O gejmingu nekad i sad

Biti gejmer je stil života

Milan Lale Lalić danas voli da strimuje, ali užitak nalazi i igrajući MMORPG naslove

8789 pregleda 8 komentar(a)
Lale i Maden, Foto: Privatna arhiva
Lale i Maden, Foto: Privatna arhiva

Dugim stažom u gejmingu može da se pohvali Milan Lale Lalić, koji danas kad ima vremena voli da strimuje, igra, a planira da svoje znanje kroz kurseve prenese na mlađe generacije. Ljubav prema igricama već je prenio na svoju djecu, a nedavno je svoje iskustvo koristio i na e-Festu gdje je bio admin dva trunira - LoL i Fortnite.

O gejmingu nekad i sad, e-sportu Lale priča za Magazin....

Nedavno je održan eFest, pored glavnog gejmerskog događaja EP u e-Footballu, bilo je još nekoliko turnira, a ti si bio zadužen za LOL i Fortnite. Kako si zadovoljan odzivom?

Pored glavnog događaja imali smo i takozvane “event” turnire 1v1 i 2v2, gdje se pravila igre razlikuju od standardnih modova i samog načina igranja tih igara. Kada pričamo o “League of Legends” igri, imali smo preko 50 takmičara i igralo se 1v1. Slična situacija je takođe bila i u igri Fortnite, a svaka runda turnira se igrala maksimalno ozbiljno. Tako da su posjetioci imali utisak da je svaka runda zapravo finale. Imajući u vidu da je informacija o e-Festu bila poznata svega nekoliko sedmica prije početka i da su sva tri dana festivala bili radni dani, možemo reći da je odziv bio i više nego odličan. Ne mogu, a da ne pomenem atmosferu sa e-Festa, oduševljenje na licu svih posjetioca, nova poznanstva i druženje sa ljudima iz gaming svijeta, iskrena podrška navijača gdje se sticao utisak da se nalazite u finalu najprestižnijih turnira svjetskih razmjera. Nije bilo posjetioca a da nije upitao “a kada će se opet organizovati ovako nešto?”, tako da je to bila potvrda uspješnosti ovakvog festivala.

Milan Lale Lalić
Milan Lale Lalićfoto: Privatna arhiva

Za razliku od drugih sportova, kod e-sporta ne postoje starnosne granice. Jedan si od gejmera sa najdužim stažom jer si igrao mnoge igrice, držao igraonice, pisao tekstove o istima i dan-danas si aktivan. Stide li se “starije generacije” koje danas imaju 40+ da priznaju da su strastveni gejmeri i da i dalje igraju?

Što se tiče samih granica igranja igrica tako nešto ne postoji, ali što se tiče profesionalne scene e-sporta vjeruje se da osoba već nakon 28. godine gubi refleks i da kod osobe opada koncentracija. U tom periodu većina igrača prelazi na ulogu trenera, sudije, a veliki je broj i onih koji postaju “full time” strimeri i u tome vide nastavak svoje karijere, te se bave samim promovisanjem e-sporta ili gaming brendova kroz svoju popularnost stečenu dok su bili aktivni igrači.

Kada pogledamo obaveze i standarde na Balkanu, moramo biti svjesni da igranje igrica rijetko kome donose novac, uzmite da 1/10000 zaista živi od samog igranja igrica. Možda će zvučati kao kliše, ali biti gejmer je stil života. Pravo pitane koje ide uz ovo jeste “Koliko sati treba da igraš igrice da bi sebe smatrao gejmerom?”, pravi odgovor na tako nešto ne postoji. Ali svakako postoji razlika između ljudi koji upale igrice da “izgube” malo vremena i onih koji vide sebe igrajući te igrice na nekom festivalu. Mogu vam reći da većina koji su prošli 30+ neće pričati sa bilo kim o igranju igrica iz samog straha od osude kako nisu dovoljno “ozbiljni” za svoje godine, ali kada se sretnu dva gejmera, ta priča zna i da potraje.

Često ćemo ispod tekstova o gejmerima i e-sportu pročitati i komentare onih koji ne misle da je ovo sport. Znači li to da kod nas još uvijek postoje predrasude prema ovoj oblasti i koliko je bitno da se što prije otvorimo ka gejming industriji koja iz dana u dan raste?

Svi koji osporavaju da e-sport nije sport bi trebalo da se zapitaju dva puta prije nego li napišu takav komentar. Da bismo mogli definisati određenu aktivnost kao sport, onda ta aktivnost mora imati određene aspekte. Da bismo to razjasnili na neki prihvatljiv način moramo znati da se sportovi dijele na više kategorija. Imate sport gdje je potrebna fizička spremnost (fudbal, košarka, atletika, itd), imate trke kola koje su opet nešto drugo, ali takođe imate sportove poput šaha i bilijara za koje je opet potreban drugačiji set vještina. Broj država koje priznaju e-sport kao sport je iz godine u godinu veći, a među prvima koji su to uradili su Južna Koreja, Kina, Italija, Danska i mnoge druge, a imamo i skorašnji primjer na Balkanu gdje je Sjeverna Makedonija takođe priznala e-sport kao sport i to upravo pod kategoriju šaha i bilijara.

Za nas kao turističku državu je veoma bitno da se što prije razvijamo ka e-sportu, imamo jedinstvenu šansu da postanemo jedan od glavnih centara gdje bi se organizovali prestižni turniri i događaji. Povezivanje hotelske ponude sa već postojećim sportskim centrima, proširivanje ponude za profesionalne ekipe koje bi svoje pripreme za velike turnire obavljali kod nas. Nama kao državi je potrebna što veća promocija i dizanje standarda kako mladi ljudi ne bi odlazili iz države tražeći bolji život.

Takmičenja za gejmere su sve ozbiljnija, ne samo kod nas nego i u svijetu, fondovi dostižu i po nekoliko miliona. Koliko nekad upravo te cifre znaju da privuku i one koji su protiv e-sporta?

Uzeo bih za primjer nekoliko naslova, “The International 2021” Dota2 turnir je imao budžet preko 40 miliona dolara, Fortnite “World Cup Finals 2019 - solo” budžet preko 15 miliona dolara, League of Legends “World Championship” čiji godišnji budžet raste iz godine u godinu, a trenutno iznosi preko šest miliona dolara, a to su samo neki od e-sport naslova. Pored velikih takmičenja imate i dosta amaterskih turnira gdje na nivou sedmice fondovi budu i po nekoliko hiljada dolara.

Kao što sam već rekla, kad je gejming u pitanju imaš dosta staža. Koliko se situacija kod nas promijenila u odnosu na ono što je bilo kad si i sam počinjao?

To je tačno, moj status gejmera počinje već od osnovne škole, a intenzivno igranje počinje u srednjoj pojavljivanjem igre “War Craft 3 - Reign of Chaos” iz kojeg su nastali naslovi kao što su Dota2, League of Legends. Tu je i svakako neizbježni naslov “Counter Strike” koji se tada prvi put pojavljuje kao mod unutar igre “Half life” i prerasta u jedan od najpopularnijih naslova i dan-danas. Pošto je 1999. godina možemo reći “mračan” period za Balkan kod nas, tek u period 2001.-2004. počinje ta rana faza e-sporta, nakon toga pojavljivanje MMORPG naslova “Lineage2” - 2004, “World of Warcraft” - 2005. imamo nagli porast zainteresovanih za igrice. Tih godina se počinje sa organizovanjem “Counter Strike” 1.5 i 1.6 lan turnira, imali smo i veliki broj turnira u WC3 (ROC i TFT). Većina igrača nije mogla da priušti dobar kompjuter, a svakako je veliki problem bio i loša internet veza, tako da se u tom periodu otvara veliki broj kompjuterskih igraonica.

Imamo pucačke igrice iz prvog lica, zatim strategije, ali i simulacije. Kao neko ko je upućen u gejming gdje su crnogorski gejmeri najjači?

U posljednjih nekoliko godina bolji internet postaje pristupačniji, takođe lakši pristup boljoj kompjuterskoj opremi otvorio je vrata da gejming vještine Crnogoraca dođu do izražaja. Svakako prvo bih pomenuo Pavla Maden Boškovića koji je doslovno superzvijezda kada je u pitanju pucačka igra “Counter Strike: Global Offensive” i svakako zahvaljujući njemu za Crnu Goru se čuje na velikom broju prestižnih turnira svjetskih razmjera. Tu je i nekoliko igrača u e-Football (nekadasnji PES) Vučeta Šćepanović i Bojan Tatar sa sjajnim rezultatima. Ne mogu a da ne pomenem da imamo zaista i dobre igrače kada je u pitanju igra “League of Legends”. Prije nekoliko godina smo u jednom trenutku od top 10 igrača na “Nordic & Eeast” regionu imali šest igrača iz Crne Gore, a pričamo o zajednici, tj. regionu koji zvačno broji preko 18 miliona naloga i više od milion aktivnih igrača.

Jednostavno najveći problem je, kao što sam rekao i ranije, 1/10000 gejmera zaista uspije da živi od gejminga. Da biste bili uspješni u bilo čemu vi se morate tome posvetiti u potpunosti, kako pravilno rasporediti vrijeme i stigli sve obaveze.

Kada ste tinejdžer često nailazite na negodovanje roditelja zašto njihovo dijete provodi “previše” vremena ispred računara. Kada ste već malo stariji i nezavisniji, sve je teže uspjeti kao profesionalni igrač jer godine odmiču, a tu vas stižu i ostale obaveze, kako uskladiti fakultet i posao je prava nedoumica svakog gejmera.

Ono što je nama potrebno, jeste priznavanje e-sporta kao sporta, pravljenje školskih liga i samim tim poboljšavanje informatičke pismenosti kod djece i omladine. Danas, ako želite da se zaposlite, da li ste čistačica ili direktor, morate imati elektronsku poštu (e-mail) i morate imati svoj CV kako biste aplicirali za određeni posao.

Milan Lale Lalić
foto: Privatna arhiva

Zahvaljujući Savezu elektronskih sportova Crne Gore ima pomaka kad je e-sport u pitanju, dobijena je i podrška od institucija - Ministarstva sporta, COK-a, ali i Ministarstva ekonomije. Koliko organizovanje turnira poput onih koji su bili na e-Festu mogu doprinijeti i popularizaciji jedne zemlje, jer nije samo na EP u e-Footballu bilo takmičara iz inostranstva, već i na drugim manjim turnirima koji su se tih dana održavali?

Od samog kreiranja Saveza 2013. godine do danas, mogu reći da smo djelimično probudili svijest kod određenog broja građana i omladine. Veliki broj događaja i turnira su svakako doprinijeli da se sve veći broj firmi i ljudi uključuje u priču o e-sportu. Što se tiče podrške institucija, to je već priča za sebe, ali nažalost zbog političke scene kakva jeste, teško da išta mogu dalje komentarisati na tu temu. Ono što mogu reći, jeste da ko god bude zadužen za sektor sporta i ekonomije, ne bi smio zanemariti jedinstvenu priliku da Crna Gora doživi procvat i kroz ovaj vid turizma i promociju države.

Svakako na e-Festu je bilo i ljudi iz inostrastva, tako da smo imali takmičare iz Ukraine, Francuske i zemalja regiona. Lijepo bi bilo da e-Fest preraste u tradiciju i da imamo nekoliko događaja ovakvog tipa godišnje koji bi okupljali ljude iz svijeta e-sporta. Idealna prilika da se ovakve događaje uključi još firmi, jer sponzorisanjem ovakvih događaja ujedno promovišu i sebe na jedan jedinstven i svakako nezaboravan način za sve posjetioce.

Šta je sa ženama u gejmingu, ruše li se polako i te predrasude?

Dosta često možete vidjeti da je momak došao sa djevojkom u kompjutersku igraonicu kako bi zajedno igrali igrice. Iako znatno manji broj u poređenju sa muškom populacijom svakako postoji veliki broj gejmerki. Sve više je prisutan broj ženskih igrača na sceni, uzeću za primjer da smo na e-Festu imali nekoliko takmičarki u igri “League of Legends” i da, iako pored jake konkurencije, jedna od njih stigla do četvrtfinala.

Igraš li igrice i danas i koje su ti omiljene?

Danas se više pronalazim u ulozi administratora, voditelja (komentatora), pišem članke i strimujem kada imam vremena, ali svakako igram igrice i dalje. Vječito pitanje ljudi koji nisu iz svijeta gejminga “do kada ćeš da igraš igrice?”, a moj odgovor je uvijek isti - “Jednostavno dok god budem mogao” (smjeh). Takođe kao vlasnik “Gaming Centra” u Herceg Novom i nekog ko prati sva dešavanja u e-sportu, moram biti u toku najpopularnijih naslova e-sport scene kako bih ostao informisan. Najčešće igram PUBG, League of Legends, CS:GO, Dota2, ali za svoj užitak nalazim igrajući MMORPG naslove.

Djeci prenio ljubav i iskustvo prema gejmingu

Danas su i tvoji sinovi uspješni gejmeri. Koliko je bitno za njihov uspjeh što ih kao roditelj nijesi sputavao već ih podržavao i davao im vjetar u leđa?

Milan i najstariji sin Pavle
Milan i najstariji sin Pavlefoto: Privatna arhiva

Upravo tako, sa mnom na e-Festu je bio moj stariji sin Pavle “tik tok tzgjunior” (14) on je već nekoliko godina zaredom “champion rank” u igri Fortnite i to je bila prava prilika za njega da osjeti draž ovakvih događaja i da stiče nova poznanstva kroz ovakav vid druženja. On je na eFestu bio u ulozi jednog od administratora za Fortnite turnir i FIFA turnira na Play Station 5 konzoli. Zbog škole i obaveza mlađi sin Matija (10) nije mogao ići sa nama, ali je pratio dešavanja sa e-Festa i svakako bodrio svog brata zajedno sa sestrama Lanom i Nelom (šest) i mamom Nikolinom. Gledam da prenesem svoje znanje i iskustvo na njih, a uskoro ću početi i sa organizovanjem kompjuterskih radionica u Herceg Novom za svu zainteresovanu djecu.

Imaju potpunu podršku od oba roditelja ma čime god odlučili da se bave u životu. Mnogo je važno da oba roditelja pružaju podršku i da se što više komunicira sa djecom kako bi ih izveli na pravi put.