"normal people"

Odrastati i učiti misterije ljubavi nije uvijek lako

Glumac Pol Meskal o svojoj ulozi u romantičnoj drami “Normal People” koja je uvrštena među najbolje TV serije godine

3583 pregleda 1 komentar(a)
Foto: HULU
Foto: HULU

Irska serija “Normal People” nevjerovatnom brzinom je osvojila planetu i već se našla na svim relevantnim listama najboljih ostvarenja sa malih ekrana ove godine. Bilo je skeptičnih u početku, jer je u pitanju adaptacija istoimenog romana bestselera književnice Sali Runi za koji su mnogi smatrali da ga je praktično nemoguće ekranizovati, međutim autori ne samo da su uspjeli u tome već su iznjedrili seriju koja se urezala u srce svima onima koji su poklonili svoje vrijeme Merijen i Konelu, paru oko kojeg se vrti radnja.

Priča ih prati u periodu tranzicije iz tinejdžera u ljude koncentrišući se na njihovu neobičnu romantičnu vezu koja se iz nekoliko puta prekida i obnavlja, od srednjoškolskih dana u njihovom malom gradu Slajgu do studentskih u velikom Dablinu gdje se svako od njih privikava na novo okruženje drugačije.

Pol Meskal i Dejzi Edgar-Džounz pokupili su samo hvalospjeve kritike zbog načina na koji su prezentovali široku paletu emocija koje glavni likovi prikazuju tokom serije, koju su iznijeli gotovo sami na svojim plećima budući da cijelo vrijeme pratimo samo njih i da seriji nema bitnijih sporednih likova i radnji.

Na osnovu samog opisa i ponuđenog trejlera nikome se ne bi moglo zamjeriti ako bi pomislio da je u pitanju samo još jedan u nizu naslova o tinejdžerskim ljubavima. Čak i početne epizode ove serije na prvu loptu samo potvrđuju to, prikazujući početak veze dvoje srednjoškolaca, euforiju prvih ljubavi, ali i probleme sa kojima se suočavaju.

No oni koji ostanu duže uz Marijen i Konel uspavani uvjerenjem da mogu unaprijed da pogode kako će se priča odvijati, “Normal People” će oštrim šamarom probuditi iz letargije i pokazati da nudi mnogo, mnogo više, probošće njihova srca svojim mračnim momentima i uzbuditi neočekivanim komplikacijama i dubinom i slojevitošću veze koju prikazuje u savršeno doziranih 12 polučasovnih epizoda.

“Normal People” se prikazuje na HBO kanalu ponedjeljkom u 21 sat, a sve epizode dostupne su na HBO GO-u. O seriji je pričao Pol Meskal koji je za ulogu Konela bio nominovan i za Emi nagradu za najboljeg glumca.

Kako si uključen u ovaj projekat, kakav je bio proces kastinga?

Ja sam prošao kroz drugačiji proces nego Dejzi: poslali su mi scenario, a ja sam napravio tu grešku da sam prvo pročitao knjigu. Knjiga je nevjerovatna, bukvalno sam je progutao. Što sam dalje zalazio u proces audicije, čitao sam knjigu iz perspektive Konela što je bilo zaista interesantno.

Što misliš da privlači ljude kod te knjige, zašto publika ima tako jaku vezu sa njom?

Mislim da je to zbog toga što govori o stvarima koje je većina ljudi doživjela. Govori o vezama, o stvarima koje je neko proživio u nekom trenutku u životu na osnovnom ljudskom nivou.

Normal people
foto: HULU

O čemu misliš da “Normal People” prije svega govori?

U pitanju je priča o ljudima koji se trude da upravljaju svojim životima, ali da pomognu i jedno drugom u tom smislu. O tome kako to zna da bude prelijepo. Ljubav može da bude nevjerovatna, ali ponekad zna i da te osakati. Odrastati i učiti o tim stvarima nije uvijek lako.

Što naslov “Normal People” (Normalni ljudi) znači za tebe?

Mislim da nisam objektivan ovdje, ali rekao bih da se odnosi na Merijen i Konela. Oni su simboli koji predstavljaju većinu ljudi koje znam.

Što privlači Marijen i Konela jedno drugom, kakav uticaj imaju jedno na drugo?

Prosto gledano, oni su očajnički zaljubljeni jedno u drugo. Ali to ne znači i da su savršen par. Pola vremena sam ljubomoran na Konela jer živi tako ispunjen život, ali u nekim drugim trenucima ne bih volio da nosim njegov teret. Ali postoji tu i neka vrsta instinktivne povezanosti koju njih dvoje imaju i čini mi se da ti likovi kad bi pričali sami nikad ne bi mogli da nađu način da artikulišu jedno drugo na pravi način, što je prilično interesantno rekao bih. Nama kao Polu i Dejzi je lako da pričamo o Konelu i Merijen jer umijemo da komuniciramo, ali mislim da Konel i Marijen nisu baš dobri u međusobnoj komunikaciji.

Koliko je život za Konela u Dablinu drugačiji u odnosu na onaj u Slajgu?

Konel je u Slajgu smješten na postolje gdje se osjeća prilično opušteno u društvenom smislu. Ne mora da se uklapa skroz, ali je popularan i pametan. Lako se uklapa u društvo, dio je slagalice koji ima smisla. Ali slagalica se raspadne kad pođe na Univerzitet Triniti jer duboko u sebi zna da iako želi to, on nije baš sposoban da se prilagodi i postane neko ko nije bio nikad ranije. U Slajgu na njega ne gledaju kao na studenta engleskog, na njega gledaju kao na momka koji igra fudbal i koji je popularan. Tako da mu je baš teško da se aklimatizuje u Dablinu, jer ljudi koje viđa na dnevnoj bazi nisu ljudi koje prepoznaje i mislim da Konel ne prepoznaje ni sebe veći dio vremena koje provodi na Trinitiju. U Dablinu on pokušava da se opet poveže sa Merijen, da shvati sebe, za što je potrebno dosta vremena i što ga na neki način i ošteti.

Kakav je bio proces snimanja serije?

Trajalo je dugo, ali je išlo brzo. Bilo je to istinski intenzivno snimanje, ali i najbolje ljeto u mom životu jer sam radio na nečemu iza stojim potpuno, igrajući ulogu koju obožavam. Imali smo iza nas ekipu o kakvoj nismo ni sanjali.

Kako je bilo raditi sa Sali Runi?

Ja i Sali smo se sreli na kafi u Dablinu kad sam dobio ulogu Konela i mislim da sam nervozniji bio kad sam išao sa njom da se vidim nego kad sam išao na audiciju. Ovi likovi su nastali u njenoj glavi i bili su tu pet ili šest godina. Ona je bila tako ljubazna i puna podrške. Dosta samopouzdanja kad smo počeli da snimamo mi je dalo to što je rekla da je srećna kako se stvari odvijaju. Sali nije često dolazila na set, ali kad jeste to je bilo nevjerovatno. Mogu misliti koliko je svako na setu nervozan kad tvorac priče dođe, ali njeno prisustvo je bilo tako nježno i pozitivno da me je ispunilo samopouzdanjem, osjećao sam se baš moćno.

Što Merijen znači Konelu?

Mislim da Merijen predstavlja sve ono što Konel želi da bude. Mislim da zbog nje on želi da bude hrabriji nego što jeste. On je pazi i obožava i želi da bude ona u nekom smislu ili makar da ima dosta stvari koje ona ima, a on nema. Negdje pri kraju knjige dolazi trenutak gdje ona spašava njegov život na neki način. U trenucima kad se Konel nađe u dubokoj depresiji, ona je osoba koja ga izvlači iz toga i ne postoji ništa bolje od toga što može da učini. Marijen je katalizator za njega, ona je sposobna da prepozna ko je on u duši.

Koji ti je bio omiljeni trenutak na snimanju?

Bilo je ih je tako mnogo. Ali jedan od onih koji se ističu je završavanje snimanja kraj planine u Italiji. Bilo je savršeno, na setu je među glumcima i ostatkom ekipe bila nevjerovatna atmosfera, svi su bili tu da rade na nečemu što vole i kad smo završili bio je to predivan trenutak katarze.

Što ti je najuzbudljivije kod ove serije?

Uzbudljivo mi je što smo ostali vjerni knjizi, ali smo morali da zakoračimo u vizuelni medijum i pokažemo kako zamišljamo naše verzije likova, kako žive u našoj verziji svijeta iz njige.

Kakvoj reakciji publike se nadaš?

Nadam se da će gledaoci shvatiti da bez obzira gdje su i gledaju seriju, ovaj svijet iz serije je svijet u kojem i oni žive i postoje. Nadam se da će serija, ako ništa drugo, bar osvijetliti određene životne izazove kroz koje svi prolazimo.

Izvor: HBO

Preveo i priredio: Stefan Strugar

Preporučujemo za Vas