Nijedan drugi reditelj ne pokazuje svoje uticaje tako očito kao Kventin Tarantino. Dok većina umjetnika umanjuje svoje inspiracije, čak ih potpuno negira, reditelj iz Tenesija rado iznosi svoje, kao narudžbu pića u koktel baru. Samo pogledajte njegove scenarije i gotovo sigurno ćete naći posvetu jednom ili više glumaca, reditelja i pisaca koje smatra zaslužnima za umjetnički doprinos njegovom filmu, prenosi "Far Aut" magazin, koji je sastavio listu.
Sa karijerom koja traje više od 20 godina, Tarantinova filmografija definiše primjer postmodernog filma. S obzirom na to da je redatelj redovno sarađivao sa velikim holivudskim zvijezdama kao što su Leonardo Dikaprio, Bred Pit i Margot Robi, u skladu s tim šuška se da bi se Kristijan Bejl mogao pojaviti u "The Movie Critic". Ako je to istina, to bi označilo prvu saradnju između glumca i reditelja i bez sumnje bi donijelo nevjerojatne rezultate.
Sa približavanjem završetka Tarantinovog doprinosa kao reditelja, slavimo njegove filmove na isti način na koji njegovi filmovi slave bioskop. On je jedan od najvećih magova i filmskih "narkomana" u industriji, s cjelovitim znanjem koje malo ko posjeduje. U svakoj njegovoj slici sigurno postoje mnogo referenci i skrivenih poruka koje slave njegove prethodnike, ali pogledajmo dublje filmove koji su izravno uticali i nadahnuli neke od njegovih najvećih ostvarenja.
Top lista:
10. City on Fire (Ringo Lem, 1987)
Teško je prenaglasiti koliko "Reservoir Dogs" duguje ovom klasiku hongkonškog policijskog filma. "City on Fire" Ringo Lema, s premisom tajnog detektiva koji se infiltrira u bandu kradljivaca dijamanata, uticao je na Tarantinov prvi film na više načina.
Od neuspjelog pljačkanja do ubijenih civila, postoje brojni djelovi zapleta i kadrovi koje Tarantino izravno koristi. Najpoznatiji su, međutim, posljednjih 20 minuta oba filma, koju su gotovo identični, kriminalci u bijegu se skrivaju na napuštenom mjestu gdje, zbog paranoje, vade oružje jedni na druge u "meksičkom zastoju".
9. Kiss Me Deadly (Robert Aldrih, 1955)
Reference koje su se provukle u Tarantinov drugi film koji je osvojio Zlatnu palmu, "Pulp Fiction", toliko su brojne da bi zasluživale vlastiti popis. Kadrovi kroz prozor automobila iz "Psycha", ples iz "8½", njegov film iz 1994. godine možda je najviše vizualan od svih njegovih filmova.
No, tajanstvena aktovka koja izaziva sjajni zlatni sjaj i pokreće čitavu naraciju filma, direktno je nadahnut Robert Aldrihovim filmom iz 1955. godine, "Kiss Me Deadly", u kojem se likovi bore oko "radioaktivne" kutije za koju se vjeruje da sadrži nejasno bogatstvo.
8. Foxy Brown (Džek Hil, 1974)
Za svoj film iz 1997. godine "Jackie Brown", Tarantino je uzeo roman Elmora Leonarda "Rum Punch" i na genijalan način ga preoblikovao, njegova filmska adaptacija bila je ispričana kroz prizmu filma koji je pretežno uključivao crnce i koji je bio primarno ispraćen od strane crnaca.
Uz film "Coffy" iz 1973. godine, "Foxy Brown" je definisao film koji je pomogao Tarantinu da oblikuje svoju viziju za njegov treći film. Od odabira Pem Grir, glavne glumice u ta dva filma iz 1970-ih i nekoliko drugih, pa sve do novog naziva za filmsku verziju, film Džeka Hila iz 1974. godine duboko je uticao na reditelja.
7. Lady Snowblood (Tošija Fudžita, 1973)
Oba dijela "Kill Billa" i "Volumes 1 i 2", sadrže brojne filmske skrivene poruke, ali uticaj ljepote i postavke samurajskog filma Tošije Fudžite iz 1973. godine je neuporediv.
Glavni lik je ženski mačevalac sposoban suočiti se s više muškaraca odjednom. Tu je krvava misija osvete, sječa svakoga ko joj se nađe na putu. I tu je posebno trajna slika dvoboja na snježnom pejzažu, koju će svako ko je gledao prvi dio "Kill Billa" izuzetno dobro prepoznati.
6. Samurai Fiction (Hirojuki Nakano, 1998)
Istina je da uticaj ovog filma jedino možemo vidjeti u jednoj sceni iz filma "Kill Bill", ali je toliko snažno inspirisao Tarantina da je ovo jedna od referenci koje je direktno "ukrao".
Ova smješa samurajskog humora je crno-bijelo remek-djelo, koje je parodija, ali istovremeno prikazuje zaista spektakularne borbe. Boje se koriste štedljivo, ali je jedna poznata scena borbe prikazana kao siluete likova koji se bore na crvenoj i geometrijskoj pozadini, a upravo je u tom okruženju Tarantino smjestio svoj glavni lik u "The Bride", snimajući je korak po korak.
5. The Dirty Dozen (Robert Aldrih, 1967)
Pet godina nakon drugog dijela filma "Kill Bill", Tarantino je dao svojevrsno remek-djelo koje mnogi smatraju njegovim vrhuncem, epohalni ratni film iz 2009. godine "Inglourious Basterds".
Prateći elitnu grupu jevrejskih vojnika na tajnoj misiji da eliminišu najviše rangove nacističkog režima, uključujući samog Hitlera, ovaj film nije mogao biti napisan bez postojanja Aldrihovog filma "The Dirty Dozen", koji je praktično stvorio formulu o raznorodnoj grupi vojnika koji se okupljaju za tajni zadatak.
4. The Wild Bunch (Sem Pekinpah, 1969)
Tarantino je u više prilika naveo uticaj reditelja Sema Pekinpaha, ali "The Wild Bunch" je definitivno arhetipski film čiji je uticaj pronašao put kroz cijelokupnu filmografiju ovog reditelja.
Konkretno, grupa subverzivnih likova koji koriste nasilje da bi postigli svoje ciljeve, bez obzira da li je to ispravno ili ne. Koristeći osnovnu strukturu ovog filma, Tarantino je unio špageti-vestern žanr u svoje filmove, bilo da je to "Kill Bill", "Inglourious Basterds" ili "The Hateful Eight".
3. Django (Serđo Korbući, 1966)
Nepoznat špageti-vestern žanru, Tarantinov prenos klasičnog žanra u "Antebellum South" je bio toliko direktno inspirisan ovim određenim filmom da je jednostavno preuzeo ime i dodao još jednu riječ.
Nesalomljiv u svojoj nasilnosti, film Serđa Korbućija iz 1966. godine je prikazao slikovitu snagu revolvera na ljudskom tijelu, i takođe nam je dao kul anti-heroja koji se može takmičiti sa Klintom Istvudom. Tarantino je bio toliko zahvalan na ovom filmu da je u jednoj sceni uključio Franka Nera, originalnog glumca koji je tumačio lik Đanga, zajedno sa svojom verzijom lika.
2. Dragon Inn (King Hu, 1967)
Slično kao što dozvoljava da žanr vesterna prožima kroz svoje filmove, kineski "wuxia" filmovi i japanski "samurai" takođe ostavljaju neizbrisiv trag na Tarantinov rad.
Mnogi elementi klasika iz filma King Hua iz 1967. godine našli su svoje mjesto u drugim Tarantinovim filmovima, ali posebno je napeta scena koja se odvija u naslovnom "Dragon Inn" i direktno je inspirisala kako scenu u podrumu u filmu "Inglourious Basterds, tako i cjelokupnu premisu filma "The Hateful Eight", paranoju koja izbija u nasilje.
1. The Thing (Džon Karpenter, 1982)
Iako naizgled naučno-fantastična horor priča, žanr kojim se Tarantino nikada ozbiljnije nije bavio, film "The Thing" Džona Karpentera iz 1982. godine ostaje jedan od najuticajnijih filmova u karijeri ovog reditelja.
Izolovana lokacija, opasni nepoznati neprijatelj i grupa naoružanih i izuzetno paranoičnih ljudi spremnih da povuku obarač u svakom trenutku. Završetak filma "Reservoir Dogs", scene infiltracije nacista u filmu "Inglourious Basterds" i, ponovo, cijela radnja i sniježna atmosfera filma "The Hateful Eight" duguju značajnu zahvalnost Karpenterovom majstorskom stvaranju napetosti.
Bonus video:
