pakelene ulice 9

Hemija koja se ne može kopirati

Džordana Bruster govori o povratku u deveti dio sage “Paklenih ulica”

13757 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Oicanadian
Foto: Oicanadian

Porodica Paklenih ulica donosi deveti dio ove sage koja se osvrće na zaboravljene porodične odnose i osvjetljava lik Doma Toreta koji sada živi mirnim porodičnim životom, ali biva opet uvučen u svijet akcije.

Sjajna ekipa sa svakim novim nastavkom pomjera granice nemogućeg i u svakom novom poglavlju ide korak unapred sa nevjerovatnim akcionim sekvencama i uvijek zanimljivim zapletom, što dokauje 20 godina trajanje ove sage i zaradom od preko pet milijardi dolara.

Film koji je sniman na mjestima širom svijeta ponovo režira Džastin Lin.

Lik Mie Toreto, Džordane Bruster dio srca franšize, vraća se ovaj put i ima akcionih sekvenci više nego ikad prije. Ovdje govori o boljem upoznavanju svoje glumačke porodici, ulasku u karakter i o tome koga bi voljela vidjeti da se pridružuje franšizi.

Da li je bilo čudno izostati iz osmog dijela franšize?

Kao neko porodično okupljanje ili žurka, na kojoj nisam bila, ali veoma sam srećna što sam se vratila u deveti dio. Ono što nekako pokušavam da objasnim svima jeste da se mi ne viđamo samo na snimanju i kada radimo na filmu, već se glumačka ekupa skuplja stalno. Gledam se sa Vinom, stalno viđam Mišel… Dok je sa Natali malo teže se vidjeti, jer ona živi u drugom gradu. Međutim uspjevamo da se vidimo i družimo. Tako da je bi čudan osjećaj vidjeti poster sa seta, osjećala sam se kao da sam izostavljena.

Da li je zabavno biti opet na okupu sa porodicom?

Postoji neki vid konforta i hemije koju svi imamo i koja se, po mom mišljenju ne može kopirati, jer je za neke od nas prošlo je 20 godina. Poznajem Džastina 15 godina, mislim da mi je ovo peti film sa njim, što znači skoro svo vrijeme franšize. Svako ima stenografski zapis jedan sa drugim, zbog toga imamo dosta sreće. Svako imamo osjećaj da se igramo van seta, a kada dođe vrijeme da se radi, znamo ritmove jedni drugih što nam olakšava rad i čini ga još boljim.

Igrali ste Miu u nekoliko filmova do sada. Da li je ona karakter koji se lako tumači?

Ne, Mia nije toliko laka za igranje. Ona je dosta evoluirala. U prvom dijelu je bila jako snažna, tvrdoglava, nekako nalik svom starijem bratu i malo više buntovna,a onda je prešla u ovaj majčinski lik koji je više prizeman. Sada ću opet imati malo zabave, jer sam zajedno sa njima na misiji. Mislim da nakon Paklenih ulica 5 ima više zabave za mene - ili Mia ima više zabave. Dakle na svaki dio se osvrćem, ponovo gledam filmove, razmišljam o karakteru u kontekstu filma. To nije nešto iz druge ruke, ili se bar dosta pripremam, pa to na setu sa ostalima postane druga ruka.

Da li je ovo uloga za koju se pripremate i fizički i psihički?

Pripremam se fizičkim svakako, jer sam toliko molila Džastina da budem dio akcije, tako da nisam željela da ga iznevjerim. Počela sam tako na časove tekvandoa i slala sam mu snimke iz teretane kako bih bila sigurna da zna da se spremam. Onda sam našem sjajnom timu kaskadera u Londonu, rekla: ”Kada postavite koreografiju, želim 90 minuta svakog dana sa vama, kako bi moje tijelo to zapamtilo, tako da kada budemo snimali sa Džastinom i budemo dijelili komade, znam sve to napamet.” To je najbolji dio posla kod ovih filmova, što radite sa ljudima koji su na visini zadatka.

Mišel i Vi ste se zalagali za više akcije, pa kako Vam je bilo snimati te akcione sekvence?

Bilo je zabavno, ali zbog pripreme je zaista prošlo bez problema. Moram da odam priznanje Mišel, jer se nije samo borila za ženske likove u ovom dijelu, već to radi od prvog dana. Mislim da nam je u ovom dijelu bilo zaista važno, ne samo da budemo dio akcije, jer je Mišel uvijek bila dio njem a ja sam bila ta koja je htjela da bude u većem dijelu akcije. Željele smo isto da pokažemo istoriju našeg prijateljstva - Leti i Mija su prijateljice, ali publika ne može uvijek vidjeti da se druže, kao i oko čega se svađaju; kakva osjećanja imaju prema Domu, kao i o kojim drugim problemima razgovaraju. Tako da su to stvari koje imam osjećaj da obije želimo dalje istražiti. Tu ima toliko bogate istorije za kopanje.

Kada bi se ukazala prilika za to, da li biste bili spremni na evoluciju Vašeg lika?

Da, mislim da postoji toliko svjetova u franšizi Paklenih ulica da bi zaista bilo interesantno istražiti ženske likove. Naravno, Natali bi morala biti dio toga, jer je ona sada instrumental i njen lik Ramsi je jako važan, što bi zaista bilo zabavno. Nadam se da će se fanovi izboriti za to!

Džon je novi član glumačke ekipe. Kakav je osjećaj što se pridružio porodici?

Taj lik je stvoren, a opet je mitski, jer unutar kanona on ispunjava praznine koje su preostale i koje objašnjavaju zašto je Dom takav kakav je, kao i kakva je njegova istorija. Stoga je to bitan lik za ljubitelje franšize Paklenih ulica. Mogu da zamislim koliki je pritisak osjećao, mora da je bio predstavljen, ali se nadam da se osjećao dobrodošlim. Sjajno je odradio posao. Tako je dobro tumačio ovaj lik da ga uopšte nisam vidjela da puca pod pritiskom, djelovao je vrlo mirno tokom cijelog snimanja.

Antagonista ima zaista jaku vezu sa porodicom. Da li je to unijelo neku interesantnu dinamiku filmu?

Da, mislim da je zastrašujuće kada je neprijatelj iznutra. Sa jedne strane zna vaše slabosti, pa je to manje strateška borba, a više očekivanje šta će ta osoba uraditi. Dok sa druge strane mislim da možemo vidjeti korist u tome na kraju, kada vidite šta se događa. S obzirom na temu ovih filmova, definitivno je super zadovoljstvo na kraju.

Još uvjek je Vin na čelu porodice, kao i glumačke ekipe. Da li je on i dalje ona snažna osoba, koja pruža podršku i brine se da se svi zabavite tokom snimanja?

Da jeste! To se desilo i tokom pauze kada smo davali intervju. Otišla sam do njegove prikolice da vidim njegovu ženu i da se družim sa njima. Sa njim uvijek postoji ta vibracija i osjećaj inkluzivnosti, kao i konstantno stvaranje i razmišljanje o tome šta je sljedeće, kako ćemo to izvesti i šta sve možemo doprinijeti da bi fanovi bili uzbuđeni i zadovoljni. Vin je jako pametna, kreativna osoba i inspirativno je biti u njegovom društvu. Tako da je on i dalje naš neustrašivi vođa!

Postoji li i dalje iznenađenje kada vidite u scenariju šta donosi novi film?

Moram priznati da ponekada pročitam scenario i snimam na zelenom platnu, kao što je jedna od sekvenci u ovom filmu, a da nemam ideju kako će to izgledati. Nisam imala predstavu o svim različitim elementima koji će se spojiti. ”Ovo za mene ima toliko smisla!”, jer je toliko velik opus da zaista morate da ga zamislite da biste u to povjerovali. Šturo čitanje scenarija nije dovoljno za ove filmove. Ovog puta sam sa prvom sekvencom bila oduševljena. Ostala sam bez daha nakon što sam je vidjela i mislim da je to jedan od najboljih sekvenci čitave franšize. Dakle definitivno daje tu nit filmu.

Filmovi Paklene ulice su poznati po tome što se snimaju svugdje po svijetu. Da li možete izdvojili najzabavnije mjesto koje ste posjetili ovog puta?

Uglavnom sam bila u Londonu, ali u prošlosti mislim da mi je najdraže mjesto bio Brazil, jer sam odrasla tamo i to je predstavljalo neki povratak kući. Kultura u Riju je toliko povezana sa energijom Paklenih ulica u smislu da su svi vrlo otvoreni i gostoljubivi.

Koja je scena za Vas bila najteža za kreativno snimanje ?

Volim da kontrolišem situaciju, pa zato volim da znam šta radim kako bih mogla da se pripremim, dok je veliki dio toga povjerenje gdje kažete: ”Mogu vidjeti Džastinovu ugrubo snimljenu ideju, koja prikazuje skicu lika Mie koji radi šta on želi”, tako da mogu steći predstavu o tome šta će se dogoditi. Mada mnogo toga je puka vjera u Džastina koji je u fazonu ”u redu, pogledajte ispred, džinovska stvar dolazi na vas”, a vi samo to potvrdite. A onda ga on besprekorno sastavi u jednu cjelinu.

Pričali ste o tome da ste do sada sa Džastinom radili na pet filmova. Da li je to dovelo do boljeg odnosa i saradnje između vas dvoje?

To mnogo olakšava. Takođe, mislim da ste kao glumac vrlo ranjivi i da jednostavno morate da imate nekoga ko vam vjeruje i da vam čuva leđa. Jednom kada dobijete povjerenje imate ga i što se tiče potreba snimanja i scene koju gradite. Jednostavno potpuno vjerujem Džastinu i činjenica da će vas povesti kući u franšizu čini da se osjećamo zaista dobro.

Ko se najviše zabavlja na snimanju?

Mislim da je to definitivno Tajris. Ako ikad ima napetosti jer su ulozi zaista visoki ili se mi stresiramo oko nečega, što je zaista rijetkost, Tajris je definitivno taj koji će razmrdati situaciju.

Na devetom ste dijelu serijala. Šta je to kod Paklenih ulica što ljudi vole?

Mislim da je prije 20 godina, kada su Paklene ulice objavljene, publika vidjela sebe u filmu, jer smo bili drugačiji, imali smo toliko srca, pokazali smo da porodice ne moraju biti konvencionalne, već mogu biti pleme prijatelja, a da je najvažnija stvar u tom plemenu lojalnost. Tako je započela naša grupa obožavalaca, a zatim smo sa svakim filmom nakon toga morali pridobiti obožavaoce i željeli smo steći njihovo odobravanje i ljubav, a to nije prestalo. Uvijek razmišljamo o tome kako ćemo evoluirati, kako ćemo rasti, a da nikoga ne iznevjerimo, što je zaista teško kako se tehnologija razvija, a sa svakim filmom svi govore: ”Šta će dalje, nemoguće je nadmašiti prethodni...” Ali, ipak, uspijevamo i to je zato što ništa ne uzimamo zdravo za gotovo.

Kada ste radili original, da li ste mogli zamisliti da ćete stići do devetog dijela?

Nikada ne bih mogla to zamisliti, jer ako malo razmislite, jedina franšiza koja imala toliko nastavaka koliko i mi, jeste Bond, s tim da svaki put imaju drugog Bonda. Bilo mi je nedokučivo. Mislila sam da smo u filmo o automobilima i smatrala sam da je to u redu, što je i bilo moje očekivanje na početku. Međutim moja očekivanja su nadmašena.

Nekoliko sekvenci ovog puta koristi magnete. Da li je bilo zabavno snimati ih?

Ono što me stvarno oduševljava kod Paklenih ulica je ono što smo u stanju da izgradimo. Na primjer, kada Leti i ja odemo u Tokio, to je sve izgrađeno na setu i to je bila izrada scenografije. A onda kada smo u jazbini, postoje ta masivna vrata koja se otvaraju i zatvaraju, pa smo većini toga bili svjedoci. Nešto od toga smo morali da zamislimo, a onda je to zaživjelo na ekranu. Dakle to je kombinacija oba.

Šta možemo očekivati od Paklenih ulica 9?

Možete očekivati da vas oborimo sa nogu. Ono što stvarno znam o Paklenim ulicama 9 su flešbekovi i koliki dio Domove istorije izlazi na površinu, kao i koliko saznajemo zašto je Dom takav kakav je. Nakon čega ga i više zavolite kao lika, jer vidite odakle potiče. Mislim da se to fanovima naročito dopada. To je bilo kul za mene kao glumicu da osjetim da: “Svi ti djelovi dolaze na svoje”. Gledajući sve to, bilo je toliko drugačije od čitanja u scenariju. Plakala sam gledajući djelove tih scena, jer mi je bila porodična istorija pred očima. To će strastvenim fanovima biti pravo zadovoljstvo.

Da li je bilo neobično suočiti se sa porodičnom istorijom koju do ovog filma tehnički niste znali da postoji?

Ponekad je to pomalo čudno, ali to je i zaista interesantan način za razvoj franšize. Nije sasvim hronološki, postoje neke stvari kojima se ponovo vraćamo i mislim da je to super način da se franšiza razmota. Mislim da su obožavaoci navikli na to i smatram da je najgora stvar za njih da se prema njima ponašamo kao prema stvarima, a mi to sigurno ne radimo fanovima franšize. Definitivno postoje stvari kojima se moramo stalno vraćati: ”Hronološki, kako će ovo imati smisla. Na šta se odnosi ta referenca?” Mislim da to zaista raduje fanove da rade.

Da li postoji neko koga biste željeli da vidite u franšizi Paklenih ulica?

Oduvjek sam željela da budem u sceni sa Šarliz Teron, koja je opaka u filmovima. Još jedna glumica koju obožavam je Sandra Bulok, koja mislim da bi doprinijela franšizi. Možda oduzeti malo komedije od Tajrisa i dati njoj! Mislim da bi to bilo zabavno, voljela bih da je vidim u filmu. Smatram da smo dokazali da uvijek postoji način da se neko uvede u priču. To bi bilo sjajno!

Preporučujemo za Vas