Mnogi su navikli da Luku Lekovića poznatog crnogorskog DJ i producenta koji karijeru gradi pod pseudonimo Mr Lekka gledaju za miks pultom klubova i regionalnih festivala. Svoj rad, ali i trake svojih kolega kako sa ovih prostora, tako i iz svijeta već četiri godine promoviše kroz radijsku emisiju “Elektron”. Smatra da kao i kad je globalno muzička scena u pitanju i u DJ-ingu posljednjih godina ima onih koji ovaj posao ne rade iz ljubavi prema muzici, što utiče na kvalitet. Zato je njemu muzika jednako bitna i kad gleda film i kad igra igricu. A upravo su igrice ono što ga opušta, te jednako voli strategije, pucačine, ali i simulacije.
Luka, za sebe kažeš da si “stari gejmer”. Kad si počeo da igraš igrice?
Da tako je, počeo sam sigurno sa nekih pet, šest godina na konzolama, Terminator, pa Sega Mega, Nintendo, Playstation 1, bio je tu i Gameboy a onda sam negdje na samom kraju 90-ih prešao na PC, u našim krajevima čuveni Pentium i jako dugo sam bio član “ PC master race-a” da bih tek nedavno nabavio i Xbox konzolu.
Interesantno je da igraš/ igrao si Dotu koja je strategija, Kanter koja je pucačina iz prvog lica, ali i neke simulacije. U kojem žanru se najbolje snalaziš? Može li iskustvo u jednoj da pomogne kod druge igrice iz drugog žanra?
Možda će zvučati pomalo neskromno, ali biću iskren, oduvijek se snalazim prilično dobro u svim vrstama igrica, ali čini mi se da sam najbolji bio upravo u Doti, posebno pokrivajući ono što se sada naziva pozicija dva. Naravno, pitanje je šta uopšte znači biti dobar u današnjem vremenu profesionalizacije nečega što je nekada bila samo razonoda. Nemam vremena, želje, a vjerovatno ni realne mogućnosti u mojim godinama, da uopšte pokušavam da budem na nivou djece od 15-16 godina koja gejming sa razlogom doživljavaju mnogo ozbiljnije nego što smo to moji vršnjaci i ja doživljavali u njihovim godinama. Žanrove ne bih upoređivao, za svaki je potrebna, prije svega, inteligencija i jaka sposobnost fokusa, ali se međusobno razlikuju po mnogo čemu, tako da iskustvo iz jednog neće nužno pomoći da bolje plivaš u drugom.
Dota i CS:GO se igraju na računaru, Fifa i NBA2k na soniju, a Assassin’s Creed na Xboxu. Koja ti je omiljena konzola/računar i razlikuje li se igra na računaru u odnosu na one na konzolama?
Sebe prije svega smatram PC gamerom, ali kao što sam već pomenuo, kroz život sam imao i veliki broj konzola. Sada sam u godinama u kojima mi sve više prija da, zavaljen na kauču ili krevetu, komforno i opušteno na velikom TV-u igram neke Open World igrice tipa Red Dead Redemption-a ili upravo Assassin’s Creed-a. Zbog toga sam sada ponosni vlasnik Xbox-a, i toplo ga preporučujem svima zbog sjajnog Game Pass subscription sistema. Razlika između gaminga na PC-ju i na konzolama je velika, meni lično u komforu, a onda i u tipu igrica koje se optimalno mogu igrati na tim platformama. Naprimjer, nikada nisam bio fan takozvanih pucačina na konzolama, dok su na PC-ju upravo one jedne od najzabavnijih igrica.
Jesi li učestvovao na turnirima i ko ti je najčešće protivnik? Igraš li lan ili online?
Da jesam, ali u doba kada gejming nije bio ni blizu nivoa na kojem je sada, niti je iko od nas o tome razmišljao kao potencijalnom izvoru prihoda. Postojali su lan “klanovi”, razonodu smo tražili i dosta vremena provodili u tadašnjim popularnim igraonicama “Bullet”, “System”, “Neutron”, “Angel” itd. Već deceniju se ipak odlučujem za online gaming.
Koja od svih igrica koju si igrao ima najbolju muziku i obraćaš li pažnju na to?
Naravno, nikada mi nije bilo jasno kako neko gejmuje ili gleda film sa smanjenim ili ugašenim zvukom. Sastavni dio gotovo svih današnjih modernih vizuelnih umjetnosti je muzika, i bez nje ništa nije isto. Postoji mnogo igrica sa sjajnom muzikom, ali evo izdvojiću nekoliko: GTA fransiza, Silent Hill 2, Skyrim, WoW: Wrath of the Lich King, itd.
Koju bi muziku iz igrice mogao da umiksuješ i koliko bi bilo interesantno da se neka prepoznatljiva melodija čuje na tvom nastupu? Misliš li da bi mogla da podigne publiku?
Gotovo sve je moguće iskombinovati u DJ-ingu na neki zanimljiv način, pa i filmske i game soundtrackove. Doduše, vjerovatno bi na to najbolje reagovali fanovi tih filmova ili igrica.
Kad je muzika u pitanju, šta se tu dešava, spremaš li možda neku novu traku/ep?
Dosta toga se kuva u mojoj muzičkoj kuhinji, ali prerano je sada najavljivati neke stvari. Više o tome pričaćemo kasnije, u toku godine. Neka bude iznenađenje.
Ti si imao priliku da nastupaš na brojnim festivalima. DJ scena iz godine u godinu raste po broju onih koji žele da se bave ovim žanrom, šta je sa kvalitetom, koliko se vodi računa i o tome?
Biću krajnje otvoren i iskren, o kvalitetu se uopšte ne vodi računa. Većina nas koji zaista imamo nešto iza sebe u producentskom i DJ-ing smislu se uglavnom borimo sa pojavom velikog broja ljudi koji preko nekih rođačkih, prijateljskih i kumovskih konekcija pokušavaju da nađu svoje mjesto na sceni, spremni su da nastupaju praktično besplatno ili za jako mali novac. Dobar dio vlasnika klubova naravno nema pojma ko je ko i uvijek će gledati da uštede ili ako se već odluče da “odriješe kesu”, onda to rade za nekog “stranca”, pa makar eto iz Srbije ili Hrvatske. Po mom mišljenju dobar dio današnjih “DJ-eva” nema muzičko ni tehničko znanje, a nisu tu ni iz pravog razloga, a to je ljubav ka muzici. Većina njih su željni pažnje i probaće sve od manekenstva do instagram influensinga, da do iste dođu. To se vidi najbolje u najavama za nastupe, u kojima ih njihovi prijatelji organizatori ili oni sami sebe nazivaju “rising starovima”, “uspješnim DJ-evima”, “talentovanim producentima”, a realnost je da iza sebe nemaju bukvalno ništa. Izgleda da se hajp prodaje i moramo se svi donekle prilagoditi tome.
Mnogi DJ-evi se povezuju sa kolegama iz inostranstva, ali i otvaraju svoje izdavačke kuće. Koliko je bitno za jednog DJ iz male sredine da i na taj način ima i pruža podršku? Sa kim do kolega ti sarađuješ?
Svaki veći uspjeh u DJ-ing karijeri je sada jako vezan za produkciju i saradnju sa izdavačima i kolegama iz inostranstva. To je upravo ono što ljudi o kojima sam već govorio u prethodnom odgovoru ne razumiju. Nije dovoljno - biti zgodan i imati izuzetan instagram profil, mora se voljeti muzika i mora se naporno raditi godinama da bi se ostavio neki trag. Veća tržišta mnogo manje praštaju bilo što što je fejk. Ja sam osnovao svoju etiketu još 2017. i krenuli smo dosta dobro, ali zbog situacije sa pandemijom tu je došlo do malog zastoja. Međutim, nije isključeno da ću tu priču ponovo oživjeti. Oduvijek imam razne tipove saradnje i komunikacije sa mnogim kolegama iz svih krajeva svijeta, neki od njih su Dead Space, Jan Danen, Blvckr, Junior Jack, Martijn Ten Velden, Agent Orange, Jay De Lys, Jax D, Alvaro Smart, PAX, i mnogi drugi.
Na radiju već dugo imaš emisiju “Elektron”. Kod nas se još uvijek radio veže za neke druge žanrove, dok u svijetu ovakve stanice i emisije su među najslušanijima. Koliko je teško ubijediti neke svjetske DJ-eve i producente da ti daju svoje trake i da premijera bude baš kod tebe?
Tako je, “Elektron” je moja autorska emisija sa kojom plovim polako kroz četvrtu godinu svog uredničkog i voditeljskog puta. Trudim se da iz epizode u epizodu budem sve bolji i da publici uvijek predstavljam ono najsvježije, najbolje i najpopularnije kada je elektronska muzika u pitanju, iako ponekad to možda nije nešto što bih ja lično slušao ili vrtio u klubu. Dobijam enorman broj eksluzivnih promoa od najuglednijih izdavača i producenata, sarađujem sa izuzetnim promo servisima, sigurno se radi o stotinama traka koje dobijam na mjesečnom nivou, tako da premijere i gostovanja nisu neki veliki problem. Izgradio sam korektne odnose sa mnogima u industriji i dobar dio DJ-eva se rado odaziva mojem pozivu za učestvovanje u emisiji, najčešće je to kroz format gostujućih mikseva.
Bonus video:
