Sa druge strane, nisam se poistovjetio sa tim da je njegov otac potencijalni ubica, to je već teško. Ali u poređenju sa par mojih drugih uloga, Henri je bio lik u kojeg je bilo lako upasti i biti u prilici da radim na emocijama.

Englez si, a opet igraš Amerikanca. Voliš li da radiš na akcentu, je li to dio pronalaženja lika kojeg igraš?

Da, od pomoći je imati taj kreativni prelaz između mene i lika. A sa američkim akcentom sam sad već prilično opušten. Kad god sam u blizini osobe iz Amerike, ja upadnem u to, gotovo podsvjesno, čak ni ne znam da to radim. Raditi na akcentu je za mene praktično bonus.

Izjavio si ranije da voliš Njujork. Igrao si u poznatim filmovima, prepoznaju li te ljudi na ulici?

Fora sa mnom je da kad god moji filmovi izađu, ja sam već godinu stariji i dosta drugačiji - moje lice je drugačije, moja kosa, mnogo toga se promijeni od snimanja tih filmova. Pogotovo kad su u pitanju “Honey Boy”, “A Quiet Place” i “Wonder”. U njima izgledam toliko drugačije i onda me ne prepoznaju. Dosta sam izlazio sa mojim prijateljima i niko me ne bi prepoznao. I hvala bogu na tome, jer ne želim da dođem do tačke da ne mogu da izađem u grad, to bi već bilo bolno, pogotovo s obzirom na to da sam mlad i da volim da se družim sa mojim prijateljima bez brige o tome da li će me neko prepoznati i zaustaviti. Odlično je što je tako kako jeste.

Od serije “The Night Manager” sve ti ide na ruku, jesi li već odredio svoj životni smjer, želiš li da nastaviš da glumiš kad odrasteš?

Da, već sam se odlučio. Bio bih iznenađen ako bih se predomislio za par godina i odlučio da želim da budem građevinar recimo. Veoma sam strastven kad je gluma u pitanuju. Zatvaranje u kuće zbog pandemije koronavirusa mi je bilo tako bolno jer nisam mogao da idem na snimanja, da se bavim likovima koje tumačim. Obožavam to, osjećam veliku povezanost sa glumom i ne znam kako bi to moglo odjednom da se prekine.

Koje su tvoje strasti osim glume i filma?

Muzika. Najveći sam fan Formule 1 i idem da vozim karting kad god mogu. Oko takvih stvari sam baš strastven. Dosta čitam, volim knjige, pravi sam štreber kad su u pitanju filmovi. Prije neku noć sam gledao “Lovca na jelene” i tako se isplakao. Filmovi me čine srećnim, tužnim, vode me na nevjerovatna putovanja i vjerovatno sam se zbog toga našao u ovom poslu.