intervju za "vijesti"

Filip Hajduković: Nedostaje mi pozorište

Mladi glumac Filip Hajduković priča o ulogama u serijama “Močvara”, “Švindleri”, “Toma”, kao i onoj u filmu “Živ čovek” koji uskoro stiže u crnogorske bioskope

7565 pregleda 0 komentar(a)
U ostvarenju “Toma” utjelotvoriće lik Davorina Popovića, Foto: Luka Trajković
U ostvarenju “Toma” utjelotvoriće lik Davorina Popovića, Foto: Luka Trajković

Mladi srpski glumac Filip Hajduković, iako je tek završio akademiju, može se pohvaliti velikim brojem različitih uloga.

Još na četvrtoj godini studija dobio je priliku da u filmu “Princ Rastko srpski” igra Rastka Nemanjića. Nakon što je ostvario epizodnu rolu u megapopularnom projektu “Južni vetar”, dobio je jednu od glavnih uloga u seriji “Švindleri”, a nakon toga su se ređale role u projektima “Močvara”, “Kalkanski krugovi”, “Toma”.

Hajduković igra i u filmu “Živ čovek” koji je počeo svoj bioskopski život širom Srbije, no u Crnu Goru stiže od četvrtka, 20. maja. Film reditelja Olega Novkovića i scenaristkinje Milene Marković, donosi priču o beogradskom rokeru i nekadašnjem član kultnog benda “Sinovi” Igoru Đeliću Đeli (Nikola Đuričko), koji živi sa ženom Sunčicom (Nada Šargin), a njihovog sina igra upravo Hajduković. Ovo je emotivna priča o životu koji živimo i životu koji smo željeli da živimo, o posljedicama grešaka koje svaki život sa sobom nosi. Priča o slobodi, ljubavi, porodici i spokoju.

Više o ovom projektu, ali i o drugim ulogama koje je imao priliku da odigra Hajduković priča za “Magazin”...

Igrate jednu od glavnih uloga u filmu “Živ čovek”. S obzirom na to da igrate sina Nikole Đurička, kakav je osjećaj igrati rame uz rame sa nekim koga ste vjerovatno od malena gledali na TV ekranima kroz razne projekte?

Uvijek ima taj prvi trenutak u kome pomislim “probaj da sakriješ divljenje, biće neprijatno”. U drugom trenutku shvatim da sam otišao u drugu krajnost. Ali kod kolega kao što je Đuričko taj susret bude toliko zapravo prijatan i normalan što olakšava i sam rad. Vrlo brzo se uspostavi odnos u kome imamo isti cilj, a to je da nam scena bude živa i istinita.

Film je prikazan u Beogradu, a uskoro stiže i u bioskope širom Crne Gore (od 20. maja). Kakva je Vaša uloga i kakve su reakcije bile nakon premijere?

Ne bih volio da nešto otkrijem, koliko mogu reći jeste da je moja uloga takva da svaki mladi čovjek na ovim prostorima može da se prepozna, Milena ga jeste ostavila otvorenim za tumačenje u tom smislu. On je posljedica jedne generacije koja trpi posljedice prethodne generacije, to je mladić koji je samo dio začaranog kruga u kome se svako nađe, a rijetko ko izađe.

Utisci su vrlo pozitivni, ovo je tema koja se tiče svakoga i svako je shvata na sebi svojstven način. Olegovi filmovi mi uvijek izgledaju tako da izašli oni prije 10 godina, ili za 10 godina, uvijek bi bio pravi trenutak za takav film.

Igrao jednu od glavnih uloga u seriji “Švindleri”
Igrao jednu od glavnih uloga u seriji “Švindleri” foto: Marko Milovanović

Dosta se u posljednje vrijeme snima, posebno serija. Mladi glumci češće dobijaju šanse od onih u srednjim godinama, ali opet u tim ulogama gledamo jedne te iste. Da li uloge dobijate na osnovu kastinga, ili ste do sada imali tu privilegiju da Vas pozovu i ponude određeni lik?

Oba slučaja su se događala. Ne naginje ni na jednu stranu, nekad samo neko misli da mu kasting nije potreban. Ono što mi je drago jeste da kad ostvarim neku ulogu, pojavljuju se i ponude na konto prethodnog rada.

U seriji “Močvara” imate zapaženu ulogu, ali ipak ulogu negativca. S obzirom na to da ste na početku karijere, iako imate uloge u značajnim ostvarenjima, a publika voli da glumce poistovjećuje sa likovima koje igraju, jeste li se bojali reakcije na lik Vida koji igrate u toj seriji?

Oleg mi jeste rekao “Ako te prebiju na ulici, znaj da smo dobar posao uradili”. Kroz šalu naravno, nismo mislili o tome na taj način. U mom slučaju rijetko ko me i prepozna na ulici jer privatno nosim naočare za vid koje me dosta izmijene. Volim da vjerujem da u 21. vijeku ne postoje osobe koje osjećaju potrebu da kazne glumca za ono što je njegov lik uradio u seriji, filmu ili predstavi. Nadam se da smo pametniji od toga.

S obzirom na to da je Vid u pomenutoj seriji ubica, a glumac svaki lik koji igra mora i da opravda, kako ste Vi, spremajući se za ulogu, pravdali sve ono što on tokom serije radi i koliko ste ga analizirali?

Pravdao sam ga tako što sam tražio šta u njegovoj glavi sva ta ubistva čini pravednim. Nije on to što jeste, jer je uopšte zao. U njegovoj glavi on istjeruje pravdu za štetu koja je njemu nanijeta u djetinjstvu. Mnogo sam analizirao i sam lik Vida i dosta serijskih ubica koji su zaista postojali. I svako je iza svojih ubistava imao debeo razlog, koji ne može nikako da se opravda kod normalnog čovjeka, ali njihovi mozgovi su drugačije prespojeni. Oni, prije svega, imaju genetske predispozicije za to da budu psihopate, to su ljudi koji nemaju empatiju ni prema čemu, njima je ubistvo kao normalnom čovjeku da pocijepa kesu. To je lik koji misli da čini dobro time što ubija ljude i osjeća da time ovaj svijet čini boljim. Zato to i jesu najopasniji ljudi na planeti i opravdano su kazne za njihova djela najstrože. Ali svakako jako je interesantno bilo istraživati te ljude.

Pojavljujete se i u projektu “Južni vetar” koji je svojevremeno obarao rekorde gledanosti - kako u bioskopima, tako i na televiziji. Imate malu epizodu, ulogu Carevog sina, no koliko su nekad i te male uloge bitne da glumac bude primijećen?

Zaista nikad nisam pravio razliku do sada između većih i manjih uloga, priprema za njih je ista. Čak su sporedne uloge često zahvalnije od glavnih. I drago mi je da sam imao priliku da se oprobam i u sporednim i u glavnim. Svaka je bila iskustvo na svoj način. I kad neko dobro uradi posao neminovno je da će se to primijetiti.

Nakon “Južnog vetra” igrali ste i u seriji “Švindleri” koja je rađena prema istoimenom stripu. Koliko Vam je ova priča bila poznata prije snimanja?

Nisam bio upoznat sa tim stripom prije same ponude za ulogu Bože. Što je nekad i bolje, da bi glumac bio otvoreniji za viziju reditelja i lakše se prilagodio zahtjevima. A i sam scenario je dovoljno ispunjen da na prvo čitanje smo donekle svi imali sličnu viziju.

Zbog ove uloge pustili ste kosu, nakon toga je i ošišali i od nje je napravljena perika. Često smo u prilici da slušamo i čitamo o tome šta su holivudski glumci bili spremni da urade zbog uloge (smršaju, ugoje se, promijene lični opis)... Do koje granice biste Vi išli, jer ipak je za glumca najbitnija transformacija?

Ne mislim da je za glumca najbitnije transformacija, mislim da je najbitnije razumijevanje samog lika koji igra i traženja povoda za njegove postupke, kao što smo pričali o Vidu. Ne moramo se slagati sa postupcima tog lika, ali moramo naći kako njegov tok misli teče. Onda se nekako transformacija sama pojavi. A išao bih daleko onoliko koliko određena uloga zahtijeva ili dokle je moja mašta stigla i zadala određenu potrebu za nekom transformacijom. Uz sve to, naravno, da ta transformacija ne utiče negativno na moj privatni život.

I u “Kalkanskim krugovima” imate jednu od bitnijih uloga. S obzirom na to da je u pitanju potpuno drugačija priča od onih koje se trenutno snimaju, koliko Vam je bilo interesantno graditi priču koja u sebi nosi i dio mistike?

Moj lik u “Kalkanskim krugovima” je prilično izopšten iz tog misterioznijeg dijela priče. A i čini mi se da je toliko obuzet Mionom da ne bi ni primijetio čudaka u šumi i da ga je vidio.

Serija je snimana u Šumadiji, a gledaocima su jezive neke scene u kojima šetate kroz šumu jureći Petra ili Baba Gubu. Kako je Vama bilo na snimanju?

Na snimanju sam zaista uživao, prvo ta priroda tamo je prelijepa, divna ekipa. Nekako više volim kad se ekipa, da kažem, odseli u drugi grad zarad snimanja, jer onda je sve nekako koncentrisanije i usmjereno samo na tu priču.

Iako je posljednje vrijeme aktuelna pandemija uticala na sve vidove umjetnosti, Vi ste ipak bili aktivni i učestvovali u nekoliko projekata. Pošto glumite i u pozorištu, da li ste tu napravili pauzu?

Pozorište je najviše trpjelo, od početka pandemije sam tri puta samo odigrao predstavu, i mogu vam reći da mi jako nedostaje.

Velika je čast igrati Davorina Popovića

Gledaćemo vas i u seriji “Toma” koja je posvećena Tomi Zdravkoviću. U njoj igrate Davorina Popovića. Kako ste se spremali za ovu ulogu, s obzirom na to da ste mladi, koliko Vam je rad Davorina i uopšte njegovog benda “Indexi” i prije iste bio poznat?

Jako malo sam bio upoznat sa njegovim radom prije samog snimanja. I njegov uticaj na muziku na našim prostorima. I drago mi je da sam imao tu priliku da mi o njemu i “Indexima” pričaju ljudi koji su ga poznavali i družili se sa njim. Ta atmosfera koja se postigla na samom snimanju, gdje se svi ti likovi susrijeću, bila je jako čarobna. Velika je čast bila predstavljati takvog jednog umjetnika.

Uči da svira saksofon

Svoj talenat i kad je muzika u pitanju nadograđujete, pa ste odlučili da naučite da svirate saksofon. Zašto baš saksofon i je li Vam korona omogućila da se malo više posvetite instrumentu?

Korona je i omogućila da se posvetim tom instrumentu. Nisam daleko stigao sa njim, nažalost, ali tek sam počeo i jedva čekam da nastavim. A zašto baš saksofon, to ne znam. Od duvačkih instrumenata se najviše pojavljuje u muzici koju ja slušam, pa otud valjda i povod za taj izbor.

Preporučujemo za Vas