Krimi-priče sve su češće teme domaćih filmova i serija.
Upravo ovakva ostvarenja zahtijevaju i ambicioznu produkciju. No, ima i onih koji sa skromim budžetom i samo za 14 dana mogu napraviti igrani film.
Iako zvuči nestvarno, to je upravo pošlo za rukom režiseru Nemanji Ćeraniću koji je prošle godine predstavio svoj prvi dugometražni igrani film “Lihvar”. Snimanje nezavisne krimi-drame “Lihvar” počelo je 15. marta 2020. u Inđiji, ali je samo dan kasnije prekinuto zbog pandemije kovid-19. Ekipa se ponovo okupila 21. maja i snimanje je trajalo do 4. juna, u produkciji nove kuće “Tracktor Film”, na čijem čelu je producent Aljoša Ćeranić, rođeni brat režisera. I tako se upornost isplatila, te je kompletna ekipa uspjela da priču scenariste Strahinje Madžarevića dovrši do kraja.
I premijerno prikazivanje odlagala je pandemija, pa je umjesto u martu 2021. “Lihvar” publici prezentovan na 49. FESTU, tek u maju a to je uticalo i na bioskopsku distribuciju.
No, bez obzira na brojne poteškoće sa kojima se ekipa suočavala, film “Lihvar” pobrao je desetak nagrada na festivalima. Pa je tako već na FEST-u osvojio priznanje lista Politika “Milutin Čolić” za najbolji domaći film. Ovo netipično ostvarenje za domaću kinematografiju odnijelo je i nagradu za najbolji film na Tuzla Film Festivalu...
U ovoj krimi-priči glavni lik je Mundir, nekadašnji bokser koji je postao zelenaš, ali shvata da u tom “poslu” njegove metode više nisu primenjive, a pored toga pati i od dijabetesa, zbog čega pokušava da pokrene legalan posao i otvori teretanu. Međutim, njegovo povlačenje iz prljavog posla neće biti tako lako kao što on misli…
Jedan dan u životu zelenaša u malom gradu u Srbiji kome se život okreće naglavačke zbog gluposti u trenutku kada je bio na korak do sna i jedna nesmotrenost ga dovodi u problem sa policijom i kriminalcima. Glavna uloga poverena je nekadašnjem bokseru u privatnom životu Dušanu Petkoviću.
Televizijsku premijeru imao je početkom godine na RTS-u, a Ćeranić već sada uveliko sprema nove projekte.
O svom filmu, ali i novim projektima priča za Magazin....
Posljednjih godina tema koja okupira filmske radnike i koja je najčešće obrađivana u filmovima i serijama je kriminal. No, ipak priča koju donosi Vaš film “Lihvar” drugačija je. Zašto vam je kriminal kao tema bio inspirativan?
Nismo htjeli da napravimo klasičan kriminalistički film. Ideja vodilja je bila da se uradi film o dugu. Isto tako nam je bitan bio lokalni milje koji je blizak scenaristi i meni pošto se cijela priča odvija u našem gradu - Inđiji.
Ono što “Lihvara” izdvaja od filmova koje donose krimi-priču je i glumačka postava. I dok ostali režiseri jure “zvijezde”, pa u ovim projektima gledamo jedne iste glumce, vi ste glavnu ulogu povjerili naturščiku. Jeste li se plašili hoće li Dušan Petković da odgovori zadatku koji ste mu namijenili i kako je baš izbor pao na njega?
Nisam se plašio. Vjerovao sam u Dušana i to mi je bio veliki izazov. On je već sad iskusan naturščik jer je prije toga igrao u mojim kratkim filmovima. Dušan je filmu dao dodatni šmek i autentičnost.
No ni u ostalim ulogama nemamo priliku da vidimo te popularne glumce. Koliko je to otežalo proces nalaženja sredstava za projekat koji ste planirali da radite, jer obično uz imena, lakše se obezbijede novčana sredstva?
Podržala nas je Opština Inđija, nismo imali problema sa kastingom, jer je ideja bila da se snimi lokalan film. Sredstva nisu bila velika, i morali smo vješto da pristupimo snimanju. Nije bilo lako, ali smo svi uživali u tom procesu.
Film ste snimili za 14 dana, a snimanje je takođe bilo prekinuto zbog aktuelne pandemije. Kako je uopšte bilo raditi pod svim tim ograničenjima i za tako kratko vrijeme? Je li Vam to stvaralo veći stres?
Naravno da jeste, ali cijela ekipa je vjerovala u ovaj projekat sa puno entuzijazma. To mi je mnogo značilo. Morali smo prekinuti snimanje na dva mjeseca, ali smo poslije nastavili i uspjeli da snimimo film.
Riješili ste da umjesto velikog grada, radnju smjestite u rodnu Inđiju, a podršku ste dobili i od grada. Koliko je teže bilo ispričati priču iz mjesta gdje svako svakog zna, i možda se neko u istoj lako može prepoznati? Da li je nakon filma bilo čaršijskih nagađanja o kome je zapravo film?
Naprotiv, išlo nam je sve u prilog baš zato što poznajemo taj milje. Moguće da je bilo nagađanja, ali nisam se obazirao na te stvari. Bitno mi je bilo da ispričam priču na vješt i precizan način.
Iako nije u pitanju film u koji su uloženi milioni, već onaj sa skromnim budžetom, Vaša priča je osvojila publiku, ali se film “Lihvar” može pohvaliti i značajnim priznanjima i ima ih desetak. Nakon svega što ste prošli da biste istrajali radeći na ovom projektu, kako gledate na nagrade?
Svakako da nagrade znače, ali dok smo bili u procesu nisam razmišljao o tome. Hoću da kažem da nije bilo festivalske kalkulacije, a i isto tako nismo pristupali filmu u nekom jakom komercijalnom smislu. Mislim da se ljudima u žiriju to dopalo, i hvala im što su to prepoznali.
Nakon festivala, “Lihvar” je prikazivan i u bioskopima. Jeste li zadovoljan kako je ova priča prošla kod publike i koliko ste razmišljali o punim bioskopskim salama kada ste gradili ovu priču? Je li Vam to uopšte bilo bitno?
Naravno da je bitno. Problem je što se zbog korone FEST pomjerio na maj, i onda je film ušao u distribuciju krajem maja, početkom juna. To nije bilo povoljno po gledanost u bioskopima i žao mi je zbog toga.
Većinu filmova danas lako pretvore u serije. Može li “Lihvar” postati televizijski projekat?
Imali smo ideju o seriji, ali nisam siguran koliko je producentskim kućama i kablovskim operaterima dovoljno komercijalno potentna ta priča. Nadam se da ćemo je jednom uraditi.
Poznato je da ste svoj prvi film “Volja Sinovljeva”, koji ste počeli 2017, dugo radili i napravili prvi postapokaliptični film. Radnju ste smjestili u 2045. godinu, no s obzirom na to da se već i u 2021. borimo za rijeke i prirodu, hoćemo li ta apokalipsa doći i prije nego što to, makar kroz filmove očekujemo? Jesmo li svjesni činjenice da ljepote naše zemlje, ali i da čist vazduh nema cijenu?
To ne mogu da znam, filmu smo pristupili isključivo filmskim sredstvima. Ideja je bila da se narodne epske pjesme ubace u novoholivudsku strukturu, što stilski, što poetski.
Kao režiser stali ste iza serija koje su bile veoma gledane - “Grupa” i “Švindleri”. Kakvo je bilo to iskustvo?
Odlično. Serije su super, kao neka vrsta treninga, pogotovo ako ima više režisera, svako radi na svoj način. Dobro je održavati formu i pričati neke priče za koje ste isključivo angažovani.
Imate li već sad plan, kakav biste projekat mogli da radite u narednom periodu?
Radiću na seriji “Južni vetar”, a poslije toga bi trebalo da uđemo u produkciju filma “Nedelja” o Džeju Ramadanovskom.
Bonus video:
