autorka kratkog filma “Sirovo”

Prikazivanje filma značajno, iako nije savršen

”Snimanje mi je uvijek bilo interesantno, ali se nikad nisam ozbiljno posvetila tome niti zapravo promišljala o snimanju filmova kao nešto što bih radila, uvijek se činilo kao predalek cilj i nešto nedostižno”

11581 pregleda 0 komentar(a)
Foto: privatna arhiva
Foto: privatna arhiva

U okviru 16. Smotre kratke video-forme, koja je održana krajem decembra u Podgorici, publici su predstavljena i četiri kratka filma: “Sirovo” Katje Jovanović, “Otisak mladosti” Tare Simović, “Tarik” Danice Kovačević i “Laudato Si i psi” Milene Đukić, a koji su rezultat radionice aktivističkog dokumentarnog filma koju je održao Mladen Ivanović.

Katja Jovanović, autorka kratkog filma “Sirovo”, kao temu kojom će se baviti je odabrala mentalno zdravlje, a i sama je bila akterka u ovom ostvarenju, o kojem je pričala za “Vijesti”.

Kako kaže ova 20-godišnjakinja iz Podgorice, koja trenutno radi u ugostiteljstvu i planira upisivanje fakulteta, cijelog života se interesovala za psihološke procese, međuljudske odnose i mentalno zdravlje, pa je tako i dobila ideju za svoj aktivistički, dokumentarni film.

”Pored ostalih važnih tema za razvoj djece i mladih ljudi, mentalno zdravlje je ono što bih uvijek stavila na prvo mjesto i što sam sigurna, u velikom određuje kvalitet života pojedinca. Kao neko ko je dosta dugo u promišljanju mentalnog zdravlja, ko se bavi ljudskim pravima, posebno pravima određenih manjina, rekla bih da su mi tabu teme već prilično poznate i zapravo me jako pokreću na razgovor i promišljanje, i zato mi je važno da započinjem takve razgovore”, pojasnila je sagovornica “Vijesti”.

Na pitanje kako se zainteresovala za snimanje filmova, kaže:

”Snimanje mi je uvijek bilo interesantno, ali se nikad nisam ozbiljno posvetila tome niti zapravo promišljala o snimanju filmova kao nešto što bih radila, uvijek se činilo kao predalek cilj i nešto nedostižno”.

To se promijenilo kada je dobila priliku da postane polaznica radionice aktivističkog dokumentarnog filma.

”Kad je objavljen poziv, jednostavno se u mojoj glavi upalila neka lampica i odlučila sam da pokušam, što je bilo jako čudno za mene, jer nije svojstveno za mene da na taj način probam i učim nove stvari, niti da imam neku svoju kreaciju koja će kasnije biti prikazana na bilo kakvom ekranu”, iskrena je Jovanovićeva.

”Cijeli proces i svaki dio njega su bili jedno preznačajno iskustvo za mene, što zbog stečenog znanja, što zbog ličnog razvoja koji je pratio cijeli proces”, dodala je ona i otkrila da dokumentarni žanr nije jedini koji je zanima.

”Mislim da svaki žanr ima svoje kvalitete, za teme koje bih željela sad da obrađujem mislim da dokumentarni film ide dosta u prilog, kad su u pitanju lične priče, koje su važne, koje su snažne i koje treba da osjetimo da bi mogli da razumijemo. Mislim da je tu jednostavno dosta od koristi da dokumentujemo priču prave osobe, prava dešavanja jer mislim da tako možemo najbolje to osjetiti i najbolje razumijeti”, smatra autorka filma “Sirovo”.

”Svakako da nije jedini žanr koji me zanima, isprobala bih se i u drugim, ali svakako da mi je veoma drago što je moja prva kreacija u ovoj konkretnoj oblasti”, nadovezala se ona, a zatim pojasnila kako je nastao sami film “Sirovo”.

”Tema mentalnog zdravlja, odnosno problema sa istim, jeste nešto što sam upoznala još kao veoma mala. Imala sam sreću da naiđem na ogromnu podršku i razumijevanje od strane porodice i prijatelja, i zato moja lična priča nema neki tragičan kraj. Ideja ovog filma je da ljudima da priliku da razumiju i da se povežu, u slučaju da nisu naišli na razumijevanje i saosjećanje da ga nekako dobiju iz ovog filma odnosno moje lične priče koja je, sigurna sam, slična jednom ogromnom broju iskustava kako mladih tako i starijih ljudi”, smatra ona.

Autorka ovog kratkog filma kaže da je veoma zadovoljna reakcijama publike nakon prikazivanja na 16. Smotri kratke video-forme.

”Jedan od komentara je bio da je ovo prvi put da neko u domaćem dokumentarnom filmu obrađuje ovu temu, to me toliko ohrabrilo i rastužilo u isto vrijeme, jer mislim da je ovo previše bitna tema i da nije trebalo da čeka mene da je ovako laički i amaterski obradim”, iskrena je ona, a zatim otkrila i koliko je sama zadovoljna krajnjim rezultatom.

”Zadovoljna sam time što sam završila ovaj proces. Ne izgleda onako kako sam prvobitno zamislila, ali i to je okej, priča je ispričana, ideja je zadržana i mislim da iako nije ni približno savršenom i dalje na jedan dobar način prikazuje ono što sam ja htjela da predstavim”, poručuje Jovanovićeva.

Kada je u pitanju proces rada na njenom prvom filmu, nije sigurna koliko je tačno trajao, ali je bio “duži od predviđenog roka”.

”Bilo je zahtjevno naročito zbog audia koji je zapravo snimak sa moje psihoterapije, čije mi je obrađivanje bilo baš teško, jer kad ste onaj koji priča priču onda je teško izmjestiti se iz svoje kože zarad biranja filmski najvažnijih djelova i skratiti audio snimak od 60 minuta na 14, a zadržati sve ono što mislite da je važno kao dio priče koju pričate”, odgovara ona.

”Što se tiče vizuelnog dijela takođe nije bio najlakši jer sam odlučila da snimam većinom mlađu sestru od tetke, koja je kao što se moglo primijetiti mala - ima sedam godina. Bio je veliki izazov pokušati uhvatiti momente koje sam zamislila, a ne skretati pažnju na sebe i kameru, jer se onda gubi dokumentovanje, jer dijete kao dijete može krenuti da glumi... i onda se gubi spontanost”, smatra sagovornica “Vijesti”.

Kako kaže na kraju razgovora, nije sigurna da li će njen film “Sirovo” biti prikazan još negdje, ali bi to sigurno voljela.

”Prije same premijere sam bila pod stresom i rekla Mladenu kako ne želim nigdje da izađe jer nije ispalo kako treba, ali kad sam ga gledala na većem ekranu, vidjela ljude kako jako pažljivo gledaju i slušaju, čula kritike i pohvale, kao i komentare ljudi koje poznajem, to me je sve podstaklo na razmišljanje o ponovnom prikazivanju, jer mi je jasno da može biti jako značajno iako nije savršeno”, istakla je autorka filma.