Sa obilježavanjem, za SAD, jednog od najtužnijih datuma - 11. septembar, Hollywood Reporter bavio se pitanjem, zašto još uvijek "nije snimljen sjajan film o toj tragediji", uz zaključak da bi "trebalo da postoji".
"Već 25 godina umjetnici i publika pokušavaju da na ekran prenesu i obrade napade koji su se dogodili tog dana. Ali nešto i dalje nedostaje. Vi ste, siguran sam, moralna osoba. Zato možda mislite da niko nikada ne bi trebalo da snima film o 11. septembru. Tuga tog dana je nesaglediva. Njegove posljedice i dalje odjekuju kroz naš surovi svijet. Bilo bi poštovanje ostaviti tu temu na miru. Ali ja previše volim filmove da bih o tome razmišljao samo logično", piše Deren Frenč za The Hollywood Reporter.
On podsjeća da je prije terorističkog napada na Kule bliznakinje, najsmrtonosniji napad na američkom tlu bilo bombardovanje Perl Harbora.
"Zahvaljujući Holivudu, znamo i da je Perl Harbor bio mjesto gdje je Bert Lankaster ljubio Deboru Ker, kao i gdje su Kejt Bekinsejl i Džoš Harnet vodili ljubav. 'Odavde do vječnosti' je, naravno, bolja osuđena ljubavna priča od Perl Harbora, mada nijedan od ta dva filma ne bi bio naročito dobar čas istorije", zaključuje novinar.
"Ali postoji nešto iscjeljujuće u pretvaranju stvarne tragedije u emocionalni spektakl. Vrhunska kinematografija nastajala je iz istorijskih košmara: krvoprolića na Danu D, epidemija rasnog nasilja, talasa političkih atentata. Dugo vremena, najuspješniji film ikada bio je priča o santi leda koja je usmrtila više od hiljadu ljudi. A ako ćete se pobuniti kako je 'Titanik' snimljen 85 godina nakon potonuća broda, podsjetio bih da neki od nas smatraju da je Ari Aster već napravio prvi veliki film o kovidu sa Edingtonom", dodaje Frenč.
"Film o 11. septembru nikada nije ostvario trajan kulturni uticaj. To je čudno samo zato što su - i kunem se da je ovo tačno, koliko god zvučalo pogrešno - američka publika dugo željela zabavu koja bi je podsjećala na 11. septembar", smatra on.
Dvije dokumentarno-igrane drame zasnovane na stvarnim događajima, "United 93" i "World Trade Center", ostvarile su solidnu zaradu 2006. godine. Kako piše Hollywood Reporter, prvi je bio "legendarno težak za gledanje", ali rituali traumatičnog trpljenja tada su bili veliki biznis.
"Katrin Bigelou je osvojila Oskara za ratnu fikciju 'The Hurt Locker', a potom zaradila još 80 miliona dolara prateći stvarnu, ili barem približno stvarnu, potragu za Osamom bin Ladenom u filmu 'Zero Dark Thirty'. Kritičari su uvijek cijenili '25th Hour' Spajka Lija zbog snimanja na mjestu 'Ground Zero'. Glasači Akademije toliko su zavoljeli patetični 'Extremely Loud & Incredibly Close' da su mu dodijelili nominaciju za najbolji film", podsjeća Frenč.
On naglašava da su istih godina, na malim ekranima "24" i "Lost" imali avionske nesreće u svojim premijernim epizodama. Ko-kreator "Losta", J.J. Abrams, imao je posebnu opsesiju 11. septembrom u svojim danima čudesnog mladog autora - njegova druga serija, "Fringe", završila je prvu sezonu smiještanjem u alternativnu stvarnost Južne kule.
"Ali ne morate se zadržavati samo na nejasnim alegorijama i savremenim fantazijama. Godine 2004. politički grozničavi film Majkla Mura 'Fahrenheit 9/11' zaradio je više od 100 miliona dolara u SAD-u. Bio je to dokumentarac sa najvećom zaradom u istoriji. Ono što ljudi uvijek potcjenjuju kada govore o 2000-im jeste koliko nas nije išlo u bioskop da bismo se osjećali dobro. Ipak, bilo je veoma malo ozbiljnih pokušaja da se zabilježi sam taj dan ili ono što je uslijedilo. U jednom trenutku, završni obrt filma 'Remember Me' bio je taj da je 11. septembar usmrtio Roberta Patinsona", piše Frenč.
"Jedno objašnjenje kaže da su napadi već bili multimedijalni spektakl: nešto što je prevazišlo film zbog ogromne količine televizijskih snimaka, možda čak i prvi globalni mim. Ako ste tada bili živi, gledali ste kako kule padaju iznova i iznova", smatra novinar Hollywood Reportera.
"'Odavde do vječnosti' do nas dolazi iz jednog nestalog svijeta, u kojem većina ljudi jedva da je znala kako je Perl Harbor izgledao prije nego što je vidjela holivudsku verziju. Bio je to drugi film sa najvećom zaradom 1953. godine, dvanaest godina nakon napada. Dvanaest godina nakon 11. septembra, drugi film sa najvećom zaradom 2013. bio je 'Iron Man 3'", piše on.
"Ovo možda zvuči kao tipično gunđanje namrgođenog filmskog kritičara: Holivud je nekada snimao prave filmove, prije nego što je počeo da proizvodi superherojski otpad. Ali upravo je treći 'Iron Man' onaj sa Mandarinom, teroristom oblikovanim po uzoru na bin Ladena, koji nadgleda niz samoubilačkih napada. On je, naravno, prevara - glumac koji skriva tajni savez između korporativnog moćnika i korumpiranog potpredsjednika", dodaje Frenč.
"Ipak, uočavate paradoks - 11. septembar je bukvalno bio gotovo potpuno odsutan iz filmova čak i onda kada je figurativno bio svuda. Mislim da upravo to nedostaje: reditelj koji bi mogao da spoji bukvalno i figurativno - autentičnost činjenica sa vitalnošću fantazije, nezamislivu patnju prikazanu uz bijesni filmski spektakl", smatra novinar i dodaje da to zvuči kao "nemoguća kombinacija, naročito nakon što je Adam Mekej tako loše pokušao nešto slično sa filmom "Vice".
"Ali riječ je o vrsti mitsko-tragične zabave koju je Oliver Stoun stvarao čitavu deceniju, od Salvadora i Platoona do JFK-a i Nixona. Reditelj je nekoliko puta pokušavao da se približi temi 11. septembra, snimivši sumorni 'World Trade Center' i razočaravajuće običan biografski film o Džordžu Bušu. Nijedan od tih filmova nije dostigao grozničave kontroverze iz njegovog zlatnog perioda. Da li je sve bilo jednostavno previše svježe, čak i za velikog provokatora?", pita se Frenč.
Još jedno pitanje koje novinar postavlja je i da li je američka publika još uvijek previše blizu toj temi.
"Mislim da će vrijeme donijeti jasnoću - ili će možda samo stvoriti mlađu generaciju spremnu da skine nekoliko flastera. Danas postoje uspješni filmski stvaraoci koji se ne sjećaju 11. septembra, a djeca koja hrle da gledaju mračne A24 filmove i 'Spider-Man: Brand New Day' ne pamte da je prvi trejler za prvi film o Spajdermenu završavao mrežom razapetom između kula Svjetskog trgovinskog centra. Današnji najuspješniji republikanci preziru republikance iz 2001. godine; današnji najmoderniji demokrati preziru demokrate iz 2001. godine", nabraja on.
"Na ekranu se ponovo pojavljuje trend surovih istina, a uskoro ćemo saznati da li publika želi da svaki odvratni tehnološki tiranin dobije svoj vlastiti mračni epski film. Septembar 11 je jedan od najvažnijih užasnih trenutaka u ljudskoj istoriji. Izbjegavanje teme u ime poštovanja opasno se približava neznanju. Filmovi, dobri i loši, stvaraju kolektivno sjećanje. Postoje stvari koje nikada ne smijemo zaboraviti", poručuje Frenč.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA