Obožavam uloge koje mi dozvoljavaju da odem daleko od sebe

Crnogorska glumica Andrea Mugoša o seriji Dojč cafe, karijeri, pozorištu....
1589 pregleda 2 komentar(a)
Andrea Mugoša, Foto: Vesela Mišković
Andrea Mugoša, Foto: Vesela Mišković
Ažurirano: 26.04.2019. 20:52h

Crnogorska glumica Andrea Mugoša već drugu sezonu tumači glavni ženski lik u prvom crnogorskom sitkomu "Dojč cafe". Upravo ova uloga joj je bila, kako kaže, veliki izazov jer se potpuno razlikuje od Une, a prihvatila je jer joj se dopala priča serije.

Una je razmažena djevojka kojoj Simonova ljubav ne znači puno, već koristi to što je on zaljubljen u nju. Koliko će se tokom drugog serijala Una promijeniti i hoće li napokon naučiti da cijeni ljubav koju dobija od Simona?

To ne smijem da otkrivam, ali biće iznenađenja. Njihov ljubavni odnos postaje sve zanimljiviji, i sve više otkrivaju da li se vole i mogu li oni uopšte jedno bez drugog. I sve to, naravno, kroz komične situacije i zaplete, kako smo i navikli kada je “Dojč kafe" u pitanju.

Koliko se Una razlikuje od tebe i što je bilo presudno da prihvatiš ovu ulogu?

Una i ja se razlikujemo kao dan i noć, ali upravo to čini izazov većim. Obožavam uloge koje mi dozvoljavaju da odem daleko od sebe, da se “otkačim” i istražujem, to mi daje kreativnu slobodu, zabavlja me i inspiriše. U samom startu mi se dopalo kako je osmišljena cijela priča, i radovala sam se što ću biti dio nje. Jako sam ponosna i srećna što naš Dojč kafe sve više osvaja publiku, i što nailazimo na pozitivne komentare i reakcije.

Ovo nije prva televizijska serija u kojoj glumiš. Naime, publika te je gledala u "Ranjenom orlu" i "Budvi na pjenu od mora". Koliko uopšte mladi glumci dobijaju priliku da se kroz slične projekte pokažu?

Divno je kada se mladom glumcu pruži takva prilika, kada već na početku karijere ima mogućnost da radi sa velikim rediteljima i glumcima, da kroz takav rad uči, dobija smjernice, korisne savjete, i gradi svoj put. To je šansa koja se ne dešava često, bila sam svjesna toga, i neizmjerno srećna što mi se pružila takva prilika.

Svaki projekat koji se snima kod nas, bilo da je serija ili film, uvijek se dovode i glumci sa strane. Čini mi se da naši glumci u projektima koji se rade van Crne Gore ne dobijaju toliko prostora. Kako ti komentarišeš to i koliko je teško crnogorskom glumcu-glumici da zaigra u nekom filmu, seriji predstavi koja se ne radi u našoj zemlji?

Poželjno je da se kroz umjetnost povezujemo sa kolegama iz regiona, bilo da mi idemo kod njih, ili oni kod nas. Dosta naših glumaca dobija i uloge van naše zemlje, ali da bi se to desilo, između ostalog, potrebna je i ona jedna uloga, koja će vas afirmisati i otvoriti vam vrata. Na sve to utiče mnogo faktora, ali jedan od njih je i faktor sreće.

Većini glumaca je želja da dobiju što raznovrsnije uloge. Kakvu ulogu ti priželjkuješ?

Upravo to je i moja želja. Da svoje iskustvo obogatim što raznovrsnijim ulogama, da pronalazim neka nova glumačka sredstva, da istražujem svoj talenat i uvijek otkrivam nešto novo. Mislim da je to izazov i zadovoljstvo za svakog glumca.

Prije FDU publika te je upoznala zahvaljujući dječjim emisijama, a i nakon što si diplomirala jedno vrijeme si radila na televiziji. Sve je više glumaca koje imamo priliku da gledamo u ulozi voditelja. Jesi li razmišljala o nekoj novoj svojoj emisiji i ponovnom angažmanu na TV-u?

Bila sam jako mlada kada sam počela da vodim dječje emisije, i zaista sam uživala u tome. Obožavam rad sa djecom, i to pamtim kao divno iskustvo. Upisavši akademiju, kako bih joj se u potpunosti posvetila, morala sam da napustim voditeljski posao. Nakon završene akademije sam ponovo radila na televiziji, ali ubrzo sam odustala, jer sam sve manje imala vremena da pored glume radim još jedan posao koji, kako bi se obavljao uspješno i kako treba, zahtijeva veliku posvećenost, ozbiljan i vrijedan rad.

Dio si ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta, da li više voliš uloge u pozorištu, filmu ili seriji?

Te tri ljubavi su nerazdvojive, i ne bih mogla jednu da stavim ispred druge. Smatram da su sva tri iskustva potrebna za umjetničko kreiranje i oblikovanje glumca, kao i za potrebu njegove duše, njegovog umjetničkog izraza i slobode. Ne bih voljela da jedan od ta tri angažmana izostane, tad bih se osjećala sputano, zarobljeno, kao da jedan dio mene ne bi bio bio u mogućnosti da iskaže i živi ono što osjeća.

Bonus video: