Za Holivud je 2019. bila prilično anemična, ali se nada mogla pronaći na najmračnijim mjestima - na nasilnom paganskom festivalu, u iskrivljenim dubinama svijeta sa druge strane ogledala i na krševitim obalama udaljenog svetionika iz 19. vijeka.
Tri najuzbudljivija i najuspješnija izdanja niskog ili srednjeg budžeta djela su povezivana sa horor žanrom i na debiju su prestravila Sandens festival prije nego što su počela da osvajaju bioskope.
“Midsommar”, “Us” i “The Lighthouse” filmovi su koje su distribuirale dvije različite kompanije, sa različitim strategijama, u drugačijim dobima godine, ali sva tri potpisuju talenti čije kreativne vizije podrazumijevaju kompletnu umjetničku kontrolu koju moderni Holivud rijetko dozvoljava. Činjenica koja se posebno izdvaja je da su sva tri filma radili reditelji koji su bili ujedno i scenaristi, a kojima je dodatno samopouzdanje donio žanr koji ih je prvobitno i proslavio.
Horor žanr ima elastične granice koje definiše sve ono što marketing timovi uspiju da ubace pod njegov široki kišobran, a još odavno se pokazao kao pouzdano sredstvo za upumpavanje živahnosti u bioskope. Ti filmovi su uglavnom jeftini, obožavatelji posvećeni, a kolektivni doživljaj primalan. Ipak, u vremenu koje je prema riječima Martina Skorsezea brutalno i negostoljubivo prema umjetnosti i svakome ko sanja da pravi filmove niko ne može garantovati novoj generaciji autora da će im horor debiji, koliko god voljeni i profitabilni bili, omogućiti da naprave karijeru. Sa sličnom dilemom suočavaju se glumci koji igraju superheroje - jednom kad iskočiš sa precizno nacrtane ti putanje svi uspjesi iz prošlosti postaju irelevantni.
I pored toga Ari Aster, Robert Egers i Džordan Pil su uspjeli na svoj način da iskoriste horor kao trojanskog konja kako bi publiku iznenadili čudesnim djelima. Ako filmska industrija želi da preživi u ovakvom stanju u kakvom je sad, prema mišljenju magazina “IndieWire”, moraće da ovakve umjetnike prepozna i podrži na svaki mogući način. Nije problem samo u tome što je horor ograničavajući žanr, već i to što se filmadžije mogu osjećati ograničenim na njega.
“Da ‘The LIghthouse’ nije žanrovski film teško bi dobio novac za produkciju - Na papiru ‘Midsommar’ i ‘Us’ su izgledali kao flmovi koji mogu da zarade, a ‘The Lighthouse’ baš i nije”, kazao je Egers par mjeeci prije nego što je njegovo ostvarenje zaradilo više od sedam miliona dolara tokom svojih prvih 18 dana prikazivanja.
Produkcijska kompanija koja je radila i horor hit “The Witch”, RT Featerus je prvobitno preuzela projekat, ali ga je finansirao Regency Enterprises uz distribuciju A24.
“Svi oni su mi dali nevjerovatnu slobodu. Bio sam privilegovan i šokiran što sam uopšte uspio to da napravim. Naravno, zbog uspjeha filma ‘The Witch’ su ljudi bili zainteresovani za saradnju sa mnom”, dodaje Egers.
Ali “The Witch” i “The Lighthouse” nisu nimalo slični, a Egersu je bliži srcu ovaj drugi. “Bio sam ponosan na ‘The Witch’ jer je to moj prvi film, ali sam van toga bio razočaran. Da sam ga gledao kao neko ko je platio kartu u bioskopu, ne bi mi se svidio. ‘The Lighthouse’ je bliži mojoj originalnoj viziji”, ističe reditelj.
Još jedna bitna razlika na koju je ukazao je to da ne pripadaju istom žanru. On kaže da razumije zašto neki ljudi smatraju da “The Witch” nije horor film, ali on smatra da jeste, za razliku od “The Lighthouse”.
“To je žanrovska stvar koja se igra sa mnogim karakteristikama horora, ali sigurno da taj film nije strašan. Ova delirična priča o dva čuvara svetionika iz 19. vijeka više me podsjeća na neku dramu Harolda Pintera”, objašnjava on.
Horor ili ne, Egers je znao da “The Lighthouse” mora publici obećati uzbuđenja kako bi privukao širu masu, morao je da evocira sve ono što se ljudima svidjelo kod njegovog prošlog filma, dok im usput otkriva nešto sasvim novo.
“Pokušavali smo da nađemo taj balans i željeli smo da ljudi shvate da je smiješan. Ali film je sniman u crno-bijeloj tehnici i tu već postoji određena barijera. Onda počnu da se postavljaju pitanja na koji način film može biti komercijalniji, možemo li ubaciti tu neka stvorenja... Postao sam svjestan toga, čak i kad pišem, razmišljam kako da napišem nešto što ne otkriva sve, a opet nudi dovoljno interesantnih scena koje možeš da ubaciš u trejler. Ako ‘The Lighthouse’ nekako zaradi novac, to će biti zahvaljujući A24 marketingu”, kazao je Egers.
I pored toga što reditelj sad ima dva filma od kojih se to nije očekivalo, a koji su bili uspješni i komercijalno i kod kritike, Egers će morati da se suoči sa još većim izazovima kako njegov budžet bude rastao, a on se udaljavao od žanra koji ga je stavio na mapu.
“Neću da pravim glupe skupe filmove, radije ću da odaberem manji projekat nad kojim ću imati veću kontrolu. ‘The Lighthouse’ je opskurniji od ‘The Witch’, ali namjera iza njega je bila da napravim nešto što je više mejnstrim sa namlo više novca, a da opet ostanem svoj”, naglašava on.
A biti svoj za Egersa ne znači nužno da radi striktno horor fimove. On kaže da voli da ih gleda, ali da nije pretjerano zainteresovan za taj žanr.
“Najviše me interesuje prošlost - atmosfera i vremenski period su stvari koje prvo odredim kad pišem, i mislim da će tako i ostati”, kazao je reditelj oji je u međuvremenu počeo da traži glumce za svoju vikinšku dramu koju priprema, a koja nosi naziv “The Northman”.
Aster, koji priznaje da mu vjerovatno ne bi bilo dozvoljeno da izgradi cijelo selo kraj Budimpešte da je radio romantičnu komediju, isto tako horor žanr vidi kao sredstvo koje će ga dovesti do cilja.
“Ono što mene zanima je stvaranje svjetova. To je ono što sam oduvijek želio da radim. Napisao sam mnogo raznih scenarija prije nego što sam napravio ‘Hereditary’, koji sam napisao strateški jer sam znao da nisam napisao jeftine filmove. Estetika mi je takođe bitna. A razmišljajući o hororu pomislio sam da bih uz malo sreće mogao da u tom žanru radim što želim. I posrećilo mi se”, objasnio je Aster na promociji njegovog aktuelnog filma “Midsommar”.
Uspjeh njegovog debija “Hereditary” omogućio mu je rad na ovom projektu koji je napisan mnogo prije nego što je postao poznato ime među ljubiteljima horora.
“’Midsommar’ je prvi scenario koji sam napisao po narudžbi. Bio sam spreman da taj projekat prepustim nekome drugome, ali sam shvatio da bih mogao da film o raskidu kakav sam oduvijek želio da napravim iskombinujem sa folk horor žanrom. To je jedina stvar koju sam imao u ladici poslije filma ‘Hereditary’, a da je flertovala sa hororm. Mada ja na tu priču više gledam kao na bajku, nego horor”, objašnjava on.
I pored ritualnog terora koji se u njemu sprovodi nad umišljenim američkim turistima, “Midsommar” je očigledno film koji koristi horor elemente kao sredstvo za ispunjenje cilja.
Priča o tužnoj mladoj ženi koju igra Florens Pu, koja se priključjuje njenom partneru (Džek Rejnor) i njegovoj ekipi sa koledža na putovanju u izolovano švedsko selo gdje se odvija misteriozni paganski ritual nije toliko posvećena plašenju publike, koliko izvrtanju svog smrću opterećenog okvira u storiju o ponovnom rođenju.
Aster je znao da preuzima određeni rizik kad je odlučio da se vrati svojim “korijenima”, znao je da bi “Midsommar” dalje mogao da ga zacementira kao nekoga ko samo pravi bolne filmove o smrti. Ali nakon deset godina uspostavljanja statusa nekoga čiji rad sad ljudi sa uzbuđenjem prate, bio je spreman da se upusti u to.
“’Hereditary’ je učinio da shvatim da u ovom žanru postoji nešto što inspiriše ljude da se ujedine u nešto poput plemena. Ali u tom žanru te često ocjenjuju na osnovu toga koliko si vragolast. Fora je u tome što ja nisam želio da ostanem u tim okvirima, iako sam na to načelno pristajao. ‘Midsommar’ prati putanju folk horor priče na mnogo načina, toliko da može i da iritira neke ljude, ali ja sam prije svega bio zainteresovan za vezu između tih dvoje ljudi”, objašnjava reditelj.
Tako se ovi tzv. horor autori mogu izvući sa ubistvom, čak i ovom dobu kad Holivud nije baš spreman na rizike, ali moraju svoje oružje kriti od publike. U tom smislu, “Midsommar” se može doživjeti kao mikrokosmos tržišta na kojem su Aster i Egers natjerani da se snalaze, ostajući u okviru zacrtanih linija kako bi kopali dublje ispod njih. Asterov naslov zaradio je 41 milion dolara širom svijeta i uveliko proširio njegovu bazu fanova.
Naravno, ta taktika trojanskog konja nije ništa novo u horor tradiciji, još od vajmarske kinematografije do Džordža Romera, malo koji žanr je tako uspješno privlačio publiku i tjerao je da spusti gard kako bi bila ranjivija. To je strategija koju je Džordan Pil tako uspješno iskoristio sa “Get Out”, kulturološki i komercijalno seizmičkim događajem čija kemp premisa je otkrila zlokobnost “postrasne Amerike”. “Get OUt” je otkrio američke grijehe na način na koji nijedan “običan” film ne bi mogao.
Urađen sa budžetom od samo četiri i po miliona dolara, zaradivši preko 255 miliona i nominaciju za Oskara za najbolji film, Pil je postigao sve što je želio.
“Ja sam toliki ludak za hororom da mi je konfuzija oko žanra ‘Get Outa’ pomalo slomila srce. Htio sam da napravim horor film, a to na neki način i nije horor film”, kazaće Pil za “Rolling Stone”.
Njegov sljedeći film “Us” ima jasnije karakteristike žanra, scena upada u kuću ne ostavlja puno prostora za dilemu, ali još ubjedljivije koristi tu priču kako bi ukazao na društvene probleme. Koristeći ogledala koja tjeraju publiku da vidi svoj iskrivljeni odraz “Us” je izokrenuo poznate vizuelne karakteristike horora (maskirani napadači, jezivi glasovi, krvavi sukobi) kako bi se uhvatio u koštac sa pitanjima klase i neviđenim posljedicama “američkog sna”.
Pil je napravio još jedan originalan hit srednjeg budžeta koji se ne uklapa u standardnu holivudsku ponudu, koristeći svoj brend da pokaže ljudima nešto što možda drugačije ne bi bili u mogućnosti da vide. “Us” ne funkcioniše tako dobro jer prevazilazi horor žanr, već zato što povezuje horor sa svim drugim oko sebe.
Svaki reditelj u usponu suočava se sa perverznom dilemom kad radi na svom drugom ostvarenju - da li da ponovi trik koji je prošli put bio uspješan ili da napravi nešto što ljudi ni ne znaju da žele da vide. Transgresivni geniji filmova kao što su “The Lighthouse”, “Midsommar” i “Us” neodvojivi su od načina na koji su njihovi autori koristili horor da zamrače razlike. A što im više finansijeri i distributeri budu dozvoljavali da rade tako, više će i industrija biti otvorena za originalne projekte.
“Možete to zvati hororom ili kako god želite. Ali od ‘Let the Right One In’ preko ‘The Witch’ do ‘Hereditary’, sve više ljudi gleda ove filmove, publika je sve veća i to su ljudi koji ne prate samo taj žanr. U pitanju su ostvarenja koja su pristupačnija nego što se na prvi pogled čini”, smatra Egers.
On kaže da sa uzbuđenjem radi na sljedećem koraku ka budućnosti gdje će filmadžije moći da se izraze kako god žele.
“Želim da vidim više čudnih, opskurnih stvari i da nastavim da razbijam trenutni vokabular koji više nije u modi”, zaključuje on.
Bonus video:
