Film “Nečista krv - greh predaka” u režiji Milutina Petrovića krajem avgusta, tačnije 24.8. počinje svoj bioskopski život.
Ovo ostvarenje bazirano na djelima Bore Stankovića snimljeno je na osnovu davno izgubljenog scenarija Voje Nanovića čiju je adaptaciju radila Milena Marković. Glavne uloge povjerene su Draganu Bjelogrliću, Anđeli Jovanović, Katarini Radivojević, Feđi Štukanu i Neli Mihailović.
Film prati priču o Hadži Trifunu (Dragan Bjelogrlić), uglednom srpskom trgovcu, koji pokušava da očuva mir sa turskim vlastima, ali i održi svoj ugled i uticaj u Vranju, važnoj turskoj varošici u blizini granice sa oslobođenom Srbijom. Dok Trifun priprema dva sina da ga naslijede na poziciji vođe među srpskim narodom, muke mu stvaraju, ne samo moćni turski begovi, nego i sama njegova porodica. Trifun donosi niz teških odluka koje će kasnije uticati na njegove potomke, junake iz romana “Nečista krv”.
Za potrebe snimanja izgrađena je scenografija inspirisana Vranjem iz 19. vijeka, a koju čine nekoliko kuća, vojnih objekata, kafana, džamija, pijaca i trg sa opštinom. Sašiven je veliki dio kostima i uniforme iz tog perioda dok je jedan dio kostima i rekvzite dopremljen iz brojnih evopskih fundusa. Za potrebe snimanja pored domaćih, angažovani su i glumci iz Turske, Albanije i Njemačke.
Više o ovom projektu za Magazin priča Milutin Petrović.
Pušten je trejler za Vaš film “Nečista krv”, kakve su reakcije?
Pa evo, zovu novinari da pričaju o filmu, zanima ih sve to... Imamo neku veliku količinu pregleda na Youtubu, mislim da smo zainteresovali ljude da pogledaju film. I to zainteresovali u današnja vremena kada to zaista nije lako. Potpuna je inflacija informacija i senzacija, na sve strane su te razne bizarne instat ludosti. Jako je neobično danas promovisati nešto ozbiljno i zaista kvalitetno. Zamislite da u današnjem svijetu neko napiše pa treba da promoviše “Na Drini ćuprija”. Ko bi to primijetio od malih maca na Tik-toku? Ili uopšte od svih tih “brate pucaću ti u koljeno, gdje je kokain” klišea. Može biti da su ovakve stvari kao naš film posljednji trzaji neke umiruće civilizacije. A o tome se i radi u našem filmu - o civilizaciji koja nestaje i zamjenjuje je neka druga. Dramatično, ali vjerovatno mnogo manje dramatično nego što se to dešava u stvarnom svijetu oko nas.
Scenario je napisao Vojislav Nanović, kako ste došli do njegovog rukopisa i koliko već planirate da snimite ovaj film?
Da, Voja je napisao scenario još šezdesetih godina i nikada nije uspio da ga realizuje. Onda je scenario zagubljen i samim tim zaboravljen. Veliki sam poštovalac filmova Voje Nanovića i zanimalo me je šta je on to uradio od Bore Stankovića, pa sam pokrenuo istragu i uz veliku pomoć Bojane Andrić pronašao scenario, vjerovatno posljednji negdje sačuvani primjerak. To je bilo četiri godine prije nego smo počeli snimanje.
Mnogi će reći da je sigurica napraviti film po djelu koje je poznato većini, no je li to zaista tako?
Ne znam, nisam baš neki majstor u tim igrama oko uspješnosti, nikada nisam gledao stvari na taj način. Vjerovatno mi na pamet ne bi palo da film pravim od Borinih priča. Jedne su knjige koje voliš da čitaš, a drugi su filmovi koje voliš da praviš ili gledaš. Rijetko to ima puno veze jedno sa drugim. Scenario Voje Nanovića me je iznenadio jer je poređao karte po stolu tako da se u njima lijepo vidio i Bora, a i dobar film. A i ne razumijem baš toliku frku oko književnosti i filma. To što neko snimi neki film ne znači da je spalio knjige po kojima je napravljen. Knjige su pisane za čitanje i tu su za navijek da ih čita ko god hoće. Neki ljudi snime film i on je nekad dobar, a nekad nije. Da bi se priče ispričale koristi se jezik. Jezik književnosti je jedan, jezik pokretnih slika drugi. Kao jezici kojima se koriste ljudska bića oni imaju mnogo sličnosti, ali za nas koji se tim jezicima bavimo cijelog života to su ozbiljno drugačiji svjetovi.
Često se scenario mijenja tokom snimanja, da li je i “Nečista krv” doživjela makar sitne izmjene ili ste se striktno držali onoga što je Nanović napisao?
Mnogo smo radili u fazi priprema za film. Milena Marković je napisala dvije ruke scenarija, onda smo još radili od scene do scene, od dijaloga do dijaloga. Pa onda za vrijeme glumačkih proba i rada na izgovoru, možda nekoliko puta i pred samu scenu na setu. Ali to nikada nije mijenjanje scenarija, to je samo traženje najtačnijeg načina da priča bude jasna gledaocu. Međutim, Borino blago i Vojin ključ da dođemo do njega niko nije dovodio u pitanje. Samo smo glancali zlato, bisere i rubine.
I danas ima bogataša koji se bore za svoje interese i uvjerenja. S obzirom na to da za Vas kažu da pravite filmove koji se obračunavaju sa društvenim fenomenima može li se reći da je ova priča, bez obzira na vrijeme u kojem je smještena i danas aktuelna i sa čim ste, radeći na ovom filmu željeli da se “obračunate”?
Možda je ovo i obračun sa onima koji se obračunavaju? Priča filma “Nečista krv - greh predaka” u stvari govori o tome šta se dešava sa ljudima i društvima koji misle da je sve obračun, da mogu da riješe, da silom, novcem, oružijem, mudrošću, strpljenjem, borbom, kombinacijama ili žrtvama mogu stalno da pobjeđuju sve protivnike ili pređu sve prepreke. Pred životom se hrabro postavljaju mladi ljudi ili mlade civilizacije. Idu i lome sve pred sobom. Rodili smo se i idemo dalje trudeći se da na kraju možda pobijedimo i samu smrt. Bora je stara duša jednog starog balkanskog i mediteranskog svijeta i on ljudsko postojanje gleda iz suprotnog pravca. Sve će se završiti smrću, ka tom kraju svi idemo i u skladu sa tim se sve na ovom svijetu dešava. Treba nešto mnogo pamatnije od pameti, hrabrije od hrabrosti da se sa tim živi. Neka kombinacija koja nije kombinacija. Bora vjerovatno misli da je to ljepota. Voja je u svom filmu “Čudotvorni mač” citirao narodnog pjesnika - najvažnije su istina, ljubav i sloboda. Na kraju, niko se ne može obračunati sa ljepotom ili istinom.
Za ovakve projekte neophodna je i podrška. Ima li država sluha za ovakve projekte i moraju li umjetnici imati dilove sa članovima raznih komisija kako bi dobili sredstva da pokrenu neki projekat?
Film je finansiran sredstvima Filmskog centra Srbije, na konkursu za film sa nacionalnom tematikom. Prošli smo kao jedan od dva projekta na trećem po redu konkursu na koji smo aplicirali u toku dvije, a možda i tri godine. Prvi put je kao nacionalno važan projekat izabran film zbog važnosti Stankovića i Nanovića za srpsku kulturu, a ne zbog godišnjice neke bitke, uglavnom izgubljene ili zbog neke druge velike muke. To je presedan koji je mislim izuzetno važan za sistem finansiranja filmova kod nas. Ne radi to država, niti se radi o nečijem sluhu, već je to proizvod sistemskog finansiranja proizvodnje filmova usklađenog za savremenim demokratskim društvima. OK i poslije dve decenije taj sistem je u mnogo čemu još “u pokušaju”, ali evo mi zaista nismo u prilici da se žalimo. Što se komisija tiče ja sam poznavao neke članove ove komisije, ali sam mnogo bolje poznavao članove komisija kod kojih film nije prošao. Film je takođe snimljen i sredstvima evropske Medie, a serija koja slijedi poslije filma je finansirana od strane Javnog servisa Srbije. Sav taj novac smo udružili i dobili, čini mi se nešto na šta možemo biti ponosni.
Premijera filma zakazana je za kraj avgusta, jeste li planirali bioskopsku premijeru i može li “Nečista krv - greh predaka” imati svoj život i na filmskim festivalima, kakvi su planovi?
Plan je premijera 24. avgusta, onda bioskopska distribucija. Za Novu godinu kreće serija. Ne bavim se planovima oko cijelog plasmana, zato što imam izuzetnu producentkinju Snežanu van Houwelingen i njenu “This and That” produkciju iz Beograda. Mladi fenomenalni ljudi koji sve o tome mnogo bolje znaju od mene - jednog čike rođenog polovinom prošlog vijeka, formiranog u svijetu koji je realno prohujao sa vihorom.
Nakon filma “Nečista krv - greh predaka” najavili ste i seriju - “Nečista krv”. Kakva će biti radnja i kako je uopšte koncipirana ista?
Film je priča o Sofkinom djedu Hadži Trifunu, a serija se bavi događajima koji počinju dvadeset godina poslije filma i kulminaciju imaju u drami samog romana “Nečista krv”. Tako da je film kao neki korijen Sofkine tragične priče. Prikvel kako se to danas kaže.
Potpuna je inflacija informacija i senzacija, na sve strane su te razne bizarne instat ludosti. Jako je neobično danas promovisati nešto ozbiljno i zaista kvalitetno. Zamislite da u današnjem svijetu neko napiše pa treba da promoviše “Na Drini ćuprija”. Ko bi to primijetio od malih maca na Tik toku? Ili uopšte od svih tih “brate pucaću ti u koljeno, gdje je kokain” klišea
Nikada to nije mijenjanje scenarija, to je samo traženje najtačnijeg načina da priča bude jasna gledaocu. Međutim, Borino blago i Vojin ključ da dođemo do njega niko nije dovodio u pitanje. Samo smo glancali zlato, bisere i rubine
Ispunićemo očekivanja gledalaca
Za potrebe snimanja izgrađena je impresivna scenografija, a projekat je najavljen kao jedan od najambicioznijih u srpskoj kinematografiji. Koliko ovakvi epiteti štete samom doživljaju filma i da li već i sada kod publike stvaraju veća očekivanja, kad su najave ovako grandiozne?
Ne brinem se od takvih očekivanja, jer će ih film sve ispuniti. Ovaj trejler koji je pred publikom nije od onih koji lažu ili obećavaju nešto čega nema. Film je baš takav kakav izgleda da je dok se gleda trejler. I nije da se nešto pravimo važni, stvarno smo napravili veliku scenografiju, sašili nevjerovatne kostime, snimili muziku, okupili ekipu vrhunskih profesionalaca i umjetnika. I sve je to u filmu.
Bonus video:
